Foto: Instagram
Želite li postati još malo bolji roditelj, zašto ne posuditi neka super pravila ponašanja, primjerice od Židova.
Za njih se ionako priča da su prilično superiorni, pravi genijalci, zar ne? Pravila nam donosi ekipa s Bright Sidea koja je i sama skužila da se u njihovoj tradiciji stvarno krije nešto posebno.
Kao ovo:
1. Ovisnost/neovisnost
U našim obiteljima djecu učimo da mogu učiniti sve što zamisle, tako ih potičemo da se razvijaju, no židovskima se naglašava da sve mogu napraviti sami. Ako je dijete fizički spremno nešto činiti samo, kod njih će to i činiti samo.
2. Sve su stvari u početku teške
Kod nas će se prije čuti da roditelji djetetu kažu "pusti, još si malo mlad/mali za to!", dok se kod njih od rođenja djecu potiče da, ako ne uspiju, probaju ponovo.
3. Povjerenje je najbolja nagrada
U našim obiteljima djeca mnoge stvari rade pod budnim okom roditelja, a kad uspiju, nagrađujemo ih riječima ili materijalnom nagradom. Kod Židova je pak drugačije. Tamo se djecu nagrađuje dozom povjerenja tako što ih se ostavlja same da učine ono što se treba učiniti. Oprati suđe, pospremiti suđe, podići nešto na gornju policu, upotrijebiti nož... Shvaćate li razliku?
4. Prljavština je dio života
Stav europskih majki da se djecu treba micati od izvora prljavštine već se propisno ukorijenio u našu kulturu, dok će Židovski roditelj blagonaklono gledati na svoje dijete kako puže prema lokvi ili hoda okolo blatnih ruku i koljena. To je sloboda u kojoj su i djeca i roditelji puno bezbrižniji i puno bolje uče.
5. I kaos je dio života
Naše će mame svojim kćerima dati da same ispeku kolač puno kasnije nego što će to učiniti majka Židovka. One su jednostavno puno bolje navikle na nered i kaos u kući, dok god je taj kaos nusproizvod igre, učenja i razvijanja.
Priznajte, kad dijete krene stvarati očiti nered, u vama se prvo javlja misao "tko će to kasnije pospremiti?".
6. Rizici i sloboda pokreta važni su za mnogo toga
Kako im vojna disciplina nije strana zato su Židovski roditelji naklonjeni rizicima koje svako dijete mora proći samo. Penjanje po drvećima za njih nije prijetnja djeci, već dobrodošla škola.
7. Odriješene su im ruke, ali neka pravila moraju poštivati bez pogovora
Ako je dijete naumilo šarati po svemu što mu se nađe pod rukom, Židovski će roditelj u tome vidjeti njihovu želju i talent da se razvijaju u tom smjeru. Ma zapravo, dozvolit će im da rade sve što žele dok god se drže jednog važnog pravila: Roditelje se uvijek, u svakoj situaciji i društvu, MORA poštivati.
U odnosu na njih, naše su mame malo liberalnije po pitanju odnosa s djecom i načinu ophođenja prema djetetom, dok za sve ostalo inzistiraju da bude po špagi.
8. Tata i mama su glavni
Poznato vam je vjerojatno da je kod Židova mama ona koja drži sva četiri kuta kuće, ali to se kod njih zapravo ne osjeća. Kod njih su za sve odluke jednako važni stavovi mame i tate, a iz toga najčešće brzo spoznaju da ustvari sve mogu činiti bez njihove odluke. Sjetite se nagrade povjerenja i neporecivog pravila o poštivanju roditelja.
Kod nas se pak još uvijek osjeća patrijarhat, barem po pitanju velikih odluka. Pitaj tatu možeš li...., sorry tata je rekao..., a tu posebno trpe ženska djeca.
9. Dječja samokontrola stvarno postoji
Kod nas se već naveliko priča o tome da djeca nemaju samokontrolu te bi o njoj trebali učiti malo kasnije. Znate ono: "Dok su mali, nek se ponašaju kao djeca". Zar ne?
Tako nešto kod Židova ne prolazi, jer se njihova djeca od rođenja uče jasnim pravilima, bez kazni i nagrada. Za djela koja nisu dobra, nema kazne, već ih se od starta podučava kako ispraviti svoje ponašanje, jer je to važno za njihovo dobro.
Kod nas ako mlađi brat ne da svoje bombone majka češće kaže: "U redu, pusti ga, on je još mali..." Kod Židova to ne prolazi ni prvi put, već i mali mora odmah shvatiti poruku: "Sad daš ti, sljedeći put brat će dati tebi".
10. Ništa kod Židova ne prolazi neprimijećeno
Ovo je jako dobro zbog poticanja djetetovog samopoštovanja.
Primjerice, u Europi je već postalo normalno da su roditelji stalno okupirani nekim tehnikalijama i svojim poslovima pa kad dijete dođe s najnoviji crtežom, koji je blago rečeno totalno bez veze, europska će majka ljupko reći djetetu da je divan i da ga sada spremi na svoje mjesto te nastaviti sa svojim poslom.
Židovska bi pak majka isti taj crtež, čak i da zatomljuje smijeh, odmah krenula pokazati drugima. Tako potiče djetetov ponos, gurka ga da nastavi i daje mu do znanja koliko joj je stalo do dječjih hobija. Njoj, i cijeloj njihovoj obitelji.