Foto: 123rf
KOLIKO SU šećeri štetni za naš organizam znaju i ptice na grani, no činjenica je da mnogi za njih ne mare dok god se ne pojavi nekakva izravna opasnost. Čak ni debljina koja je najčešće uzrokovana velikim količinama šećera koji se konzumiraju na svakodnevnoj bazi, nisu motiv da se oni izbace iz prehrane. Jednostavno rečeno - ovisnici smo o slatkom, a ako koji dan i preskočimo neki konkretan slatki obrok u obliku čokolade, keksa i sličnog, to ne znači da naš organizam taj dan nije uživao u propisnoj količini šećera. Jer njega ima gdje god se okrenemo.
Ako govorimo o našoj djeci koja mahom nemaju baš prevelik izbor ako im roditelji brane slatko, a nude samo zdravom hranom - čak i tada djeca ipak kušaju neke loše šećere.
Pisali smo već o nedopustivim i prevelikim količinama šećera koji se nalaze u kupovnoj dječjoj hrani, u što, osim kašica, spadaju i dječji sokovi i čajevi, tako da zaista na kraju ispada kako, i kada želimo, ponekad ne možemo spriječiti da naša djeca uživaju u slatkom.
Ali što kada je tog šećera u svakodnevnoj prehrani - previše i kada je gojaznost tek mali simptom globalnog problema?
Jer šećeri nisu salo, ali zato rade masne probleme u jetri , srcu i krvožilnom sustavu, prijete doživotnoj borbi s dijabetesom, a najnovija istraživanja pokazuju i koliko razorno djeluju na mozak. Posebno na mozak djece u razvoju!
Sve je to povezano s poražavajućom statistikom zemalja u razvoju gdje je dijabetes tipa 2 postao vrlo učestala pojava te zajedno sa svim ostalim kroničnim bolestima negativno utječe na gospodarstvo jer svaka zemlja iz godine u godinu mora izdvajati sve više i više novca za liječenje tih bolesti.
Naravno - tko iz svega izvlači mastan prihod, to su proizvođači, megalomani i korporacije koje čak i u proizvode za koje se kunu da su sugar free trpaju toliko šećera i na taj način utječu na ovisnost ljudskog roda. Sve je to nešto što ljudi općenito znaju, no koliko mare, o tome bi se zapravo trebala napraviti neka nova studija.
Djeca nisu smršavjela, da se razumijemo, ali je njihova krvna slika postala gotovo savršena, odnosno razina kolesterola vidljivo je smanjena.
Zamislite kada tako nešto moramo reći za dijete za koje se očekuje da ima barem naoko normalnu krvnu sliku - ali to je realnost. Da, reći ćemo u Americi, ali nismo ni mi daleko od toga, jer možda se svojski trudite svoju djecu hraniti zdravo, ali kada oni krenu školu (i to su djeca znate!) pa se masovno krenu hraniti čokoladicama i gazirinamim napitcima - to je problem po kojem se ne razlikujemo od ostatka svijeta. Nažalost. Jer to nije samo Snickers ili Coca-Cola - to su i ledeni čajevi s navodno malim postocima šećera, bomboni, lizaljke, gotova hrana, pekarski proizvodi, majoneze, ketchupi - ma zapravo gotovo sve što djeca vole prigristi između obroka. A sve više i kao samostalan obrok. Okej, reći ćete, a u čemu onda nema šećera? U uravnoteženoj prehrani s mnogo voća, povrća, ugljikohidrata, bjelančevina, vode... prirodno i nezaslađeno!
A ako vas ovi podaci nisu nimalo šokirali, ako ste svjesni problema koju donosi loša prehrana, onda moramo naglasiti još nešto - nešto što se tiče male djece, razvoja njihovog mozga, a posebno razvoja odnosno kočenja njihove emocionalne inteligencije i kognitivnih sposobnosti.
Znanstvenici tako kažu kako je povećan unos šećera u mladoj dobi djeteta razorniji čak i od samog nasilja nad djetetom. Kako kažu u toj studiji - poznato je da stres utječe na slabije mentalno zdravlje koje može imati značajne psihološke posljedice kasnije u životu jer nasilje i stres utječu na znatno povećanje hormona kortizola u mozgu djeteta, a kako su pokazale studije na štakorima, slično, ali još i gore, utječu šećeri uneseni u organizam.
Studija je napravljena na štakorima gdje je jedna skupina bila pod sustavnim stresom, a druga pod povećanim dozama šećera - a rezultati su pokazali da su šećeri više od samog stresa utjecali na receptore koji vežu kortizol, odnosno smanjuju sposobnost mozga da se lakše oporavi od stresa.
Šećeri stoga možda kratkoročno uveseljavaju, ali nakon toga slijedi tjeskoba koja s dugoročnim pretjerivanjima u konzumaciji namirnica s lošim šećerima dugoročno i utječe na povećanje tjeskobe, stresa te samim time negativnih misli i lošeg ponašanja.
Tu naravno ne spada ni fruktoza iz voća ni čokolada s velikim udjelom kakaa, kao naravno ni umjerena konzumacija šećera koji je danas, zaključujemo, neizbježan. Ali baš zbog toga što ga ima svugdje oko nas, pripazite da ipak što više izbjegavate te šećerne bombe. I naravno ne vjerujete reklamama.
Što mislite, zašto se svježe voće i povrće, i uopće normalna, prirodna hrana za koju zaista znamo da je zdrava i normalna - ne reklamira? Zato što njima ne treba reklama upakirana u laž koja će vas bombardirati svaki put kada upalite TV, radio, internet...
Zamislite primjerice da netko masno plati reklamu za glavicu kelja? Nema smisla zar ne? Ali reklamu za čaj u kojoj je najveći naglasak stavljen na sugar free (iako deklaracija kaže nešto drugo), onda znate da je nekome silno važno da tome povjeruje što veći broj ljudi! Zar ne?