DINAMOVI navijači priznaju da im vijest o tragičnom i preranom odlasku trenera kojeg su najviše voljeli, nije mogla doći u gorem trenutku.
Povodom smrti Josipa Kužea oprostili su se od "jednog od njih":
Samo nekoliko dana nakon što smo se prisjetili neprežaljenog Dražena, nedugo i nakon iznenadnog odlaska Joje Turine u dalekoj Švedskoj, u nedjelju nas je zatekla najgora moguća vijest.
Teško nam se pomiriti s bolnom istinom da ga više nikada nećemo vidjeti na Dinamovoj klupi. Da neće biti njegovog trećeg mandata, naše zajedničke "treće sreće".
Skandirati ćemo njegovo ime još puno puta ali nikada nam više neće mahnuti na ono naše: "Jaaavi seee !!!" Falit će nam to… Jebeno će faliti!
Još uvijek ne možemo vjerovati da je onaj njegov nezaboravni dolazak pod naš Sjever, svjestan da će ga "ono" smijeniti, 31. listopada 2006. nakon pobjede protiv Rijeke 1:0, bio ujedno i posljednji, oproštajni… Zadnji u njegovom ovozemaljskom životu. Možda Joža, možda ipak ponovimo sve to u nekom boljem svijetu. Možda…
Naša grupa proživljava najteže trenutke svoje dvadesetsedmogodišnje povijesti. Početak naše agonije započeo je upravo nama neprihvatljivim tjeranjem trenera kojeg smo voljeli, kojem smo vjerovali, u čijem smo djelu uživali. Taj čovjek je uistinu bio JEDAN OD NAS.
I 13. svibnja 1990. kada je pomagao našim dečkima na terenu, i tijekom devedesetih kada je uvijek otvoreno i javno govorio- DINAMO, pa sve do aktualnih vremena u kojima posebno zvoni sada već mitska rečenica: “Jesam li veći kockar ja koji sam prokockao vlastiti novac ili neki koji su prokockali Svetinju, osmjeh djece i radost navijača!”.
Da, to je bio Josip Kuže! Gospodin, Trener, Dinamovac!
Naša agonija nažalost i dalje traje, ne nazire joj se kraj, a nedjeljna vijest najgora je moguća "sol" na otvorenu ranu. Godine su loših vijesti.
Kada već spominjemo tih naših dvadeset i sedam godina, nedavno smo ih proslavili zajedno, kao ekipa. U jeku slavlja stigla je najdraža i najiskrenija čestitka – izravno iz bolnice! Iste one u kojoj je u nedjeljno poslijepodne izgubio svoju najtežu tekmu. A godinama ih je u istom terminu dobivao! I to kako dobivao!
Kada smo ga posjetili ove zime u Zajčevoj, nedugo nakon što je objavio da boluje od teške bolesti, rekao nam je svoju, nažalost i posljednju želju vezanu za Dinamo: "Ajmo napravit ponovo atmosferu, ajmo dić’ grad na noge, ajmo ponovit ’89. i 2005.! Al’ samo vi to možete pokrenuti, kao i onda! Vi ste ta snaga Dinama!".
Rekli smo mu da živimo za to, za taj dan, ako dragi Bog da s njim ponovo na klupi i bez…
Pružio nam je ruku svima i rekao: "Ajde dečki, ne brinite se, bit će sve OK!" Eto, nažalost nije…
Svaka riječ, svaka rečenica u ovim je trenucima zapravo suvišna, besmislena i samo dodatno pojačava tugu.
Ali Josip Kuže je bio, jest i zauvijek će biti JEDAN OD NAS! I mi smo Njegova obitelj! Mi smo njegov voljeni – DINAMO!
Dragi naš Josipe,
Otišao si nam te sunčane zagrebačke nedjelje i kao što kaže pjesma – neće nas bez tebe veseliti utakmice nedjeljom, ali obećajemo ti – tvoju želju ćemo ispuniti!
Jednog dana kada…
Pokoj vječni pronađi u Gospodinu! I po posljednji put – HVALA TI ZA SVE!
Zauvijek tvoj Sjever."
> Otto Barić o Kužeu: Bio je u najboljim godinama i mogao je još pomoći Dinamu
> Navijači Dinama za svog Jožu večeras na Sjeveru Maksimira pale lampaše
> Ekskluzivno - Josip Kuže vjerovao je da će ozdraviti: Našao sam mir, čeka me još života!
> HNS tuguje za Kužeom, Šuker: Podsjećao me na Arsenea Wengera
> Podsjetimo se kako je Kuže 13. svibnja ´90. spašavao navijače od milicijskih pendreka
> Dinamo: Joža će zauvijek ostati upisan u povijest našeg kluba
> Kockar, boem i lutalica nije bio "jedan od nas", jer je uvijek sam sebe demistificirao