Foto: 123rf
UNATOČ uvriježenom mišljenju da naše generacije žive u sretnijim, slobodnijim i lakšim vremena, čini se da to nema nikakve veze sa srećom. Čak štoviše, znantvenici su potvrdili da su generacije naših roditelja bile znatno sretnije od nasm tijekom njihovih srednji godina. Ne samo zbog političke situacije, i ne samo na našim prostorima, nekada je starenje proticalo u znatno većoj sreći. Zašto?
Dokazuju to znanstvenici iz San Diega koji su u razdoblju od 1972. do 2014. godine provodili jednostavno istraživanje na uzorku od čak 1,3 milijuna ljudi. U redu, jesu se bazirali na područje Sjeverne Amerike, no okvirno gledajući, nisu ni naši prostori bili toliko različiti u stilu života od njih.
Istraživanje je bilo vrlo jednostavno - ispitanici su tijekom tog dugog razdoblja odgovarali na jednostavna pitanja kojima su svoj život ocjenjivali s odgovorima - jako sam sretan, prosječno sam sretan, ne baš sretan.
Rezultati koji su objavljeni u Social Psychological and Personality Science magazinu, zapanjujući su.
Zanimljivo je da su gotovo identične odgovore davali i tinejdžeri i oni stariji od 30 godina što upućuje da su i jedna i druga generacija osjećale istu razinu sreće tijekom svojih života.
Tijekom spomenutog razdoblja - od ranih sedamdesetih do 2010. godine postotak vrlo sretnih ljudi starijih od 30 godina smanjio se sa 38 na 32 posto, dok se postotak sretnih ljudi u dobi između 18 i 29 godina neznatno povećao, sa 28 posto iz ranih sedamdesetih na 30 posto u nedavnom razdoblju. Sretniji su danas čini se i mlađi od 18 godina s obzirom da je njihov broj narastao sa 19 na 23 posto.
Znanstvenici su naravno pokušali dokučiti i glavne razloge zbog čega je sreća nekada bila veća, ili je danas manja te su neke od njih povezali s onim što vjerojatni svi sami možemo zaključiti. Utjecaj tehnologije današnjim mlađim generacijama život je učinio lakšim, mi bismo možda iz naše perspektive rekli lakšim i besmislenijim, ali njih to očito čini sretnijima nego što su bile sretne generacije prije nas i njih.
Što se pak tiče starijih od 30 znanstvenici ističu jedan razlog zbog kojih su oni iz prošlog stoljeća bili sretniji - imali su malo drugačiji stav prema odnosima - što prijateljskim, što bračnim.
Današnji tinejdžeri, kao i naše generacije koje su također svoje tinejdžerske godine proveli uz tehnologiju navikli su ili se tek navikavaju na prilično nestabilan odnos prema dragim ljudima. Nekada su prijateljstva i odnosi bili znatno čvršći, temeljili su se na stabilnim nogama i riječju koja je vrijedila mnogo više nego danas, dok se u vom našem vremenu odnosi više temelje na lažnom prikazivanju, špijuniranju umjesto iskrenim razgovorima. Sve to vodi tome da odnosi između žena i muškaraca starijih od 30 godina također postaju prilično "lažni", nestabilni i nestalni. A to je, kako uostalom i život pokazuje, jedan vrlo slab temelj za kratkoročnu i posebno dugoročnu sreću.
Isto nam čini i jedan danas prilično rasprostranjen fenomen u obliku nerealnih očekivanja gdje smo s jedne strane primorani sustavno vagati je li nešto laž ili nije, a s druge strane smo stalno bombardirani medijskim savršenim životom što pokušavamo ostvariti i sami. No ne ide, pa smo malo manje sretni. Danas imamo toliko raznih škola, knjiga i tečajeva koji nas uče kako biti sretni, što naši roditelji, bake pogotovo, nisu ni imale ni trebale. No unatoč tomu sve smo manje sretni i to uglavnom zato što stalno očekujemo nešto više i nešto bolje, umjesto da prihvatimo život takav kakav je i radimo na vlastitoj sreći, a ne imitiramo tuđu.
Danas sreća nije proizvoljna činjenica nastala na temelju vlastitog osjećaja već se ljestvica od nesretnog do super sretnog mjeri prema onome što smo, ili još uvijek očekujemo od života.
"Živjeti život prema vlastitim snovima" danas je sve više krilatica isključivo mladih ljudi koji još nisu spoznali sva životna razočaranja. Kako je krenulo, mladi će sve brže početi zaboravljati na vlastite snove jer su razočarenja sve češća te će samim time današnji tinejdžeri vrlo vjerojatno biti još manje sretni od današnjih srednjih generacija. Barem se tako čini s obzirom da živimo u vremenima koja obilježavaju iznimno visoka očekivanja i ne baš toliko realne mogućnosti. A kada se to dvoje sukobi u životu rezultate je razočaranje i niska razina sreće.
Eh, kada bi barem malo malo više stremili, a malo manje skrušeno očekivali.