Prebrzo odrastanje može imati dubok i trajan utjecaj na nečiji život, a taj se fenomen često naziva "sindromom ubrzanog djetinjstva", tvrdi psiholog Mark Travers.
"Ovaj sindrom javlja se kada se djeca potiču da preuzmu odgovornosti i budu uspješna već u ranoj dobi, često na štetu njihovih prirodnih razvojnih potreba. Iako to može dovesti do impresivnih postignuća kratkoročno, dugoročne posljedice mogu biti štetne", objasnio je za Psychology Today.
Kako ta djeca prelaze u odraslu dob, pritisci i očekivanja s kojima su se suočavala mogu se manifestirati na različite načine.
"Učinci sindroma ubrzanog djetinjstva često se transformiraju u odrasloj dobi, oblikujući ponašanja, emocionalne odgovore i opću dobrobit na načine koji nisu odmah očiti, ali su vrlo značajni", dodaje psiholog.
Istaknuo je dva znaka koji ukazuju na to da je osoba morala prebrzo odrasti.
1. Paralizirajući strah od neuspjeha
"Djeca koja su prebrzo odrasla postaju perfekcionistički nastrojene odrasle osobe. Prema studiji iz 2019. godine, ove osobine proizlaze iz pritiska da se ispune visoka očekivanja i iz vanjskih kritika. Kao rezultat toga, djeca postavljaju visoke standarde za sebe pod utjecajem odraslih uzora i selektivnog pojačanja", ističe Travers.
Taj stalni pritisak za postizanje uspjeha može dovesti do straha od neuspjeha u odrasloj dobi.
Psiholog dodaje da odrasli s perfekcionističkim tendencijama mogu pokazivati sljedeće:
- Strah od pogrešaka: "Strah od neispunjavanja visokih standarda može biti paralizirajući te uzrokovati da pojedinci izbjegavaju rizike i bore se s donošenjem odluka. Taj se strah često manifestira kao prokrastinacija, što znači da odgađaju zadatke zbog anksioznosti oko nepostizanja savršenstva. Ta stalna zabrinutost stvara ciklus neodlučnosti, što dovodi do propuštenih prilika i pojačanog stresa", kaže Travers.
- Izbjegavanje novih izazova: Kako bi izbjegli mogućnost neuspjeha, takvi pojedinci mogu izbjegavati nove izazove i iskustva. To izbjegavanje ograničava njihov potencijal za rast i sputava mogućnosti za učenje i samousavršavanje. Kao rezultat toga, njihov osobni i profesionalni razvoj može stagnirati, a oni propuštaju vrijedna životna iskustva, napominje psiholog.
- Izgaranje zbog prekomjernog rada: "Perfekcionisti se mogu forsirati do krajnjih granica, radeći duže i preuzimajući previše odgovornosti jer se osjećaju prisiljenima ispuniti ili premašiti vlastita visoka očekivanja. Ova neumorna težnja za izvrsnošću može rezultirati fizičkom i emocionalnom iscrpljenošću, otežavajući održavanje zdravog balansa između posla i privatnog života", pojasnio je Travers.
2. Poteškoće s uživanjem u slobodnom vremenu i opuštanjem
"Djeca koja propuste nestrukturirano igranje često kasnije u životu imaju poteškoće u opuštanju i uživanju u slobodnim aktivnostima. Nemogućnost opuštanja i uživanja u odmoru tijekom djetinjstva može se prenijeti u odraslu dob, manifestirajući se na različite načine", kaže psiholog.
Neki od tih načina su:
- Osjećaj krivnje tijekom odmora i opuštanja: Mnogi odrasli osjećaju duboki osjećaj krivnje kada uzmu vrijeme za odmor, vjerujući da bi uvijek trebali biti produktivni, tvrdi Travers. Takvi ljudi često traže zadatke ili projekte kako bi se održali zaposlenima. Psiholog dodaje: "Strah od 'gubljenja vremena' može dovesti do izgaranja i onemogućiti uživanje u tihim, opuštajućim trenucima."
- Teškoće u uživanju u hobijima: Čak i hobiji mogu izgledati kao zadaci koji se moraju dovršiti na visokoj razini, što otežava uživanje u njima samo iz zadovoljstva. Ova potreba za izvrsnošću u svakom aspektu života često pretvara slobodne aktivnosti u još jedan izvor pritiska. "Umjesto da pružaju opuštajući bijeg, hobiji postaju arene za postignuća, gdje je fokus na usavršavanju vještina ili stvaranju impresivnih rezultata", kaže Travers.
- Poteškoće s prisutnošću u trenutku: Ljudi koji su prebrzo odrasli mogu imati poteškoća s uživanjem u sadašnjem trenutku. Psiholog objašnjava: "Njihov um često je zaokupljen mislima o onome što treba sljedeće učiniti, što im otežava fokusiranje na sadašnjost i uživanje u trenutku. Taj stalni način razmišljanja usmjeren na budućnost može ih spriječiti da u potpunosti dožive i uživaju u trenucima odmora."
"Niti jedno dijete ne bi smjelo imati ubrzano djetinjstvo. Međutim, kada ste odrasli, postoji prilika da usporite i ponovno se povežete s dijelom sebe koji je oduvijek zaslužio jednostavno biti dijete. Prihvatite trenutke razigranosti, kreativnosti i odmora. Nikad nije prekasno poštovati svoje unutarnje dijete i dati sebi prostora da rastete i napredujete svojim tempom", zaključio je Travers.