Foto: 123rf
ČOVJEČE, mislila sam da mi kao mami nitko ništa ne može, da su mala nezaštićena djeca ta koja bi se trebala bojati raznih vrebača i otimača i da dok god su klinci s nekim velikim da im se ništa takvo ne može dogoditi.
Čula sam priču, kruži po kvartu, da se oko našeg parkića motaju neki stariji likovi i da pokušavaju zapričati mlade mame. Kao - i oni su očevi, ali su njihova djeca već velika, vaši su mali, jako su slatki, gdje sada idete, gdje živite, trebate li pomoć... ali to mi je sve zvučalo kao neki klasični penzionerski tandem koji nema s kim razgovarati pa hvataju prvu žrtvu samo da se s nekim malo napričaju.
Nisam tome pridavala nikavu pažnju - penzioneri kao penzioneri, što sad. Uostalom nisam baš ni primjetila nikog sumnjivog u našem parku, ma zapravo, ni igdje oko sebe. Svatko živi u svojim mislima.
Ali jučer... Šetala sam se s malom po kvartu, obavile smo trgovinu, otišle u parkić. Malena se igrala, bile smo same. Ja sam malo čačkala po mobitelu i nisam uopće primjetila da mi se netko doslovno prišuljao iza klupe na kojoj sam sjedila. Prvo sam čula razgovor, nisam se okretala da ih pogledam, ali kada su počeli razgovarati o meni uhvatila me panika.
Nisu mi ništa prijetili ni dovikivali, ali su pričali o tome da sam lijepa mlada mama, kako je jako lijepo vidjeti mlade majke sa svojom djecom, vani u igri.
I dalje se nisam okretala, ali mi nije baš bilo ugodno. Onda su počeli pričati o mojoj malenoj - kako je slatka i kako je spretna, kako ova mlada mama može biti sretna što ima tako divnu, divnu kćer.
Tlak mi je narastao na milijun. Izvijala sam vrat u panici da vidim jel ima koga normalnog u blizini, ali se namjerno nisam okrenula prema njima. Nisam ih uopće htjela pogledati, ali sam si namjestila kameru na mobitelu da ih uslikam i objavim njihovu sliku. I da im zaprijetim da ću cijelom svijetu obznaniti kakvi su to drznici koji se usuđuju tako maltretirati ženu i djecu.
Zvala sam svoju kćer da krećemo kući, a oni su automatski počeli mene nagovarati da ne idem, da ostavim malenu nek se još igra. Kada je tako lijepo razigrana. Došlo mi je zlo od tih drznika. Stari prdci koji nemaju pametnijeg posla. Sigurno su i pive imali sa sobom, usred bijela dana.
Drznici ogavni. Besposličari kojima ništa nije sveto.
Još sam jednom dozvala svoju kćer, a ona je vesela, ne sluteći ništa, doskakutala i usput namignula jednom od tih drznika. E tu sam poludila jer je očito da su oni prvi počeli namigivati mojoj kćeri. Besposličari jedni bezobrazni. Zgrabila sam kćer za ruku, uzela mobitel, još jednom provjerila kameru i skupila hrabrost da se naglo okrenem i uslikam ih. Zato objavljujem njihovu sliku da sve žene u našem gradu paze da se slučajno ne nađu u blizini ove dvojce. To nijednoj ženi na svijetu ne želim! :)
Svakako podijelite da ženice paze da se i njima ne dogodi ovakvo strašno, strašno iskustvo. :D