IBEN DISSING SANDAHL suautorica je knjige "Danski odgoj djece", jednog od najprodavanijih naslova u Hrvatskoj prošle i ove godine. Nedavno je objavljena i njezina nova knjiga "Igra na danski način", koja ističe specifičnu važnost igre u odgoju zdrave, otporne i samopouzdane djece.
Autorica je upravo u Zagrebu gdje će održati promociju knjige, a mi smo je zamolili da nam odgovori na nekoliko pitanja.
Iben, vaša nova knjiga utemeljena je na postavkama koje ste spomenuli i u prošlom naslovu "Danski odgoj djece", ali naglasak je stavljen na igru. Zašto je igra toliko važna tijekom odrastanja?
Igra je kod djece važna radi razvoja samosvijesti i samopouzdanja. Igra potiče pravilan razvoj njihovih mentalnih funkcija, mašte i kreativnosti. U igri se razvijaju vještine rješavanja problema, istražuju se nove situacije i pred djecu se postavljaju iskušenja na koja sama moraju naći rješenja i odgovore. Gotovo da ne postoje loše stvari koje bi se mogle istaknuti kada govorimo o slobodnoj igri djece. Igra je nužna kako bi djeca mogla učiti jer u igri se otvaraju novi vidici i stvara podloga da se naučeno usvoji i postane njihovo vlastito znanje.
Da bi roditelji shvatili ideju važnosti igre u odgoju, nužno je da i sami imaju sposobnost igrati se na neki način. Jesmo li izgubili osjećaj za bezbrižnu igru kao odrasli i kako ga vratiti?
Mislim da je to stoga što smo previše zaposleni i zaokupljeni težnjom da uspijemo, da u svemu budemo dobri, najbolji. Živimo u ubrzanom svijetu u kojem se ponekad čini da nema mjesta za igru. Teško je pronaći trenutak u kojem nećemo baš ništa raditi jer je pritisak društva velik. U Danskoj su popularne aktivnosti poput trčanja, biciklizma i planinarenja, ali ni to nije slobodna igra. No Danci su većinom odrasli mnogo se vremena igrajući, to je poticano i kroz obrazovni sustav, te znaju iz iskustva koliko im je to veselja i slobode donosilo. Jednostavno znaju da je igra dobra za dušu. Takve se stvari pamte te kasnije možemo crpiti energiju iz tog izvora i igrati se bez obzira na godine.
Možete li nam ukratko objasniti što podrazumijevate pod pojmom "slobodne igre", igre koja nije strukturirana?
Sve što organiziraju odrasli i što se temelji na njihovu poimanju igre nije slobodna igra. Kada odrasla osoba vodi igru ona ima cilj u djeci potaknuti određena iskustva te smatra da moraju naučiti određene stvari koje su mjerljive. Kada igru strukturiraju odrasli oni se potrude da se pokrije što više područja u kojima će se razviti određeno ciljano znanje. Kao roditelji tada se osjećamo da možemo kontrolirati ono čemu ih podučavamo i što će naučiti. Ono što pak nikako ne možemo kontrolirati jest što će djeca uistinu naučiti kroz tu aktivnost, samo mislimo da možemo.
Stoga je bitno uravnotežiti količinu izloženosti aktivnostima koje nadziru odrasli i slobodne dječje igre koju nitko ne nadzire. Jedino na taj način će dijete moći upijati znanje koje mu želimo prenijeti; ono može učiti tek kada ne osjeća pritisak, tj. kada je zadovoljilo svoju prirodnu potrebu za slobodom i istraživanjem. Dijete mora imati mogućnost slobodne igre jer su sve aktivnosti koje mu dolaze od odraslih došle iz glave, a dijete mora učiti i kroz tijelo.
Ne smijemo uvijek misliti da znamo što je dobro za dijete – ono mora samo istraživati jer je zasebna individua i možda će njegovi interesi i talenti biti sasvim drugačiji od svega što je nama u tom trenutku poznato. Stigli smo do trenutka kada roditeljstvo shvaćamo toliko ozbiljno da nerijetko svojim pristupom gušimo dijete. Moramo si priznati da ne znamo baš sve kao roditelji, jednostavno ne znamo. Djeci treba omogućiti vrijeme i mentalni prostor da iskustva procesuiraju i učine ih svojima.
U svojoj ste knjizi na početku istaknuli da ste kao dijete provodili mnogo vremena u prirodi, na jednom imanju. No što da čine obitelji koje žive u velikim gradovima, daleko od prirode? Često čujemo da se djeca u gradovima igraju u ograđenim, sigurnim prostorima poput školskih igrališta.
Najvažnija stvar koju roditelj može učiniti jest postati svjestan važnosti slobodne igre. Većina ljudi ne razmišlja o tome jer je opterećena svakodnevnim poslom i aktivnostima; stoga im to nije prioritet i fokus. Kada vam odlazak u prirodu gdje ima prostora za slobodnu igru postane prioritet, mijenja se cijeli život jer imate svjestan cilj, a to je omogućiti taj prostor svojoj djeci.
Kada sam se spuštala u avionu danas, oko Zagreba sam vidjela planine, šume, prirodu, dakle, u blizini ima mnogo toga za posjetiti. Trebate odrediti vrijeme, da makar jednom tjedno svi zajedno odete u prirodu ili park. U prirodi se razvija dječja mašta jer ima toliko mnogo zanimljivih stvari, a sve je besplatno. Djecu treba pustiti da se igraju sama, bez ikakva vođenja jer to je opet kontrola; neka im bude i dosadno.
Dobro da ste spomenuli dosadu jer se čini da je upravo dosada zaslužna za toliku opsjednutost kontrolom i strukturom. Ovo se tiče i djece i odraslih.
Smatram da je važno da djetetu ponekad bude dosadno. Kada su moja djeca bila mala, namjerno sam izdvajala nešto vremena u kojem nije bilo baš nikakvih aktivnosti i sadržaja, mislim dva puta tjedno po barem jedan sat. Ne treba bježati od dosade, djeca će se snaći. Uglavnom se dosade plašimo jer nije ugodna, ali djeca se brzo prilagode te ih mašta odvede u zanimljiva područja. Primijetila sam da taj period „ničega“ omogućuje djeci da se malo opuste od svih mogućih aktivnosti. Nakon nekog se vremena smire i počinju istraživati. Slobodna igra i dosada usko su povezani. Naime, slobodna se igra najčešće dogodi kada je djeci dosadno, kada im um luta. Tada nastupa kreativnost. Djeca će u dosadi spoznati da nije nužno uvijek biti zabavljen i zaokupljen, a to će im i te kako koristiti u budućem životu.
Probajte nam sumirati što će djeca u slobodnoj igri naučiti, a što će im biti korisno kada odrastu. Ipak moramo uvjeriti roditelje. ☺
U igri se razvija unutarnji kompas. Testirajući svoje sposobnosti djeca postaju gospodari svog života. Znaju što mogu i ne mogu, koje posljedice nosi ovo ili ono što učine, na svojoj vlastitoj koži uče o svijetu, upijajući milijune nijansi koje će im kasnije u životu služiti kao putokazi. Što je veći spektar iskustava u djetinjstvu, to je veća mogućnost da će kao odrasli ljudi biti pripremljeni na izazove. Ako su istraživali bez straha kad je za to bilo vrijeme, kasnije neće morati jer će već biti spremni. Najbolje iskustvo stječe se tijekom slobodne igre jer su tada djeca otvorena da ga prime i učine svojim.
Svim zainteresiranim čitateljima preporučujemo da posjete autoričin profil na Instagramu (@thedanishway) jer ondje svakodnevno objavljuje zanimljive i korisne savjete o roditeljstvu.