Edukatorica: Ako kod djeteta prepoznajete ove znakove, moguće je da ima anksioznost

Tinejdžerske godine donose niz izazova – emocionalnih, fizičkih i socijalnih. U tom razdoblju tinejdžeri se često povlače, postaju osjetljiviji i sve češće traže vlastiti identitet. Iako su promjene u ponašanju dio normalnog razvoja, roditeljima ponekad promaknu suptilni znakovi koji upućuju na dublje poteškoće poput anksioznosti.

Upravo zato važno je znati prepoznati što se doista krije iza određenih ponašanja. Ove znakove podijelila je edukatorica za odgoj, mama i psihologinja Jaimie Bloch, a mogu ukazivati na anksioznost kod djeteta.

1. Česti strahovi i brige vezani uz svakodnevne rutinske situacije
2. Razdražljivost i nagle promjene raspoloženja u odnosu na uobičajeno ponašanje
3. Poteškoće s koncentracijom.
4. Pojačana samosvijest i osjetljivost na kritiku (npr. stalno provjeravanje u ogledalu, pretjerano vrijeme za spremanje, uzrujanost zbog izgleda).
5. Povlačenje iz društvenih aktivnosti (radije ostaje kod kuće ili izbjegava događanja).
6. Izbjegavanje teških ili novih situacija.
7. Česte pritužbe na bolove u trbuhu ili glavobolje bez očitog fizičkog uzroka
8. Pad u školskom uspjehu, promjene u ponašanju u školi ili odbijanje odlaska na nastavu.
9. Traženje stalne potvrde i uvjeravanja (npr. često postavljanje istih pitanja radi sigurnosti).
10. Problemi sa snom (nesanica, buđenje noću, teškoće s uspavljivanjem).
11. Korištenje sredstava (alkohol, cigarete, droga) kao način nošenja s nelagodom.
12. Promjene u prijateljstvima (povlačenje iz starih krugova, povezivanje s novim osobama iznenada).

"Adolescencija je razdoblje velikih promjena i, iako je određena razina stresa normalna, uporna anksioznost može utjecati na dobrobit tinejdžera. Ako ste shvatili da se vaše dijete možda nosi s anksioznošću, važno je poduzeti promišljene korake kako biste mu pružili podršku. Jedna od najvažnijih stvari koju možete učiniti kao roditelj jest potvrditi i priznati njegove osjećaje. Tinejdžeri se često boje da će biti ignorirani ili krivo shvaćeni, pa je ključno dati im do znanja da su njihovi osjećaji stvarni i važni, umjesto da se njihova anksioznost umanjuje ili odbacuje", zaključila je Bloch.