Već 86 godina istraživači s Harvarda prate živote stotina ljudi i njihovih obitelji kako bi otkrili što nas čini sretnima. Harvardska studija o razvoju odraslih pokazala je da sretni ljudi obično imaju dobre vještine rješavanja sukoba, redovito vježbaju i održavaju pozitivne odnose.
Dr. Robert Waldinger, direktor studije i profesor psihijatrije na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, nedavno je gostovao u podcastu Simona Sineka, A Bit of Optimism. Kada ga je Sinek upitao što najsretniji ljudi "rade kako treba" kao tinejdžeri, Waldinger je odgovorio: "Brinu o tome da ostave trag u svijetu i brinu o svijetu."
Čak i ako se njihova životna svrha s vremenom mijenja, ljudi koji ostaju predani toj težnji, ostaju angažirani u životu, dodao je. "Mislim da je upravo to ono što rade kako treba."
Svrha kao ključ životnog zadovoljstva
Ova saznanja slažu se s mišljenjima istraživača dugovječnosti i stručnjaka za sreću koji ističu važnost životne svrhe za zadovoljstvo i dobrobit.
"Sretni ljudi žele biti dio nečeg većeg od sebe. To može biti spoznaja: 'Želim odgajati djecu', 'Želim mentorirati ljude' ili 'Želim raditi nešto što nije samo vezano za mene'", objasnio je Waldinger.
S druge strane, stagnacija znači osjećaj zastoja u životu i borbu za pronalaženje smisla.
Ljudi koji tijekom različitih faza života biraju generativnost umjesto stagnacije prema Waldingeru, često se osvrću na svoj život s manje žaljenja i s većim osjećajem da je njihov život bio "dovoljno dobar".
"Ti ljudi osjećaju da su njihovi životi imali smisla i da su učinili razliku", zaključio je Waldinger.