BILI mi toga svjesni ili ne, iskustva iz djetinjstva oblikuju nas na načine koje ponekad ne razumijemo sve do odrasle dobi. Pažnja i briga roditelja vrlo su važan dio odgoja, a ako djeca odrastaju bez toga, mogla bi razviti određene osobine koje ih izdvajaju od drugih u odrasloj dobi.
Neovisnost
Odrasli koji u djetinjstvu nisu dobivali puno pažnje često postaju vrlo samopouzdani. Nedostatak pozornosti roditelja u njihovim formativnim godinama prisilio ih je da sami uče i otkrivaju stvari, što je dovelo do toga da postaju neovisni. Takvi se pojedinci često smatraju otpornima i sposobnima nositi se sa situacijama koje bi druge mogle ostaviti zbunjenima ili bi im bile preteške.
Međutim, njihova neovisnost ponekad može biti toliko jaka da nisu spremni zatražiti ili čak prihvatiti pomoć kada im je ista potrebna. Biti neovisan ne znači da sve morate raditi sami, radi se o tome da znate kada se osloniti na druge, a kada samo na sebe.
Uspješni su
Kako prenosi Hack Spirit, ljudi koji nisu dobivali dovoljno pažnje od roditelja u djetinjstvu, često odrastu u uspješne ljude. Oni se trude istaknuti u svemu što rade te se prisiljavaju da postižu sve više i više. Iako je želja za uspjehom vrlina, može dovesti do izgaranja i opsjednutosti ostvarivanjem dobrih rezultata.
Važno je da ljudi koji neprestano teže uspjehu shvate da njihovu vrijednost ne određuju samo njihova postignuća. Pažnju i ljubav svojih bližnjih zaslužuju bez obzira na to jesu li i koliko su uspješni.
Kreativnost
Mnoga djeca koja u djetinjstvu nisu dobivala puno pažnje od roditelja, odrastaju u kreativne odrasle osobe. U mladoj dobi rijetko tko ih je usmjeravao ili nadzirao, pa su morali sami pronaći način kako da se zabave. Njihova kreativnost uključivala je izmišljanje igara, stvaranje imaginarnih svjetova ili jednostavno sanjarenje, a s vremenom se ova sklonost razvila u snažan osjećaj kreativnosti.
Hack Spirit prenosi da je studija objavljena u Journal of Experimental Social Psychology otkrila da su pojedinci, koji su kao djeca iskusili zanemarivanje, pokazali veću razinu kreativnog razmišljanja kao odrasli. Ta se kreativnost može manifestirati u umjetnosti, pisanju, rješavanju problema ili inovativnom razmišljanju na radnom mjestu.
Empatija
Pojedinci koji kao djeca nisu dobivali puno pažnje često odrastu u iznimno empatične odrasle osobe. Nakon što su doživjeli emocionalno zanemarivanje, skloniji su biti usklađeniji s osjećajima i potrebama drugih. Pojačana empatija može ih učiniti odličnim slušateljima te duboko suosjećajnim prijateljima, partnerima ili kolegama. Imaju jedinstvenu sposobnost da razumiju i dijele osjećaje drugih, često prije nego što su ti osjećaji uopće izraženi.
Međutim, ta se empatija ponekad može preokrenuti u ugađanje ljudima ili prihvaćanje tuđih emocija kao vlastite. Za te osobe ključno je uspostaviti granice i naučiti da je u redu odrediti prioritete prema vlastitim potrebama.
Poteškoće s povjerenjem u druge
Kako prenosi Hack Spirit, jedna od najizazovnijih osobina za snalaženje u odrasloj osobi koja nije dobivala mnogo pozornosti kao dijete jest teškoća s povjerenjem u druge. Kada ljudi, koji su se trebali brinuti o djeci, zanemaruju njihove potrebe, to može ostaviti duboku sumnju u pouzdanost drugih.
To se može manifestirati kao skepticizam prema tuđim namjerama, nevoljkost da se emocionalno otvore ili stalni strah od iznevjerenja. Prevladavanje ove prepreke uključuje aktivan rad na izgradnji povjerenja, kako u sebe tako i u druge. To je proces koji zahtijeva vrijeme i strpljenje, ali je neophodan za stvaranje zdravih odnosa i veza.
Kontroliranje
Mnogi odrasli koji nisu dobivali puno pozornosti kao djeca, razviju jaku želju za kontrolom. To je često odgovor na neizvjesnost i nestabilnost koju su iskusili u svojim ranim godinama. Takvi pojedinci mogu htjeti kontrolirati svoju okolinu, odnose ili čak vlastite emocije u pokušaju stvaranja stabilnosti koja im je nedostajala dok su odrastali.
Prepoznavanje te želje za kontrolom i učenje kako je uravnotežiti s prihvaćanjem životnih neizvjesnosti, može dovesti do mirnijeg i ispunjenijeg života.
Prilagodljivost
Odrasli koji kao djeca nisu dobivali puno pažnje, često posjeduju nevjerojatnu sposobnost prilagodbe. S obzirom na to da se svojim svijetom uglavnom moraju snalaziti sami, razvili su vještinu prilagodbe različitim okolnostima i okruženjima s relativnom lakoćom.
Ova prilagodljivost može biti značajna prednost u mnogim područjima života, od osobnih odnosa do profesionalnih okruženja. Oni mogu prilagoditi svoje ponašanje, očekivanja i strategije prema zahtjevima situacije. Međutim, važno je da osvijeste kako se ne moraju mijenjati i prilagođavati drugima do mjere da izgube vlastiti identitet.
Čežnja za odobravanjem od drugih ljudi
Duboko u sebi, mnogi odrasli koji nisu dobivali puno pažnje kao djeca, gaje čežnju za potvrdom. Ova čežnja može proizaći iz neispunjene potrebe da budu viđeni i priznati tijekom godina odrastanja. Mogu težiti savršenstvu, pretjerati ili ići više od toga kako bi pomogli drugima, sve u pokušaju da zasluže potvrdu za kojom žude.
Iako je u ljudskoj prirodi tražiti potvrdu, važno je da te osobe shvate kako njihova vrijednost nije određena vanjskim priznanjem. Dovoljni su takvi kakvi jesu i zaslužuju ljubav i pažnju bez uvjeta i preduvjeta.