KAD je Melinda prvi put osjetila jaku bol u donjem dijelu leđa, mislila je kako je to sasvim normalan simptom za ''one dane u mjesecu''. I inače je znala imati bolne mjesečnice pa ovim senzacijama nije pridavala mnogo pažnje.''Nisam mislila da je to nešto čudno i čak sam tog dana otišla u teretanu'', započinje svoju priču majka dvoje djece iz Sydneyja za Kidspot. Taj kobni dan, 21. srpnja ove godine, zauvijek je promijenio život ove 33-godišnjakinje.
Kasnije te noći, Melindina je bol postala toliko jaka da ju je hitna pomoć odmah prevezla u bolnicu. Ležala je u bolovima 11 sati sve dok ju napokon nije pregledao liječnik, a tada se, kako kaže, cijeli njezin svijet iznenada raspao u milijun komadića.
"Dijagnosticirali su mi rak, bila sam shrvana"
''Navukli su zavjesu i rekli mi da imam rak. Bila sam izvan sebe, bila sam slomljena. Nisam mislila da ću vidjeti svoju djecu kako rastu, a to mi je bilo najteže'', objašnjava Melinda kojoj je utvrđeno da ima puknuće ciste na jajniku, što je navelo liječnike da joj prvo dijagnosticiraju uznapredovali rak jajnika i uklone dva i pol od sveukupno tri tumora u zdjelici. No, liječnička prognoza pokazala se lošijom nego što se isprva mislilo.
Daljnji testovi su pokazali da Melinda nema rak jajnika, već da je u pitanju angiosarkom, izuzetno rijedak rak krvi mekog tkiva. Toliko je rijedak i agresivan da se ne može pravilno dijagnosticirati sve dok se ne proširi, a tada je već prekasno. Očekivani životni vijek je kraći od pet godina, a ako metastazira u neki drugi organ, maksimalno 18 mjeseci. Melindin slučaj je iznimno rijedak i javlja se kod jednog čovjeka na pet milijuna.
''Od samog početka rečeno mi je da je moje liječenje palijativno jer moj rak nije izlječiv'', objasnila je Melinda koja je prošla dvije runde iscrpljujuće kemoterapije, dok je pritom nastavila raditi puno radno vrijeme i brinula se za svoja dva sina, Maximusa (6) i Coreyja (2). Nažalost, liječenje nije pomoglo.
''Željela sam vjerovati da mi je bolje, ali duboko u sebi znala sam da ne djeluje. Rekli su mi da kemoterapija ne djeluje i da ne mogu nastaviti. Moji tumori su narasli i pojavili su se novi čvorovi u zdjelici'', dodala je. Melinda sada napeto čeka da liječnici razmotre je li ona kandidat za najnoviju naprednu operaciju kojom bi izgubila korištenje svih organa u zdjelici.
"Ne odustajem zbog svoje djece"
"To je najbolja opcija za kontrolu raka što je duže moguće. Ako to ne uspije, svoje nade mogu polagati jedino u kliničko ispitivanje koje nije specifično za moju vrstu raka i koje ima samo 10 posto uspjeha. Ne mogu prihvatiti da smo učinili sve što smo mogli jer se ne osjećam loše. Da mi nisu rekli da imam rak, ja ne bih znala da ga imam'', objašnjava za Kidspot. Ipak, ako se rak proširi, mogla bi umrijeti u roku od nekoliko mjeseci.
''Svaki novi dan je pun neizvjesnosti jer ne znam što će mi donijeti. Ako se rak proširi na moja pluća, ubio bi me za nekoliko mjeseci. Trebam čudo. Ali imam dvije mogućnosti - mogu ležati u krevetu i imati rak ili ustati i živjeti i imati rak. Odabirem ovo drugo, ako ni zbog koga drugoga, onda barem zbog moje djece'', govori, a ono što ju najviše brine jest da neće vidjeti kako njezini sinovi odrastaju.
''Najviše me boli činjenica da je vrlo moguće da nikada ne doživim vidjeti svoju djecu kako odrastaju, kreću u školu, na fakultet... To je ono najgore. Zato ne odustajem i borit ću se koliko god budem mogla'', dodaje Melinda.