Foto: 123rf
U svojoj ranoj fazi bebe rado dijele. Omiljena im je igra davanje stvari, nakon čega očekuju da im to što su dale vratimo. Kada su malo starije, rado uzimaju keksiće i nude svima u prostoriji.
Dijete oko početka treće godine je već razvilo govorne sposobnosti i s njim ulazi u novi društveni život. Zbog toga je dobro da dijete provodi vrijeme razgovarajući ne samo sa odraslima, već i i sa svojim vršnjacima.
Dijete postaje svjesno samoga sebe, a kako bi ojačalo svoj identitet, on mora pokazati sto pripada samo njemu: igračke, stolica, njegovi mama i tata. Kad se drugo dijete približi tom teritoriju, čuti ćete uzvik“Moje!“ I tako će početi svađa, kojoj ćete vjerojatno i u budućnosti prisustvovati puno puta. I to ce biti prvi okršaji koji će zapravo biti prva faza procesa u kojem će vaše dijete naučiti kako dijeliti svoje stvari iako vam se to tada neće činiti tako.
Djeca se nakon nekog vremena nauče jedni na druge, postaju bliskiji ali ipak je dobro provoditi nadzor, jer u većini slučajeva uvijek dođe do sukoba oko igračke i odbijanja dijeljenja iste. Za djecu od dvije godine je normalno da su sebični i da moraju biti uvijek u centru pažnje. Zato ih morate poticati na dijeljenje, ali s puno strpljenja. Kada se idete igrati u park sa njegovim vršnjacima, unaprijed mu objasnite da mora davati svoje igračke, kao što se i on može igrati sa tuđim igračkama, i da ce mu iste biti na kraju vraćene, kao što i on mora vratiti tuđe. Objasnite mu što točno znači riječ “posuditi”, da dijeliti s nekim određeni predmet ne znači da će taj netko tu stvar zadržati zauvijek.
Dijete je u početku života motivirano samo svojim potrebama i željama. Dijeljenje igračaka svakako nije jedna od njih. Zato je nužno da im pomognete da nauče dijeliti stvari sa svojim vršnjacima i da dijeleći svoje igračke također može koristiti i tuđe (njima uvijek interesantnije). Svaki djetetov pokušaj da nešto podijeli s drugima treba pohvaliti, kako bi dijete svoj potez shvatilo kao pozitivno i ugodno iskustvo. Jednostavno, u toj dobi djeca trebaju dobar poticaj da bi dijelila stvari koje vole.
Ako dijete ipak zgrabi igračku koja nije njegova, a nije pitalo za dopuštenje, odmah reagirajte, naravno smirenim tonom, bez ljutnje i bijesa. Podsjetite dijete na sljedeće činjenice: ako se želi igrati s nečim čime se netko drugi igra, tada treba: čekati na svoj red, pitati vas za pomoć oko redoslijeda igranja, ljubazno zamoliti drugo dijete za dopuštenje da se igra s tom igračkom, ponuditi drugu igračku u zamjenu. Ako je bas dijete uporno u nedijeljenju svojih najmilijih igračaka, ne treba ga forsirati. Djetetu treba objasniti zašto to radimo i odmah ponuditi alternativu - igračke koje je voljnije dijelite, na primjer kockice umjesto najdražeg medvjedića ili lutke. Kad nečega ima mnogo, lakše ga je dijeliti, ne samo djeci nego i odraslima…
Pobrinite se da druženja s drugom djecom, ne traju predugo, ne vise od dva sata. Kao i za sve ostale obrasce ponašanja koje želite naučiti svoje dijete pa tako i za dijeljenje, trebate se oboružati strpljenjem i vremenom. A kada vaše dijete pokušava podijeliti nešto, pohvalite te njegove napore. Malo po malo, dobiti ce sve veći pozitivni osjećaj sa dijeljenjem koji i vas čini sretnim. Dok s vremenom to ne postane potpuno prirodno i dok ne nauče da prepoznaju i cijene tuđe osjećaje.