Foto: Shutterstock
SEPARACIJSKA anksioznost javlja se kod odvajanja djeteta od majke i obično je popraćena djetetovim povlačenjem u sebe, tugom i vrlo često plačem. Prvo ozbiljno odvajanje od roditelja dijete obično doživi pri polasku u vrtić. To je jednako teška prilagodba i djetetu i roditeljima, osobito majci koja je do sada veći dio vremena provodila s djetetom.
Kako se nositi sa separacijskom anksioznošću?
Pokušajte ostati pribrani i ne pokazati djetetu da je i vama odvajanje vrlo teško. Tako će dijete s vremenom shvatiti da je sasvim normalno da ono odlazi u vrtić kada vi morate na posao. Pokušajte djetetu vrtić objasniti kao „posao“ za malene. Ne obećavajte djetetu stvari koje možda nećete ispuniti jer ćete tako samo pogoršati stvar. Ako kažete da ćete doći po njega u određeno vrijeme, neka to tako i bude. Tako ćete imati djetetovo povjerenje i ostanak u vrtiću će vrlo brzo postajati sve manje težak za oboje.
Strah od razdvajanja ne ovisi o tome jeste li dijete razmazili svojim postupcima, već je prirodno urođeno svakom djetetu. Samo se vrijeme i intenzitet trajanja anksioznosti razlikuju od djeteta do djeteta. Kako bi olakšali razdvajanje uvodite ga postepeno. Ostavite dijete kod svojih roditelja na pola sata i otiđite u trgovinu. Vidjet ćete kako će dijete reagirati. Postupno period koji dijete ostaje bez vas povećavajte.
Smislite samo vašu rutinu. Osmislite s djetetom poseban pozdrav ili zagrljaj kako ćete se uvijek pozdravljati kad dijete ostaje bez vas. Nakon rutine vrijeme je da napustite prostoriju. Ako dijete ostaje u vrtiću, ne odugovlačite s opraštanjem i ne vraćajte se kada čujete djetetov plač. Iako je svakoj majci izrazito teško to učiniti, imajte na umu da će dijete ako se vratite imati dojam da ćete doći svaki put kada ono zaplače, što bi kasnije moglo izazvati probleme.
Iskradanje je najgori način odlaska. Dijete će biti vrlo uplašeno kada odjednom shvati da ste otišli bez pozdrava. Izgubit će povjerenje u vas. Bez obzira hoće li dijete pustiti nekoliko suza zato što zna da odlazite, uvijek se oprostite i obećajte djetetu da ćete doći po njega odmah nakon posla.
Odlučite se u koga imate najviše povjerenja. Prije nego krenete u potragu za vrtićem, vrlo je važno da u osobu ili instituciju za koju se odlučite imate puno povjerenje. U suprotnom će razdvajanje za vas biti vrlo stresno i nerado ćete dijete ostavljati nekome. Mnogo je pitanja na koja morate odgovoriti prije potrage.
Mogu li bake ili djedovi čuvati bebu? Imaju li mogućnosti za to i žele li to? Nije u redu postaviti stvari tako da se podrazumijevaju. Nekim ljudima doista treba određena sloboda u mirovini, a čuvanje djeteta je posao s punim radnim vremenom. Ako pristanu, ne sramite se pitati žele li da im date neku simboličnu novčanu naknadu. Ako odbiju, pobrinite se da im osigurate zalihe pelena, hrane i ostalih potrepština za bebu.
Možete li si priuštiti profesionalnu dadilju i čini li vam se taj tip čuvanja uopće prihvatljivim? Ne očekujte da će netko snositi odgovornost za vaše dijete za malene novce.
Treća opcija, ujedno i najčešća je kretanje djeteta u vrtić. Liste čekanja su duge, stoga je važno na vrijeme prikupiti papire i upisati dijete. Većina roditelja se odlučuje za ovu opciju jer druga uopće ne postoji, no vrtić je odličan način za naučiti dijete kako da funkcionira kao dio kolektiva.
Dopustite djetetu da utjehu pronađe u takozvanom „prijelaznom“ predmetu. Najčešće je to djetetova dekica ili neka plišana igračka. Potpuno nova okolina i ljudi čine dijete uplašenim, a prijelazni predmeti pokazali su se kao odlična opcija jer dijete tako zadržava nešto staro, nešto svoje u čemu pronalazi utjehu kada se osjeća usamljeno.