Foto: Shutterstock
PO PRVI puta znanstvenici su uspjeli rekonstruirati bebinu vizualnu percepciju svijeta i to kombinacijom tehnologije, matematičkih izračuna i dosadašnjim saznanjima o vizualnoj percepciji kod beba.
Rezultati pokazuju da beba stara dva do tri dana može uočiti lica, ponekad čak i emocionalne ekspresije na udaljenosti od trideset centimetara, što otprilike odgovara udaljenosti majke i djeteta tijekom dojenja, kupanja i ostale skrbi o djetetu.
Ako je udaljenost majke i bebe veća od šezdeset centimetara vizualna percepcija postaje sve više zamagljena za dijete i ono tada više ne može percipirati izraz majčinog lica.
Studija je provedena na Institutu za psihologiju na Sveučilištu u Oslu i otkrila je do sada neotkrivena saznanja o vizualnom svijetu novorođenčadi. Doseg djetetovog vida u prvim tjednima potvrđuje i činjenicu da bebe doista mogu oponašati izraz lica roditelja, no samo ako su mu dovoljno blizu.
Iako je slično istraživanje bilo provedeno prije više od petnaest godina, nedovoljna moderniziranost tehnologije bila je jedna od glavnim prepreka ka otkrivanju što i koliko bebe doista vide.
Stručnjake je zanimalo što čini obrise lica razgovijetnima bebi, a kako bi to otkrili, morali su kombinirati moderne simulacije s prethodnim saznanjima o vizualnoj percepciji beba. Slike su bile izrađene od crnih i bijelih pruga i odabirom određene širine pruge i frekvencije dobila se razina kontrasta i prostorne rezolucije kako bi dijete usmjerilo pogled prema slici.
Općenito je lakše prepoznati nešto što se miče, nego samo fotografije. Video snimke lica na kojima se prikazuje nekoliko različitih emocionalnih izraza na kojima su filtrirane informacije koje su do tada bile otkrivene o vizualnoj identifikaciji novorođenčadi su potom prikazane odraslima.
Stručnjaci su pretpostavili da ako su odrasli u stanju identificirati izraz lica, da će to moći i novorođenče.
Odrasli su na udaljenosti od trideset centimetara u 75% slučajeva točno identificirali izraz lica, no kada je udaljenost povećana na 120 centimetara stopa identifikacije je ovisila samo o očekivanoj reakciji, a ne vizualnom prepoznavanju.