Jennifer Wallace godinama istražuje roditeljstvo, a i sama je majka troje djece. Kaže da je jedna od najvažnijih lekcija koje je naučila ta da naša djeca mogu posumnjati u našu bezuvjetnu ljubav prema njima zbog suptilnih poruka koje primaju od nas o uspjehu.
"Na primjer, možda doista vjerujete da je djetetov trud važniji od ocjene, ali to nije poruka koju će dobiti ako im prvo što kažete kada dođu iz škole bude: 'Kako si riješio/la test iz matematike?'" piše za CNBC.
Smatra da su to riječi koje djeca mogu osjetiti kao "percipiranu roditeljsku kritiku", a povezane su s lošim mentalnim zdravstvenim ishodima kod djece. Saznavši to, počela je paziti na ono što izgovara svojim tinejdžerima koji sada imaju 18, 16 i 14 godina. U nastavku su pet fraza koje nikada ne koristi.
"Tvoj posao je učiti"
Wallace smatra da je za uspjeh i napredak ključno znati kako doprinijeti široj zajednici. Zato potiče volontiranje i tako pokušava djeci pokazati da posjeduju talent ili vještinu koju mogu upotrijebiti da bi dodali vrijednost svijetu. Kaže: "Želim da shvate da imaju puno više za ponuditi svijetu od visokog prosjeka ocjena."
"Jesi li već istražio/la neke fakultete?"
Wallace ne dopušta da se rasprave o fakultetu uvuku u svakodnevne razgovore svoje obitelji. Na primjer, razgovore o nastavku školovanja ograničila je na sat vremena jednom tjedno.
"Tako smo uspjeli smanjiti napetost i pokazali djeci da mogu uživati u ostatku tjedna te se usredotočiti na druge važne stvari u svojim životima", pojasnila je.
"Jesi li dobio/la ocjenu iz povijesti?"
Kao bivša studentica na Harvardu, Wallace ne želi da njena djeca misle kako je njihov akademski uspjeh najvažniji ili da ih ocjene određuju. Po povratku djece iz škole, prvo ih pita kako su proveli dan ili što su ručali.
"Otkrio sam da skroman početak poput ovog zapravo vodi do dubljih razgovora s mojom djecom o društvenoj dinamici, prijateljstvima, zdravlju i dobrobiti", ističe.
"Želim vidjeti da daješ 100% u svemu"
Wallace smatra da je ovo primjer izjave koja može dovesti do izgaranja i hraniti perfekcionističke tendencije. Umjesto toga, djecu uči kako strateški trošiti energiju.
"Samo želim da budeš sretan/na"
Wallace želi da njezina djeca budu sretna i ispunjena, ali smatra da taj osjećaj ponekad možemo pogrešno protumačiti i da nas potiče da pomislimo kako smo najvažniji.
"Znam da sam najsretnija kada se osjećam vrijedno i dodajem vrijednost drugima. Tu lekciju želim prenijeti svojoj djeci. Često im kažem da želim da pronađu ljude i mjesta u svijetu kojima je potrebna njihova pomoć. Nije cilj biti bolji od drugih, nego biti bolji za druge", zaključila je.