Šokirani su svi njegovi pobornici, ako takvih danas još uvijek ima. Šokirani su i njegovi protivnici koji su prije samo godinu i pol tražili njegovu smjenu na redovitoj izbornoj skupštini. "Presidente" se othrvao naletima i, uz poneki prljavi (da ne kažemo protuzakoniti) potez, pobijedio u možda najtežoj utakmici svoje karijere. Htio je odraditi i četvrti mandat do kraja, otići kao što je uvijek i govorio - "kada on to bude htio".
Politika, uz pomoć koje je preuzeo i zadržao vlast svih ovih godina, na kraju ga je prije vremena istjerala iz Rusanove. Ne, politika se nije miješala, Markovićev "prijatelj Mišel" Platini to ne bi dopustio, ali nova hrvatska vlast stvorila je dovoljan pritisak na Markovićeve "ministre", koji u Savezu po zakonu i statutu ne bi smjeli niti biti. Oni su shvatili da je došao kraj njihovom "orgijanju" na račun Saveza te su odlučili po hitnom postupku umiroviti svog "učitelja", oprati ruke i isprazniti ormare prije nego zaživi novi Zakon o sportu koji bi ih mogao zauvijek izbaciti iz sporta koji im je toliko dao.
Nikad "nikih problema"
Posebno je turbulentna Markoviću bila prošla godina kada je razotkriven najveći nogometni skandal u povijesti hrvatskog nogometa, koji je nadmašio i opjevanu akciju Ofsajd u kojoj su stradale samo "sitne ribe". Prošle jeseni počela su uhićenja prvih članova Markovićeve vlade, pali su sudačko "bossovi" Stjepan Djedović i Željko Širić te još nekoliko nogometnih funkcionera zbog sudjelovanja u podmićivanju sudaca kako bi namjestili ishode prvenstvenih utakmica. Iako poljuljan i iznenađen, predsjednik se nije dao, "ne vjerujem da bi to napravili" i "jebe mi se za sve", bili su samo neki od njegovih popularnih uzrečica. Sve je to uslijedilo nakon što je uz pomoć vjernog "sina" Zdravka Mamića odbio sve napade iz tabora Igora Štimca, svog prvog protukandidata nakon što je dvaput dobio izbore bez "izazivača".
Tijekom posljednje kampanje također je uveseljavao javnost izjavama koje je davao novinarima, ali se i pošteno osramotio mašući kopijom nepostojećeg čeka Barclays banke na ime 42 milijuna eura, koji su trebali poslužiti za izgradnju kampa reprezentacije, a za kojeg je Index otkrio da je lažan.
Obećao je Euro 2012 i kamp reprezentacije
U dvanaest godina Markovićeve vladavine hrvatska je nogometna liga dotaknula dno, a domaće natjecanje već se godinama održava na rubu regularnosti. Obećao je Hrvatskoj organizaciju Eura 2012. ali na kraju nije dobio niti jedan glas. Obećao je gradnju nogometnog kampa reprezentacije, ali Hrvatska se i dalje priprema u susjednoj Sloveniji, dok klubovi traže odredišta od Turske do Španjolske. Reprezentacija se usidrila u Zagrebu na derutnom Maksimiru i tek je tijesna pobjeda na prošlim izborima prisilila Markovića da ju podijeli i s drugim središtima. Reprezentacija je postala poligon za prodavanje igrača, ali unatoč Hrvatima koji igraju u jakim europskim ligama, A-selekcija nije uspjela ostvariti značajniji rezultat na velikim natjecanjima.
S pozitivne strane, unatoč dugogodišnjem ignoriranju futsala od strane HNS-a, Hrvatska je ove godine bila domaćin Europskom futsal prvenstvu. A-reprezentacija, Markovićeva jedina ljubav, plasirala sa na još jedno veliko natjecanje, treće europsko uz dva svjetska prvenstva u njegovom mandatu. Često se hvalio snažnim utjecajem kojeg ima u krovnim organizacijama Uefi i Fifi, no žalosno je što se on iskazivao samo kada je trebalo utjecati na smanjivanje kazni Savezu i hrvatskim klubovima.
Svi predsjednici HNS-a:
Mladen Vedriš (rujan 1990 – srpanj 1994)
Predsjednik HNS-a u ključnom trenutku osamostaljenja od Fudbalskog saveza Jugoslavije bio je Mladen Vedriš, hrvatski političar i ekonomski stručnjak.
Najveći uspjeh pvog predsjednika HNS-a bilo je upravo osamostaljnje HNS-a i primanje u međunarodne organizacije Fifu i Uefu. Za njegovog mandata odigrana je i povijesna prva međunarodna utakmica protiv SAD-a na Maksimiru u listopadu 1992. godine.
Damir Matovinović (srpanj 1994 – ožujak 1995)
Vedriša je naslijedio Damir Matovinović, koji je obavljao funkciju vršitelja dužnosti predsjednika HNS-a jedva devet mjeseci do izbora Đure Brodarca, u to vrijeme nedodirljivog sisačkog moćnika.
Matovinović je imao čast biti na čelu hrvatskog nogometa u trenutku odigravanja prve službene kvalifikacijske utakmice. U rujnu 1994. Hrvatska je u Tallinu slavila protiv Estonije 2:0 uz dva pogotka Davora Šukera. Uslijedile su utakmice s Litvom i Italijom i Ukrajinom koje su također završile pobjedama Hrvatske.
Đuro Brodarac (ožujak 1995 – lipanj 1995)
Ratni načelnik sisačke policije, a kasniji župan sisačko-moslavačke županije i bivši predsjednik NK Segeste Đuro Brodarac bio je treći čelnik HNS-a, ali samo dva mjeseca.
Nadan Vidošević (lipanj 1995 – kolovoz 1996)
Godinu dana trajao je mandat Nadana Vidoševića koji je u to vrijeme bio vrlo uspješan predsjednik Hajduka. Splićani su pod njegovim vodstvom osvojili devet trofeja i igrali četvrtfinale Lige prvaka.
U povijesti će ostati zapisan kao prvi predsjednik Saveza koji je reprezentaciju doveo u Split. Hrvatska je u listopadu 1995. protiv Italije odigrala 1:1. Prvi je predsjednik HNS-a koji je doživio nastup Hrvatske na velikom međunarodnom natjecanju. Budući "Vatreni" na Euru 1996. ostvarili su tada veliki rezultat izborivši prolazak skupine pobjedama protiv Danske i Turske uz poraz od Portugala. U nokaut-fazi izbacila ih je Njemačka.
Josip Šoić (kolovoz 1996 – lipanj 1997)
Josip Šoić HNS je preuzeo nakon ispadanja s Eura 1996. godine, naslijedivši reprezentaciju punu kvalitetnih igrača na čelu s izbornikom Ćirom Blaževićem s kojim su započeli novi kvalifikacijski ciklus za Svjetsko prvenstvo 1998. godine.
Za njegovog mandata još su se dvije službene kvalifikacijske utakmice odigrale u Splitu. U kvalifikacijama za SP 1998. Hrvatska je remizirala sa Danskom i Slovenijom.
Šoić je kratko bio i predsjednik NK Dinamo 1991-1992., a poznat je i po aferi s "Komercijalnom bankom" krajem 90-ih godina. Preminuo je prošle godine nakon srčanog udara.
Branko Mikša (lipanj 1997 – listopad 1998)
Najsretniji od svih dosadašnjih predsjednika HNS-a sigurno je Branko Mikša. Savezom je predsjedovao u vrijeme najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa - svjetske bronce u Francuskoj 1998. godine.
Bivši političar i gradonačelnik Zagreba preuzeo je Savez godinu dana prije SP-a kada je reprezentacija tek morala izboriti plasman na veliko natjecanje. Kvalifikacije su zaključene dokvalifikacijama protiv Ukrajine koje je Hrvatska riješila sa ukupnih 3:1 nakon dvije utakmice. U Parizu je pobjedom protiv Nizozemske 2:1 osvojeno treće mjesto na Svjetskom prvenstvu, što je do danas ostao najveći rezultat hrvatskog nogometa.
Vlatko Marković (prosinac 1998 - 2012)
U prosincu 1998. godine na čelo HNS-a došao je Vlatko Marković, bivši nogometaš, trener i nakratko izbornik Hrvatske.