Foto: Shutterstock
AMNIOCENTEZA je pregled koji se, isključivo na liječničku preporuku, izvodi u drugom tromjesečju trudnoće.
Analizom stanica ploda koje se nalaze u amnionskoj tekućini otkrivaju se eventualni kromosomski poremećaji, najčešće Downov sindrom. Pregled nije obvezan, odluku donose trudnica i partner na prijedlog liječnika. Zbog toga što se radi o invazivnom postupku koji sa sobom nosi određene rizike, jako je važno da roditelji od ginekologa dobiju sve informacije o postupku i njegovim mogućim posljedicama.
Kada se provodi?
Amniocenteza se provodi između 16. i 19. tjedna trudnoće, i ako rezultati testova za skrining kromosomopatije pokažu rizik veći od 1:250, ako se na ultrazvuku uoče znakovi kromosomske anomalije, ako je trudnica u prošlim trudnoćama imala kromosomsku anomaliju i ako u obitelji ima genetskih poremećaja.
Provodi se i u slučajevima sumnje na rascjep neuralne cijevi, kako bi se ocijenila zrelost fetalnih pluća ako mama mora roditi prije vremena te kako bi se procijenilo stanje ploda u slučaju bolesti zbog nepodudarnosti Rh-faktora. U posljednja dva slučaja pregled se obavlja u drugoj polovici trudnoće.
Rizik
Postupak trudnice e opisuju kao bolan, nego neugodan. Radi se o agresivnom postupku koji se dovodi u vezu s rizikom od pobačaja. Jedna od 200 do 400 trudnoća nakon amniocenteze upravo tako završava. Rizik je manji u centrima gdje se ona često izvodi i kada pri postupku koristi ultrazvuk. Najčešće komplikacije su infekcija ili otjecanje plodove vode, a ozljede iglom su nešto rjeđe. Stoga se amniocentezu ne bi trebalo provoditi ako ne postoji konkretan razlog.
Ponekad žene nakon pregleda koji ukupno traje oko 45 minuta (samo uzimanje uzorka traje oko pet minuta) imaju blaže komplikacije poput stezanja maternice, vlaženja ili osjećaja nelagode oko mjesta uboda. Ako smetnje potraju ili postanu jače, odmah se treba javiti liječniku.