Foto: 123rf
Ne, zlato! A onda su shvatili dubinu njegovih misli i iznimnu hrabrost koju je pokazao! Dječak je doista pomislio da će dajući krv svojoj bolesnoj sestri on umrijeti, no bio je spreman na sve. Na sve za svoju seku.
Priču je ispričala nepoznata autorica koja je prije mnogo godina radila kao volonterka u jednoj bolnici. Tada je upoznala malu Lisu oboljelu od jedne rijetke bolesti koju je njen brat nekim čudom izbjegao, no liječnici su shvatili kako bi Lisi pomogla krv njenog petogodišnjeg brata. To je bila jedina mogućnost za njeno ozdravljenje s obzirom da su se u njegovom organizmu stvorila snažna antitijela za tu bolest.
Liječnik je pitao dječaka što misli o tome da svojoj seki daruje krv, objasnio mu je što to znači, a dječak je bez mnogo oklijevanja rekao – Može. Ako će to spasiti moju Lisu.
Za vrijeme dok je ležao na krevetu pokraj svoje sestrice, jer su oboje bili prikopčani na aparate kako bi njegova krv odmah stigla sestri, dječačić se smiješio. No u jednom trenutku smiješak je nestao s njegovog lica te je zabrinuto pitao doktora – „Hoću li sada polako početi umirati?“
Priča je ovo koja je još jednom pokazala koliku istinsku hrabrost imaju mala djeca, neiskvarena vlastitim potrebama, hrabrost koja pokazuje koliko smo svi mi rođeni da budemo veliki. Da budemo junaci za sebe i druge, no život nas s vremenom nažalost sve više čini sebičnima i malima, pa je lijepo s vremena na vrijeme podsjetiti na enormnu hrabrost male nevine dječice.