Foto: 123rf
Pročitajte više: Da konačno riješimo i tu dilemu: cipelice bez ili s uloškom?
Da se razumijemo, pokušala sam. Stvarno sam se trudila, ali kako neka djeca ne vole jesti grah tako moje dijete jednostavno ne voli i ne voli čarape. A dokazao je to milijun puta na način da ih je skinuo i one su jednostavno nestale. Sto puta sam pomislila da ih nije možda pojeo, stavio u lonac s ručkom, da ih nije možda bacio kroz prozor, prodao nekom na cesti dok nisam pazila? Ja mu ih stavim, obujem cipelice, a već nakon pola minute na njegovim nogama nema ni jednog ni drugog. Cipele nađem, ali čarape, ma kakvi.
Čovjek bi pomislio da su bebe male i nisu prezrene, ali on je to meni radio i u kolicima - cipelice nađem zgurane u dnu, ali čarapa se beba moja riješila negdje putem po cesti. Mislila sam da neću nasjedati na njegove trikove pa sam u torbi obavezno nosila po nekoliko pari rezervnih čarapica, ali uzalud. Najčešće sam ostajala i bez njih.
Zato sam odustala, a s vremenom sam odustala i od toga da se opravdavam pred drugima. Jer znate, da sam svoje vrijeme podijelila na vrijeme traženja čarapa i vrijeme kada se opravdavam svakom slučajnom prolazniku jer eto moje dijete - da, da - nema čarape, znam, znam, ja ne znam kada bi uspjela obavljati sve one druge stvari.
I ako se slučajno pitate gdje su nestale sve te naše čarape, osim onih koje sam svojedobno pronalazila dobro zagurane ispod namještaja, shvatili smo jednog dana kada nam je zvučnik počeo proizvoditi jako loš zvuk. U rupi od zvučnika pronašli smo toliko novih, gotovo nenošenih čarapica da sam ih lijepo spakirala i namijenila kao poklon svima kojima ćemo ići na rođendane. Nama jednostavno nikada nisu baš puno koristile.
Jedina panika koja me hvata je panika od vrtića jer ja stvarno ne znam kako će tete, kad moj bosonogac tamo krene, reagirati na ovaj njegov neobičan fetiš. Valjda me neće tjerati da ih zalijepim(o) na njegove nogice?