Dnevnik iz Warke: Kao da su Tricolori došli u Sinj

ZA VRIJEME Europskog prvenstva donosimo vam dnevnik "optička warka", drugačiji pogled na cirkus koji će gostovati u Poljskoj sljedećih mjesec dana.

Dan 1.

Pogled na razdragane Srebrića i Markovića kako u decentno predugim odijelima baš kao na posljednjoj večeri lome komade chlebem i solą*, dok prve srednjoškolske trube i fagoti marširaju po Chopenovoj Polonezi, izvanredna je protuteža 13-satnom mučenju cestama srednje Europe od Zagreba do Varšave.

Desetak minuta ranije autobus hrvatske reprezentacije prošao je kroz središte Warke, a stotine djece, razgaljene što su oslobođeni školske nastave, bjesomučno su mahali zastavicama i balonima. Pozdravljali su naravno svoje miljenike, koje od najranijih dana prate po nogometnim terenima diljem svijeta. Baš. Autobus je prošao prebrzo, dovoljno da se tek dva-tri osmijeha probiju kroz prljavo prozorsko staklo prije no što su učiteljice u kolonama promrzlu dječicu odveli kućama, redom svečano ukrašene trobojnicama. Neki novi, drugačiji Božić.

Kako izgleda Warka? Zbog obližnjeg hipodroma i ergele obitelji Warga, domaćina hrvatske reprezentacije, rekli bi kao Sinj da se kojim slučajem Tricolori tamo spremaju za Euro, a lokalni vlasnici kafića natječu veličinom amblema galskog pijetla u izlozima kako bi privukli što više navijača za šank. Nema birtije u kojoj se pokraj znaka slavnog lokalnog piva "Warka" ponosno ne šepuri hrvatski grb.

A grad, k'o grad. Na jednoj strani predimenzionirani memorijal poljskim avijatičarima (desnoj ruci Saveznika u Drugom svjetskom ratu), a na drugoj pandan kipu bana Jelačića, general Kazimierz Pułaski na brončanom konju (junak američkog oslobodilačkog rata koji je u New Yorku dobio autocestu). Znamen pobjede je popularna štuka - borbeni avion Luftwaffea koji je srušen u okolici, a sad ponosno stoji u središtu grada.

Šalu i sarkazam na stranu, Poljaci su se uistinu potrudili i to se očituje na svakom koraku. Možda najupečatljiviji dojam ostavila je vlasnica starinske rezidencije iz predgrađa Varšave, u koju smo se uselili za vrijeme Eura, a čije hodnike krase ulja na platnu iskrivljene djece (sve neodoljivo podsjeća American Horror Story). Nevjerojatno zvuči, ali 60-godišnja udovica upisala je školu engleskog jezika prije mjesec dana samo kako bi što bolje komunicirala s gostima. Čestitam!

* poljska inačica tradicionalnog slavenskog jela - ukrašena pogača servirana na izvezenom ručniku s rupom na vrhu, gdje se uglavi mala ovalna soljenka