ZAŠTO su Bilićevi igrači nakon uvodne pobjede na prošlom Euru, prve nakon vremena "dok su većina njih još imali dude u ustima", bili pokunjeni toliko da ih izbornik nije uspio animirati ni puštanjem Thompsonovih budnica?
Daleko je dio natjecanja u kojem se prolazak odlučuje penalima nakon kraja, pa se ovaj put s prošlog Eura nećemo prisjećati Turske i toga da su igrači i izbornik 2008. nakon postignutog gola i tijekom izvođenja jedanaesteraca pokazali koliko su zeleni, nego prve utakmice, kada se Hrvatska protiv Austrije provukla samo zato što je suparnik bio debelo ispod razine čak i Hrvatske koja je nakon vodećeg Modrićevog gola samo stajala na terenu, posebno u drugom dijelu.
Ni Thompsonova "Lijepa li si" ih nije mogla natjerati da proslave nezasluženu pobjedu
Biliće je naravno bio svjestan da premijera njega i njegove generacije na velikom natjecanju samo srećom nije završila katastrofom, ali je ipak želio proslaviti velika tri boda protiv domaćina. Međutim, u svlačionici Pratera dočekala ga je tišina i obješene face.
"Kada sam ušao u svlačionicu, vidio sam da su igrači nezadovoljni. Uključio sam kazetofon i rekao im: "Pjevajte! Mi smo večeras pobijedili. Nema veze što to nije bilo nešto. Ovo je Prvenstvo Europe, ne Trofej Marjan. Pustio sam im Thompsonovu "Lijepa li si".
Thompsonove i sve ostale pjesme su tog 8. lipnja od 4. minute pjevali hrvatski navijači na najvećem austrijskom stadionu nakon što je grubijan Pogatetz u kaznenom prostoru srušio Olića, a sudac Peter Vink pokazao na penal, kojeg sigurno realizira Luka Modrić.
Međutim, ono što je uslijedilo nakon toga, spada među najgore utakmice Hrvatske na velikim natjecanjima, u rangu s neprobavljivim predstavama Jozićevih neuspješno sljubljenih ostarjelih "Čileanaca" i mladaca 2002., Barićevih "šest halfova" 2004. i Cicine selekcije iz 2006., koja je na svakoj utakmici u Njemačkoj izgledala kao da ima igrača manje. Ivanschitz, Harnik i ostali, terorizirali su našu vezu i obranu.
Hrvatska je protiv Austrije na Prateru odigrala jednu od najlošijih utakmica na velikim natjecanjima
Hrvatska je na prvoj utakmici suvereno izborenog natjecanja igrala tako loše da je Bilić već u 60. minuti krenuo u potpuno zatvaranje - Kranjčara je zamijenio braničem Kneževićem, ali panika i potpuno povlačenje su se samo pojačali.
Petnaest minuta prije kraja Austrija, koja Euro ne bi nikad vidjela da ga nije suorganizirala, kreće u konačnu ofenzivu prema hrvatskim vratima, tijekom koje je Hrvatska izgledala tako, da je sigurno kako su neke od prigodno kupljenih plazmi završile pogođene limenkama i čašama.
U 76. minuti slobodan udarac za Austriju. Skraćeni korner izveo je Ivanschitz, Pletikosa je boskao, uslijedila je velika gužva, ali na kraju udarac Prodla odlazi poviše gola. Odmah minutu kasnije prijete Austrijanci. Nakon ubačaja sa desne strane glavom sa 16 metara puca Harnik. Plete brani, ali mu je ispala lopta, no, hvata je iz druge.
U 80. minuti s ruba kaznenog prostora pucao je Ivanschitz, ali Pletikosa brani. Opet smo pod velikim pritiskom. Pet minuta kasnije strašan udarac Korkmaza sa ruba kaznenog prostora, no, Plete sjajno vadi loptu iz kuta. U drugoj minuti sudačke nadoknade posljednja prilika Austrijanca -nakon ubačaja s lijeva pucao Kineast, ali lopta odlazi tik uz vratnicu.
Nemoćna Austrija nije kaznila kukavičluk i čuvanje vodstva, fanatična Irska hoće
Zašto podsjećamo na ovo, dok će bilo tko drugi pri spomenu ovog Eura istaknuti sjajnu igru protiv Njemačke ili "nesreću" protiv Turske?
Zato što Hrvatska protiv Irske opet prvu utakmicu na Euru igra protiv slabijeg protivnika, protiv kojeg se pobjeda "podrazumijeva", kao i što je moguće da se i u Poznanju nakon vodstva "nesvjesno" povuče. Austrija to nije kaznila, fanatični Irci svakako hoće.