VIŠE od desetljeća, CoComelon je babysitter stotinama milijuna djece širom svijeta. Slatki dječji crtić s zaraznim pjesmicama i plastičnim likovima u duginim bojama kreirao je Jay Jeon kako bi naučio svoju djecu abecedu. Danas je CoComelon fenomen. Neki od videa godišnje se na YouTubeu pogledaju milijardu puta, a publika su uglavnom bebe i djeca predškolske dobi.
No, unatoč tome što je crtić prilično običan i temelji se na poznatim dječjim pjesmama, mnogi roditelji su rekli da su njihova djeca pokazivala simptome ovisnosti i apstinencije kada bi im ga isključili. Zbog toga su ga počeli nazivati Cocainemelonom.
"CoComelon izgleda kao stimulirajući crtić primjeren za djecu, ali štetan utjecaj na ponašanje našeg sina doveo je do toga da ga potpuno zabranimo. Postao je fiksiran i isključen dok bi ga gledao. Problem je bio veći kad bismo prekinuli gledanje. Agresija i nedostatak emocionalne kontrole bili su zastrašujući. Nikada nismo svjedočili takvoj reakciji na bilo koju drugu dječju emisiju", ispričala je jedna mama za Daily Mail.
"Ako nešto izaziva stres kod djeteta, roditelji bi trebali razmisliti kako to koristiti"
Kad bi sinu ugasili crtić, to bi izazvalo neviđeni bijes kod trogodišnjaka.
"Bacio bi se na pod i udarao šakama po njemu. Čak i kad bi ta scena završila, ostajao je mrzovoljan i svađalački nastrojen", dodala je.
Sally Hogg sa Sveučilišta Cambridge pojašnjava da je reakcija normalan dio dječjeg razvoja.
"Djeca često osjećaju frustraciju kada im odrasli prekinu nešto što im se sviđa ili ih zamole da rade nešto što ne žele. Ako se dijete uznemiri kada prestane raditi nešto, to nam ne govori nužno o vrijednosti ili štetnosti tog objekta ili medija. Ali, ako nešto redovito izaziva stres kod djeteta ili teškoće u odnosima između roditelja i djeteta, to sugerira da roditelji trebaju pažljivo razmisliti o tome kako se to koristi, uključujući razmišljanje o tome kako upravljaju očekivanjima svog djeteta i razumijevanjem granica", pojasnila je.
Autor je na crtiću zaradio 460 milijuna dolara
Na Netflixu crtić ima 33.27 milijardi minuta gledanja, isto koliko i Disneyjevi animirani filmovi Luca, Moana, Raya, The Last Dragon i Frozen 2 zajedno. Takav uspjeh autoru je donio zaradu od 460 milijuna dolara. Kaže kako su sve epizode napravljene u suradnji s stručnjacima kako bi se djeca osjećala sigurno i kako bi im se pomoglo u učenju te potaknulo na dobro ponašanje.
Osnivača CoComelona njegovi pristaše smatraju kreativnim genijem posvećenim ranom dječjem obrazovanju. Jeon je rođen u Južnoj Koreji, a nakon preseljenja u Kaliforniju počeo je raditi u oglašavanju i režirati niskobudžetne TV reklame. Kada su njegova dva sina krenula u vrtić, on i njegova supruga pjevali su im rime i odlučili napraviti osnovne 2D animacije koje bi ih pratile, fokusirajući se na abecedu. Njihova djeca uživala su u njima, pa su 2007. počeli objavljivati crtiće na YouTubeu, nazvavši svoj kanal ABC Kid TV.
Sedamnaest godina kasnije, njihov kanal ima oko 170 milijuna pretplatnika. Najpopularniji video je pjesma Bath Song, duga dvije minute i pedeset dvije sekunde, koja je četvrti najgledaniji video na YouTubeu s gotovo sedam milijardi pregleda u šest godina. Drugi hitovi s više od milijardu pregleda uključuju Baa Baa Black Sheep i verziju Baby Sharka.
"Najveći proboj dogodio se kada smo 2017. prešli s 2D na 3D animaciju. 2020. prodali smo crtić Moonbugu koji je proširio tim koji radi na njemu", otkrivaju kreatori.
"Djeca uz takav sadržaj postanu ovisna o ekranima"
Pregledi su se povećali tijekom pandemije, kada su videozapisi o pranju ruku i posjetu liječniku bili popularni. Međutim, unatoč svemu tome, stručnjaci se pitaju je li ispravno da su videozapisi usmjereni na tako malu djecu.
Susan Kim, koja je radila scenarije za Thomas & Friends i Arthura, rekla je za The New Yorker: "Nekada se nije smjelo reći da je nešto za jednogodišnjake i dvogodišnjake. Mislim da su svi imali osjećaj da tako mala djeca ne bi trebala biti postavljena pred ekran i ostavljena sama."
Susan Linn, autorica knjige Consuming Kids, za Time je rekla: "Nije da je CoComelon zarazan. Gotovo sve je dizajnirano da bude zarazno. Međutim, kada djeci puštate takav sadržaj, potičete ih da počnu ovisiti o ekranima za stimulaciju i umirivanje. Ono što zapravo želimo je da djeca mogu sama sebe zabaviti i umiriti."