Foto: 123rf
MOŽDA mislite da neke stvari neće imati nikakve posljedice, kao što je primjerice sustavno tepanje djeci, ali postoje dokazi koliko je takav slatkI bu-bu način konverzacije čak i štetan za njihovu kasniju komunikaciju, Odnosno, za bogatstvo njihovog vokabulara jednom kada i oni počnu pričati.
Savršen dokaz pronašli smo na stranici Fatherly, na kojoj je tata Chris Gigliotti opisao svoja iskustva na primjeru kćerke koja danas ima osam godina, a svojim vokabularom nadmašuje sve oko sebe.
"Mislim da je poveznica jasna i da smo kao roditelji dobro odlučili da ćemo s našom kćerkom, još dok je bila beba, razgovarati samo govorom odraslih, bez tepanja, umanjenica i ponavljanja jedno te istih riječi koje bi maloj djeci mogle biti razumljive. Jedino što smo "izokretali" u normalnom izgovoru bilo je naglašavanje slogova kako bi je naučili pravilnom izgovoru.
>>>Nikako nemojte tepati svojoj djeci<<<
U dobi od sedam mjeseci njena prva riječ nije bila ni mama ni tata - već "giggle", a sa 18 mjeseci već je jako dobro razumjela rečenice poput "Ne diraj to, to je vruće". U toj je dobi, sjećam se, došla do upaljene pećnice i sama objasnila "Vruće, jako vruće".
U dobi od tri godine njen je vokabular već bio toliko širok da su nas često zezali kako nam mala priča kao stara bakica - ne misleći pritom ništa ružno već da naša mala priča baš kao odrasli, a ne kao njeni vršnjaci.
Kada je krenula u vrtić prvo čemu su se tete čudile ticalo se njenog bogatog rječnika i njene bujne mašte koju je tako lijepo znala izraziti. I taman kada su je njeni vršnjaci počeli dostizati ona je već umakla sa svojim složenim riječima i rečenicama.
>>>Logopedska posla: Oprostite zar vi ne kužite da vaše dijete nitko ne kuži?<<<
Isto se ponovilo i s početkom škole kada učiteljica nije mogla doći k sebi od njenih pametnih, složenih i opisnih izjava. A kada im je u razred došla djevojčica koja nije pričala engleski zna se tko je dobio zadatak sjediti s njom. Naša mala pričalica uzela si je u zadatak naučiti je puno toga.
Ali nije tu samo riječ o bogatom vokabularu. Ono što smo primijetili i mi, i njeni učitelji, jest to da je njeno samopouzdanje posljedica lakog izgovora i lakog izjašnjavanja. Njoj nikada nije bio problem objasniti svoje osjećaje i svoje želje i baš zbog toga s njom nekako uopće nije bilo problema. Znate kako su mala djeca frustrirana kada vam nešto ne znaju objasniti, pa stanu iskaljivati bijes samo zato što ne znaju izraziti što osjećaju i misle. To se kod nas nije događalo.
Djeca nisu odrasli i možda nemaju tako razvijene kognitivne vještine kao mi odrasli, ali oni jako brzo uče i zato je šteta da im u vrijeme kada tako brzo usvajaju znanja sustavno podastirete nešto što nema smisla. A tepanje i krivi izgovori definitivno nemaju smisla ako želite da vaše dijete izraste u malo, pametno, elokventno biće.
I ne samo to - nemojte smatrati da je vaše dijete malo pa se s njim mora razgovarati kao s malima. Djeca kao što smo rekli jako brzo uče i zato bez obzira na njihovu dob budite roditelj koji će svom djetetu sve objasniti kako treba. I sama činjenica da roditelji ignoriraju svoje dijete kada se radi o temama za velike, a u razgovor se upuštaju samo kada su na tapeti teme za male. Tim očitim odvajanjem svom djetetu šaljete poruku da su male stvari krojene za njih. Tako ih ne učite da rastu i shvaćaju kompleksnost života i važnost komunikacije, ali ćete to od njih jednoga danas sigurno očekivati. No pitanje je kada i kako ćete vi sami prijeći tu granicu malog u veliko, odnosno tepanja u ozbiljan razgovor."