Foto: Guliver Image/Getty Images
NEKE stvari se mijenjaju, neke ostaju iste. Pričamo o rukometu. Odnosno o reprezentacijama koje tvore rukometnu kremu. Neke reprezentacije koje su nekad bile supersile danas više ne postoje na rukometnoj karti svijeta. Recimo Rumunjska. Bili su četiri puta svjetski prvaci i imaju 4 olimpijske medalje. Danas vegetiraju u ozbiljnom rukometu. Rusi, sljednici nekoć moćnog sovjetskog stroja od umirovljenja Andreja Lavrova, koji je s Rusijom u Sidneyu pokupio svoje treće olimpijsko zlato, ne mogu ni primirisati svjetskom vrhu.
Bljeskovi od Skandinavije do Magreba
Čak i ti veliki Šveđani. Nakon što su se umirovili velikani iz slavnih devedesetih Magnus Wislander, Staffan Olsson, Tomas Svensson i ostatak družbe, svako malo propuste neko veliko natjecanje. Slična priča vrijedi i za Nijemce, naše stare mušterije. Smjene generacija kažu. Možda. Tu i tamo iskoče Poljaci, Islanđani, pa i Slovenci. Iskoče, pa nestanu. Godinama se pričaju priče o usponu afričkog rukometa, no osim par povremenih bljeskova Tunisa i Egipta, ništa senzacionalno, ništa spektakularno. Raspadom SFRJ, njena nasljednica SRJ nekako je pokupila dvije bronce, 1996. na EP i 1999. na SP, i to je bilo sve i od njih.
Velika četvorka
Jedina stvarna konstanta, barem u posljednjih 20 godina su ti prokleti Francuzi, Španjolci, te mi unatoč onoj crnoj rupi u kojoj smo čučali u periodu od 1997. do 2002., a koji je kulminirao magarećim, posljednjim mjestom na EP u Švedskoj 2002. No epovi su već napisani o tome kako smo se vratili na veliku scenu. Vratili se i ostali. Pretplaćeni na medalje. A tu su i Danci.
Prate nas u stopu
No Danci. Oni su zanimljivi. Ali zaista. Od svih tih litanija napisanima o mečevima s Francuskom, o tisućama kartica potrošenima na Omeyerove obrane, Karabatićeve golove i boldanje rukometnog El Clasica, nekako je izmigoljila iz vidokruga javnosti činjenica da baš s Dancima Hrvatska rukometna reprezentacija nevjerojatno dug niz superizjednačenih dvoboja u kojima nekad oni maznu nas, a nekad mi njih. Simbolika ili ne, nije ni važno, no pratimo se od samih početaka. Kad smo rukomet počeli prvi put igrati kao samostalna država i oni su bili tu, za petama nam. Kad smo mi kratkotrajno nestali sa scene, nestali su i oni. Preciznije, oni su svoju pažnju tada više poklanjali Anji Andersen i ženskom rukometu u kojem su osvojili sve što se moglo. No kad je tadašnji izbornik ženske rukometne reprezentacije Urlik Wilbek odlučio svoje znanje pokloniti muškom rukometu, a to je bilo početkom 2000-ih, i oni se vraćaju na velika vrata. Skupa s Hrvatskom.
Od 1994. pa do 2014., dakle u posljednjih 20 godina Hrvatska je s Dancima odigrala čak 14 utakmica na velikim svjetskim turnirima. 8:6 u našu korist. Na EP smo igrali čak 8 puta, i mi i Danci imamo po četiri pobjede. Na SP smo igrali četiri puta, pogađate, i mi i Danci imamo po dvije pobjede. Jedino smo mi uspješniji na OI, bolnom natjecanju za Dansku (nemaju niti jednu medalju), oba odigrana meča smo dobili.
Ipak, vratimo se malo u prošlost i prisjetimo se svih tih dramatičnih dvoboja s Danskom:
Prva velika medalja, baš protiv njih
Na prvom održanom EP u povijesti, onom u Portugalu 1994. nastupila je i po prvi put reprezentacija Hrvatske. S izuzetno jakom ekipom. Gotovo čitava momčad bila je sazdana od igrača RK Zagreb koji su 1992. i 1993. bili klupski prvaci Europe. Oni pojačani sa Zlatkom Saračevićem, Irfanom Smajlagićem, Goranom Perkovcem i Alvarom Načinovićem bili su jedan od favorita turnira. No poraz od jakih Šveđana u polufinalu bacio nas je u borbu za broncu u kojoj smo na jedvite jade, uz puno muka i problema pobijedili Dansku 24:23.
Danci nas uvjerili da smo najbolji na svijetu
Na sljedeći dvoboj čekali smo punih 9 godina, no tko čeka taj i dočeka. Na slavnom i toliko puta opjevanom SP u Portugalu, u drugom krugu smo veličanstvenom igrom potukli Dance do koljena i oni su nam zapravo na tom turniru poslužili kao platforma s koje smo lansirani na vrh svijeta. Konačnih 33:27 čak i ne odaje pravu sliku te utakmice. Rezultat je mogao biti puno teži po Dance da naši nisu stisnuli kočnicu pri kraju utakmice. Nakon te utakmice naši igrači su zapravo postali svjesni da ne postoji reprezentacija koju nismo u stanju pobijediti.
Od te 2003. gotovo svako prvenstvo se susrećemo s Danskom, pa se to dogodilo i sljedeće godine na EP u Sloveniji. Na njemu smo se susreli čak dva puta. I dok smo u prvom krugu, u grupi, mi slavili s 26:25, Danci su očito lakše preboljeli svoj poraz od Nijemaca u polufinalu nego mi svoj od domaćina pa su slavili s 31:27. Hrvatska je zauzela četvrto mjesto, a Mirza Džomba je bio i najbolji strijelac turnira i najbolji igrač.
Druga zaredom drvena medalja nakon poraza od Danske
SP u Tunisu je prošlo bez našeg dvoboja, ponajviše zahvaljujući očajnom nastupu Danske koja je zauzela tek 13 mjesto dok smo mi bili drugi, no na EP u Švicarskoj 2006. ista priča kao i dvije godine ranije u Sloveniji. Dva meča, prvi u grupi kojeg mi dobivamo s 31:30 uz fantastičnu igru Petra Metličića koji je zabio 10 golova te onaj za broncu u kojem slave Danci. Bilo je 32:27, a koban je bio Lars Møller Madsen s 9 golova.
I onda stiže ono nesretno i nepravedno SP u Njemačkoj 2007. kad su hrvatski rukometaši igrali možda najbolji rukomet čitave te generacije. Bili su moćni, snažni, atraktivni. Bili su zreli za zlato. Ipak, tako nisu mislili Francuzi koji ih u četvrtfinalu zaustavljaju i bacaju u borbu za peto mjesto, a Danci, koje smo pobijedili u drugom krugu prvenstva 28:26 prolaze nakon produžetaka Island, zatim u polufinalu gube na isti način od Poljaka, da bi za treće mjesto deklasirali naše krvnike Francuze 34:27.
Tko dva puta pobijedi Hrvatsku, zaslužuje zlato
EP 2008 u Norveškoj bio je turnir obojen isključivo u danske boje. Prvo su nas gotovo razmontirali u drugom krugu s nevjerojatnih 30:20, da bi nas iscijeđene od još jedne drame s Francuzima dočekali i u finalu i pobijedili 24:20. Mi smo utakmicu otvorili dobro, držali prednost od nekoliko golova razlika, no umor i povrede su bile presudne. Balić je došao ozlijeđen i premda je s 44 postignuta gola podijelio titulu najboljeg strijelca s Karabatićem i Christiansenom, vidljivo je bilo da u finalu nema snage za nešto više. Zasluženo zlato Danske. Zaista su bili najbolji.
OI u Pekingu smo otvorili jako loše. Jedva smo pobijedili Španjolsku, a zatim gubimo od Francuza i od Poljaka te kao treći u grupi odlazimo na Dansku. Nervozan dvoboj, puno grešaka i prednost se selila čas na jednu, čas na drugu stranu. Danci odlaze na poluvrijeme s dva razlike viška i čitavo drugo poluvrijeme prolazi tako da ih mi pokušavamo sustići. I tada se ukazuje Goran Šprem. Adut Line Červara koji u završnici susreta preokreće stvari i Hrvatska slavi 26:24. Šprem je postigao 7 pogodaka. U polufinalu, tko drugo nego Francuzi i opet nas pobjeđuju, a broncu gubimo od Španjolaca.
Neobično, ali na SP 2009. koje se igralo kod nas nismo se susreli s Dancima, premda smo i mi i oni bili u vrhu. Mi drugi, naravno, iza Francuza, oni četvrti, iza Poljaka. U Austriji 2010. u drugom krugu mi odnosimo pobjedu 27:23, a utakmicu je obilježio izvanredni Denis Buntić s čak 8 golova. Na kraju, mi drugi, da, opet iza Francuza, a Danci peti.
Danci pokvarili Golužin debi, a Hrvati nakon dugo vremena bez polufinala
Na SP u Švedskoj na izborničku klupu sjeo je Slavko Goluža, a mi nakon dugo vremena, još od one nesretne Njemačke 2007. nismo među najbolja četiri. Koliko je to onda bilo nezasluženo, ovaj put je to bila realnost. Jednostavno nismo bili pravi. Pukotine su se nazirale već u meču sa Srbijom s kojom remiziramo 23:23, a onda nas Danci pobjeđuju s uvjerljivih 34:29. Svaka šansa za medalju, nestala je u drugom krugu nakon još jedne blijede partije, ovaj puta protiv domaćina Švedske koja slavi s 29:25. Danci na kraju gube zlato u produžetku od Francuske, a mi s pobjedom nad Islandom zauzimamo peto mjesto.
Na EP u Srbiji 2012. se nismo susreli s Danskom, no zanimljiv je put imala ta reprezentacija. Jedva je kao treća u prvom krugu prošla dalje, da bi onda u goropadnom stilu dovršila turnir i osvojila zlato. Svoje drugo europsko. Hrvati su nakon poraza od Srbije u polufinalu za broncu igrali sa Španjolcima i dobili ih 31:27.
Masakr nad Danskom u Londonu
Olimpijske igre u Londonu. Kakva šteta. Igrali smo fantastičan rukomet. Lomili sve protivnike. Južnu Koreju 10 razlike, Srbiju 8, Mađarsku 7, Španjolsku 5, a Dansku s nestvarnih 11. 32:21! No nisu rezultati bili ono što je fasciniralo. Dojam je bio fantastičan. Naši igrači su letjeli terenom. Obrana nam je bila forte, te brza tranzicija i laki golovi iz kontri i polukontri uništavali su protivnike. Izgledalo je kao da nam nitko nije dorastao, kao da igramo s pola snage i da ako želimo možemo zgaziti svakoga. U četvrtfinalu prolazimo Tunis uz nešto problema, a onda...Da, oni. Za broncu opet deklasiramo Mađarsku. Danci su svoj put na Igrama završili u četvrtfinalu, pomalo iznenađujućim porazom od Švedske.
Danska u polufinalu prošlogodišnjeg SP iskoristila ispražnjenost Hrvatske nakon Francuske
I posljednji naš susret s Danskom bio je lani u Španjolskoj na SP. Grupu i mi i Danci prolazimo s maksimalnim učinkom, s tim da smo mi pobijedili domaćine Španjolce. U četvrtfinalu u fantastičnoj igri napokon pobjeđujemo te Francuze, ovaj put s kamatama. Bilo je čak sedam razlike za nas, 30:23. I ulazimo u polufinale s Dancima kao favoriti. Ali, uvjerljiva igra koja nas je krasila cijelo prvenstvo u toj utakmici nestala je. Od početka je bilo jasno kako će ova utakmica završiti. Danci brzo odlaze na nekoliko golova razlike, a naš napad je neprepoznatljiv.
Nikako naša obrana nije uspijevala pokupiti "otpatke" koji su se odbijali od vratnice, a snažni Toft je to vrhunski kupio i pospremao u mrežu. Domagoj Duvnjak više nije mogao, utakmica s Francuskom ga je potrošila. Pokušavao je Goluža s rotacijama, Vori je ostao cijelo drugo poluvrijeme na klupi, a u napadu su nam čak u vanjskoj liniji igrali Mandalinić – Bičanić – Stepančić no niti oni kao faktor iznenađenja nisu pronašli načina kako svladati Landina.
Tračak nade se ukazao kad smo se približili na -3, no tada kod rezultata 23:20 za Dansku Ivan Ćupić promašuje čistu kontru, brzo primamo gol, i tu je priči bio kraj. Mi za broncu pobjeđujemo Slovence, a Danska očito potrošena nakon meča s nama, statira na terenu i Španjolska slavi s 35:19.
Sve utakmice Hrvatske i Danske:
EP 94' za broncu – 24:23
SP 03' u skupini – 33:27
EP 04' u skupini – 26:25
EP 04' za broncu – 27:31
EP 06' u skupini – 31:30
EP 06' za broncu – 27:31
SP 07' u skupini – 28:26
EP 08' u skupini – 20:30
EP 08' finale – 20:24
OI 08' četvrtfinale - 26:24
EP 10' u skupini – 27:23
SP 11' u skupini – 29:34
OI 12' u skupini – 32:21
SP 13' polufinale - 24:30