Samopouzdanje kod djece

KAD SE djeca osjećaju zadovoljna sobom, nebo im je granica! Aktivnosti u kojima su uspješni kao i učenje pravih vrijednosti od roditelja jačaju im samopouzdanje. Samopouzdano dijete je otvoreno, radoznalo, optimistično, sigurno u sebe. Uklapa se u društvo vršnjaka, lako sklapa prijateljstva, ne boji se pokazati svoje slabosti, odrasta s optimizmom i sigurnošću u sebe i svoju okolinu. Upravo takvo dijete želja je i odgojni cilj mnogih roditelja. S druge strane, djeca s niskim samopouzdanjem konflikte često doživljavaju kao izvore frustracije i tjeskobe.

Samopouzdanje raste i razvija se zajedno s djetetom. Također se često mijenja ponajviše zbog toga što ovisi o djetetovim novim iskustvima i novostečenim percepcijama.

Pazite što govorite. Djeca su vrlo osjetljiva na riječi svojih roditelja. Zapamtite da dijete pohvalite ne samo za uspješno obavljen zadatak, već i za trud koji je uložilo u obavljanje tog posla. Ali pritom ne preuveličavajte ni ne govorite neistinu. Ako su djeca uzrujana, roditelji žele da se bolje osjećaju, pa ih obasipaju pohvalama, no, taj način ne rješava problem.

Budite pozitivan primjer djetetu. Ukoliko ste prema sebi kritični, pesimistični, ili nerealistični u vezi svojih sposobnosti i ograničenja, postoji velika mogućnost da će vas vaše dijete kopirati, odnosno razvijati sustav samospoznaje i ponašati se u skladu s onim što je naučilo promatrajući i slušajući vas. Njegujte svoje samopouzdanje, jer će time vaše dijete dobiti pozitivan primjer.

Brižna komunikacija između roditelja i djece, kao i roditeljska podrška, pomažu djeci da od najranijeg uzrasta razvijaju samopouzdanje.

Ako dijete vidi da roditelji cijene trud, truditi će se još više, ali ako djeca vide da roditelji cijene samo konačni rezultat, to će ih demotivirati.

Budući da svako dijete ima afinitete prema nečemu i talente, pronađite one koji će izvući iz djeteta najbolje, što će pozitivno utjecati na njegovo samopouzdanje.

Kad uđu rano u pubertet, djeca vide promjene gorima nego što jesu. Ako se zbog toga osjećaju čudno, razgovarajte s njima o tome. Važno je da im razriješite sve nedoumice i pomognete da shvate da nisu u tome sami i da su sve te promjene normalne.

Ako je dijete stidljivo i ne zna samo prići drugoj djeci, roditelji mu mogu pomoći ako ga malo "poguraju", ali ne previše.

Djeca koja se u svojoj obitelji ne osjećaju sigurnom ili su žrtve zlostavljanja, patiti će od niskog samopouzdanja. Dijete koje je nazočno čestim roditeljskim svađama može postati povučeno i depresivno. Nikad ne zaboravite poštovati svoju djecu.