Foto: Gulliver / Getty Images
DRAŽEN PETROVIĆ, osim što je bio simbol Šibenke, Cibone, Reala i Netsa, sinonim je i za reprezentacije Jugoslavije i Hrvatske, za koje je nastupao s velikim uspjehom. U 11 i pol godina, od debija u Borovu '81. za Jugoslaviju, do zadnje utakmice za Hrvatsku u Wroclawu '93., osvojio je sedam medalja s velikih natjecanja.
Bogdan Tanjević uzeo je kadeta, da sa seniorima igra protiv juniora
Rusi su i Draženu godinama nabijali komplekse
Do tada najveća generacija jugoslavenske košarke (Delibašić, Slavnić, Kićanović, Ćosić, Dalipagić...), koja je nakon niza dotadašnjih srebrnih i brončanih medalja, pozlatila Jugoslaviju s olimpijskom, svjetskom i tri europske titule, bila je u silaznoj putanji, pa je tako na američkoj turneji 30-godišnji Dalipagić, igrao s 13 godina mlađim Draženom. Jugoslavija je u finalu Eura u Pragu 1981. izgubila od Sovjetskog Saveza ili "Rusije", a velikani će još sljedeće godine uzeti broncu na SP u Kolumbiji, na što su ih također ograničili Rusi. Jugoslavensku dinastiju je zamijenila i svom snagom joj komplekse nabijala ona sovjetska, pod vodstvom trenera Aleksandra Gomelskog.
Prvo veliko natjecanje, EP '83: Debakl Jugoslavije i Draženov uspjeh
Nažalost, jugoslavenski velikani u povijest nisu otišli kao pobjednici ili s medaljama, nego kao tek 7. na Euru 1983., prvom velikom natjecanju za tada 18-godišnjeg Dražena, kojeg je tamo odveo izbornik Josip Giergia. Mladi Petrović je u pet utakmica (dvije nije ulazio u igru) imao odličan učinak od 13.4 koševa, a posebno se istaknuo na utakmici za 7. mjesto protiv Njemačke, kojoj je ubacio 25 koševa.
Amerika je upoznala Dražena i prije dolaska u NBA: 19-godišnjak osvaja olimpijsku broncu
Godinu zatim, 1984., slijede prve od triju Draženovih Olimpijskih igara, a u Los Angelesu osvaja i prvu medalju - broncu. Zlobnici će reći da se reprezentacija koju je Mirko Novosel složio po receptu "mladost i iskustvo", ne bi penjala na postolje da SSSR nije bojkotirao igre (kao revanš za američki nedolazak na moskovske OI četiri godine ranije), ali iza Jordanove i Ewingove Amerike, te Španjolske, bila je Jugoslavija.
U medalju je 19-godišnjak iz Šibenika ugradio 17.5 koševa po susretu (16 u porazu od prejake Španjolske u polufinalu), po čemu je ispred njega bio jedino Dalipagić (22.7), a Dražen, kojem je to bilo prvo od tri velika natjecanja na kojem je igrao s bratom Acom, bio je neobično darežljiv prema suigračima, sa "čak" 3.5 asistencija po utakmici.
Debakl Jugoslavije, Dražen u Idealnoj momčadi!
Uslijedilo je još jedno razočaravajuće EP u Njemačkoj (1985.) za reprezentaciju punu cibonaša i s Krešom Ćosićem na klupi (7. mjesto), na koje je Jugu opet spustio Sovjetski Savez s jakim baltičkim štihom, ali je Petrović briljirao s prosjekom od 25 koševa po utakmici, za što je zaslužio mjesto u idealnom sastavu turnira, uz Valtersa, Schrempfa, Fernanda Martina i Sabonisa. Dražen je tada imao samo 20 godina.
SP 1986: MVP i 25 koševa po utakmici!
Najbolji nastup do tada na velikom natjecanju, Petrović je pokazao na SP u Španjolskoj 1986. Jugoslaviju je opet zaustavio SSSR i to u polufinalu, zahvaljujući velikim kiksevima 18-godišnjeg Divca, koji je nevjerojatno prosuo devet koševa prednosti za Jugoslaviju, samo 50 sekundi prije kraja.
Petrovića nitko nije mogao zaustaviti - 25 koševa po susretu (Nizozemskoj je utrpao 47), naslov MVP-a prvenstva i mjesto u Idealnoj momčadi, uz Schmidta, Tihonenka, Sabonisa i Davida Robinsona, a reprezentacija pod Ćosićevim vodstvom osvaja broncu.
Ćosić odveo dječake da u grčkom paklu postanu muškarci
EP 1987. u Grčkoj, ključno je natjecanje za dolazak nove generacije, koja će konačno svrgnuti s trona SSSR (opet poraz od njih, ovaj put u skupini), na koje je Ćosić poveo hrpu mladih: Kukoča, Rađu, Divca, Paspalja, Đorđevića, da se kale i čeliče u grčkom paklu. Naravno, u polufinalu su u dvorani koja prema njima nije odisala atmosferom svog imena ("Mira i prijateljstva") izgorili protiv domaćina, ali su u utakmici za treće mjesto pobijedili Španjolsku, a Petrović je postigao trećinu koševa (31) svoje reprezentacije i 22 u prosjeku.
Srebro u Seulu za zlata koja će doći
Jugoslaviju je od Ćosića preuzeo Duda Ivković i na Olimpijskim Igrama u Seulu 1988. vodio je do najsjajnije medalje na velikim natjecanjima u proteklih osam godina - srebra. Već uigranoj mladoj reprezentaciji pridodao je Zdovca.
Dražen je na ovom turniru imao prosjek od "samo" 18.6 koševa po susretu, ali je najviše zabio kada je bilo najpotrebnije, u pobjedi (konačno!) protiv Rusa u skupini (25), te po 24 koša u polufinalu protiv Australije i finalnom porazu od, treba li uopće reći...SSSR-a.
Mora se priznati kako je Jugoslavija imala lagan ždrijeb do finala, jer umjesto SAD-a, Španjolske ili Brazila, čekale su je Kanada i Australija, ali za to je zaslužna napokon izborena pobjeda protiv "Rusa" u skupini i prvo mjesto grupe, koje je jamčilo lakše protivnike.
Zagrebački Euro za početak kratke, ali dominantne vladavine Zlatne generacije
Petrovićevoj Jugoslaviji baš svi protivnici bili su pero-laki na EP-u koje se 1989. održalo u Zagrebu, gdje je Jugoslavija po prvi put nakon 1977. osvojila naslov prvaka Europe i to ne igrajući s protivnicima, nego poigravajući se njima.
Posebnu lekciju dobila je Grčka, aktualni europski prvak, koja je u prvoj utakmici skupine poražena s 35 koševa razlike! Točno toliko zabio joj je Dražen, koji će na turniru imati prosjek od 30 koševa i biti proglašen MVP-om.
U polufinalu Italija je poražena sa 17 koševa razlike, a finale je bilo ruganje Grcima (98:77), jer Rađa pogađa trice iz kornera, a europski naslov na tribinama Ledene dvorane slavi se još od početka drugog poluvremena.
U idealnoj petorci prvenstva, osim Petrovića, bila su još dva jugoslavenska igrača - Paspalj i Rađa, ali ne bi bilo neumjesno da su umjesto Galisa i Ostrowskog tamo postavili još dva člana Ivkovićeve prve petorke.
Jugoslavija se raspala ratom, a najveća jugoslavenska košarkaška reprezentacija svjetskim naslovom i šaptom
Posljednji naslov svjetskih prvaka, Petrovićeva Jugoslavija suvereno osvaja u Argentini, dok u Krajini niču barikade, a skori rat vide svi osim onih koji nosaju Titove slike.
Koliko je balkanski Dream Team bio jak, govori i podatak da je također raspadajući Sovjetski Savez, razbijen u skupini s 23 koša razlike, iako je Petrović zabio samo 8, dok protiv Grčke, koja je pobijeđena s 10 razlike, nije pogodio nijednom!
Ali, Petrović je bio tu kada je bilo najpotrebnije, u jedinoj utakmici na kojoj se trebalo znojiti - polufinalnoj pobjedi protiv Amerikanaca (99:91) zabio je 31 koš, a u finalu su s pola snage pali Rusi, za prvo jugoslavensko svjetsko zlato od Filipina 1978.
Dražen nije nastupio na EP-u 1991., koje je Jugoslavija osvojila bez njega, ali su od hrvatskih igrača igrali Kukoč, Rađa, Perasović i Komazec. Na slovensko proglašenje nezavisnosti, JNA je uzvratila blokadom i napadima po "deželi", pa je s prvenstva otišao Jure Zdovc. Jugoslavija se raspala ratom, a najveća jugoslavenska košarkaška reprezentacija šaptom.
Samo godinu dana igranja za Hrvatsku
Dražen je prvu utakmicu za reprezentaciju Hrvatske igrao protiv Slovenije, 20. svibnja 1992. u Slovenskim Konjicama, a drugu reprezentaciju za koju je nastupao u životu predvodio je kao kapetan i najbolji strijelac (18) do pobjede 93:74.
Kada se spominje ono što je uslijedilo nakon toga - opjevani nastup na OI u Barceloni i srebro nakon finala s Dream Teamom, gotovo nikad se ne govori kako je Hrvatska teškom mukom izborila taj nastup, ne samo zahvaljujući diplomaciji Antuna Vrdoljaka.
Do Barcelone i Dream Teama došlo se velikom mukom i teškim kvalifikacijama
Morala je igrati kvalifikacije u Zaragozi, ali protiv Litve ni 30 Draženovih koševa nije bilo dovoljno, jer Sabonis je ubacio 33 za pobjedu, što je značilo da Hrvatskoj protiv nove "ruske" inkarnacije, ovaj put pod imenom ZND (Zajednica neovisnih država) igra samo pobjeda. I došla je do nje, rezultatom 85:81 (Kukoč i Rađa 22, Petrović 19 koševa) i otišla na Olimpijske Igre.
Tamo je u skupini očekivano poražena od Dream Teama 103:70, uz Petrovićevih 19 koševa, dok je sve druge protivnike u skupini pobjeđivala. Izbornik Petar Skansi poštedio je Dražena protiv egzotične Angole, a prije pravih izazova: Australije u četvrtfinalu (25 njegovih koševa) i posebno polufinala protiv ZND-a.
Dražen pobijedio Rusiju za opjevano finale
Da Dražen nije sjajnom igrom predvodio Hrvatsku do ove teško izborene pobjede, ne bi preko 20 godina pričali o finalu s Amerikancima, jer Rusi su u drugom dijelu povećali +10 s poluvremena. Ali, Petrović s 28 koševa potpuno preokreće utakmicu i u "infarktnoj završnici" u posljednjim sekundama s dva slobodna bacanja poraz pretvara u pobjedu 75:74.
Petrović bolji od Jordana
Ovaj turnir ionako se igrao za srebro, jer svi znaju za koga je bilo rezervirano zlato: 8. kolovoza 1992. SAD u finalu pobjeđuje Hrvatsku 117:85, ali Dražen je s 24 koša prvi strijelac utakmice, ispred Jordana, koji je zabio 22, a Igre završava s prosjekom od sjajnih 24.5 koševa po utakmici.
Od prve utakmice za Hrvatsku protiv Slovenije, do posljednje utakmice za svoju zemlju i u svom životu, koju je također igrao protiv Slovenije u poljskom Wroclawu 7. lipnja 1993., Petrović je za Hrvatsku nastupio 40 puta i postigao 1002 koša. Reprezentativni rekord - 48 koševa, zabio je Estoniji, tjedan dana prije smrti.