MNOGI roditelji pokušavaju uvjeriti djecu da su ocjene u školi zaista važne. Nerijetko ih kažnjavaju za loše ocjene i tjeraju da više uče kako bi ih ispravili. Ali u stvarnom životu vrlo često ocjene uopće nisu bitne. Koliko puta ste čuli za ljude koji nisu bili vrlo uspješni u školi, ali su završili na visokim pozicijama i ostvarili zavidne poslovne uspjehe?
Zato je Bright Side pokušao u razgovoru sa psiholozima otkriti odgovor na pitanje zašto loši učenici često postaju uspješniji od odlikaša.
Ne zamaraju se ocjenama
Za mnoge dobre učenike njihove su ocjene pokazatelj uspjeha: ako imaju dobre ocjene, to znači da su nešto postigli. Međutim, sve su ocjene subjektivne i ovise ne samo o kvaliteti znanja već i o drugim čimbenicima, poput učitelja i njihovom raspoloženju. Lošim učenicima ne trebaju ocjene da bi dokazali da su uspješni. Pri ostvarenju svojih ciljeva ne traže priznanje drugih ljudi, više ih zanima koliko su zadovoljni onime što su učinili.
Ne trude se svim silama ostaviti (pre)dobar dojam
Za odlikaše je često vrlo važno ostaviti dobar dojam na učitelja. Zbog toga pokušavaju biti aktivni, čak i kada ih neka tema ne zanima. No loši učenici ne pokušavaju nikoga impresionirati. Iako poštuju učitelje, oni ne rade ono što ne žele raditi.
Ne rade sve sami
Mnogi se dobri učenici drže pravila: "Ako želite nešto učiniti, učinite to sami." To je zato što su navikli biti sto posto prisutni i sve sami kontrolirati. Istodobno, loši učenici koriste druge ljude da dobiju ono što žele.
U odraslom se životu ljudi također pridržavaju ovih obrazaca: dok se neki iscrpljuju radeći više nego što realno mogu, drugi prosljeđuju svoje zadatke različitim ljudima.
Oni dozvoljavaju sebi nesavršenost
Neki se drže pravila: "Ili to savršeno radim, ili uopće ne radim." Živjeti ovako je nevjerojatno teško, jer biti uspješan u svakom području jednostavno nije moguće. Ljudi će provesti godine nastojeći raditi sve teže i teže i često završe tako da rade stvari koje ustvari ne vole.
Lošiji učenici često nisu perfekcionisti i važno im je samo da odrade zadatak.
Ne rade stvari koje ih ne zanimaju
Loši se učenici nikada ne tjeraju da rade stvari koje ih ne zanimaju, pogotovo stvari za koje smatraju da su besmislene. Umjesto toga, usredotočit će se na stvari koje ih zapravo zanimaju. No odlikaši će nastaviti učiti sve stvari redom samo kako bi nastavili biti odlični učenici.
Bave se i drugim stvarima, a ne samo zadaćama
Loši učenici slobodno vrijeme provode onako kako žele: čitaju, bave se sportom, sviraju glazbu, plešu ili se igraju s drugom djecom.
Prema psiholozima, odlikaši se često teško opuštaju jer su uvijek napeti ne samo mentalno već i psihološki. Nažalost, ovaj problem ostaje čak i kad odrastu: često se osjećaju anksiozno jer se boje da neće ispuniti očekivanja drugih ljudi.
Prihvaćaju i neuspjehe
Svi znamo ljude koji se vrlo teško nose s neuspjehom. Čak i najmanje pogreške smatraju velikim problemima. No loši učenici su naučili dobivati loše ocjene, ali i dobre. Za njih loša ocjena (neuspjeh) nije kraj svijeta. U stvarnom se životu mnogo bolje nose sa stresom i nakon što pogriješe lakše pronalaze drugo rješenje.
Spremni su riskirati
Ljudi koji nisu bili vrlo uspješni u školi morali su se stalno prilagođavati situacijama. Dozvolili su sebi da sanjaju i da ne žive po planovima svojih roditelja. Zato se u odrasloj dobi bolje nose s vlastitim pogreškama. Ako žele napustiti fakultet, promijeniti posao ili se preseliti u drugu zemlju, oni će to i napraviti. Slušaju sebe i svoje želje.