Foto: Screenshot
I DALJE se medijska bura širom svijeta ne stišava oko kontroverznog otvaranja svjetskog nogometnog prvenstva i skandaloznog suđenja japanskog suca Nishimure. Penal koji je Japanac dosudio nakon ''prekršaja'' Lovrena na Fredu, vrlo vjerojatno će ga koštati karijere, a ta odluka, već je uvrštena među najkontroverznije sudačke odluke u povijesti svjetskih prvenstava.
Dajemo vam nekoliko najspornijih sudačkih odluka u povijesti Mundijala, odluka koje su šokirale nogometni svijet:
1. Engleska - Zapadna Njemačka 4:2, finale SP u Engleskoj 1966.
U 100. minuti finala svjetskog prvenstva u Engleskoj 1966., između domaćina i Zapadne Njemačke, odlični Ball je vukao po desnoj strani te ubacio u šesnaesterac gdje je loptu sjajno primio Hurst, vrhunski se okrenuo i strahovito opalio. Lopta je pogodila u gredu i odbila se točno na gol crtu. Ispred ili iza nje, e to je bilo pitanje. Hurst je instinktivno podigao ruke sugerirajući sucu Dienstu da je gol regularan, a ovaj je otišao na konzultacije sa pomoćnim sucem Bahramovim iz SSSR (točnije iz Azerbejdžana) koji je rezolutno potvrdio da je gol čist i Dienstu nije preostalo ništa drugo nego da pokaže na centar.
O tom kontroverznom trećem golu Engleske godinama su se priče pričale, polemike vodile, knjige pisale, pjesme skladale i filmovi snimali. Legenda kaže da je pomoćni sudac Bahramov (čije ime nosi glavni nacionalni stadion u Bakuu) na samrti jednom novinaru, na pitanje da li je bio gol ili nije, tek suho prosiktao riječ Staljingrad, što je jasno sugeriralo da je njegova odluka bila osveta Nijemcima za strahote počinjene u tom gradu za vrijeme Drugog svjetskog rata. Bila to istina ili ne, nije ni bitno, važno je da lijepo zvuči i da je priča zanimljiva, kao što nije ni važno ni da li je radi tog gola Engleska kažnjena za sve vijeke vjekova.
2. Argentina - Engleska 2:1, četvrtfinale SP u Meksiku 1986.
U 51. minuti četvrtfinala na svjetskom prvenstvu u Meksiku igrali su Argentina i Engleska. Prvo poluvrijeme je završilo 0:0, a nakon šest minuta nastavka Diego Armando Maradona počeo je pisati povijest. Maradona je odigrao za Valdana, a ovaj je uputio snažnu loptu koju je presjekao Steve Hodge. Međutim, nespretno ju je zahvatio i ona je poletjela prema šesnaestercu.
Maradona je nastavio trčati, premda je prema lopti krenuo i za pola metra viši engleski golman Shilton. Obojica su skočili negdje na rubu šesnaesterca i na iznenađenje cijelog svijeta, činilo se da je Maradona nadskočio Shiltona i zabio glavom.
Nitko ništa nije primijetio. Osim trojice. Shiltona, koji je uzalud signalizirao da je Diego loptu udario rukom, Terryja Butchera, koji je, baš onako kako mu i prezime kaže, gnjevno, mesarski trčao za sucem Bin Nasserom iz Tunisa, i njega, majstora koji je uspio cijeli planet uvjeriti, da to zapravo nije bio on, nego da je to bila Božja ruka, dodir Svevišnjega.
Maradona će u mnogim kasnijim intervjuima priznati kako mu ni najmanje nije žao što je na taj način postigao taj gol, dapače, hvalio se time. Bilo mu je drago da je baš Englezima zabio taj gol i nikada nije ni pokušao prema njima suspregnuti svoj prezir.''Kada sam vidio Shiltona kako arogantno i s visoka protestira, a potom njegov očaj, bilo je u tome neke pravde'', pričao je poslije Maradona te je dodao kako je to gol njegovog života.
3. Južna Koreja - Italija 2:1, osmina finala SP u Japanu i Južnoj Koreji 2002.
Na svjetskom prvenstvu 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, Talijani definitivno nisu bili miljenici sudaca. Najprije im je Englez Graham Poll poništio dva čista gola protiv Hrvatske, zatim im je Brazilac Siomon poništio čisti gol protiv Meksika, a kruna talijanske tragedije na tom prvenstvu bila je utakmice osmine finala protiv domaćina Južne Koreje.
Tomassi postiže gol, no ''slavni'' Ekvadorac Moreno ga bez ikakvog razloga poništava. Onda izmišlja penal za Koreju, kojeg ovi promašuju, a onda, u produžecima, nakon čistog faula nad Tottijem, umjesto penala, Moreno daje drugi žuti karton Talijanu i isključuje ga. Talijani primaju gol u 117. minuti i ispadaju. A tragikomično suđenje na tom prvenstvu je i nastavljeno u četvrtfinalu, kad je opet Južna Koreja bila čašćena od ljudi u crnom, koji su Španjolcima poništili čista dva gola. Koreja je prošla na penale.
4. Zapadna Njemačka - Francuska 3:3, 5:4 na jedanaesterce, polufinale SP u Španjolskoj 1982.
Francuska i Zapadna Njemačka su u polufinalu svjetskog prvenstva 1982. odigrali jednu od najljepših i najuzbudljivijih utakmica u povijesti Mundijala, no svih tih šest golova i dramu koja je riješena tek nakon penala zasjenio je stravičan prekršaj njemačkog golmana Schumachera koji je u 60. minuti ispred svojeg kaznenog prostora brutalno pokosio Battistona udarcem nogom u glavu.
Bio je to jedan od najgrubljih prekršaja u povijesti svjetskih prvenstava, a za koji njemački vratar nije bio kažnjen od strane nizozemskog suca Corvera. Štoviše, nije suđen ni prekršaj. Battiston je nekoliko minuta ležao u nesvijesti, a posljedice tog divljačkog starta bili su slomljena vilica i nekoliko zuba manje. Schumacher se poslije ispričao zbog grubog prekršaja te se i ponudio da će platiti Battistonu i troškove liječenja, ali bila je to prazna isprika. Sve do kraja karijere Schumachera će pratiti etiketa grubijana kakvima nije mjesto na nogometnim travnjacima
5. Brazil - Švedska 1:1, SP u Argentini 1978.
Na utakmici Švedska i Brazil na svjetskom prvenstvu u Argentini 1978. briljirao je velški sudac John Tomas. Igrala se 90 minuta, a Brazil je imao korner. Sudac je dopustio izvođenje, no kad je Zico uputio loptu u gol, dok je lopta bila u zraku sudac je svirao kraj. Utakmica je završila 1:1.
6. Urugvaj - Jugoslavija 6:1, polufinale SP u Urugvaju 1930.
Polufinalnu utakmicu na svjetskom prvenstvu 1930., igrali su domaćin Urugvaj i Jugoslavija. Urugvaj je pobijedio 6:1, no početak nije dao naslutiti da će tako biti. Jugoslavija je čak povela 1:0, no tada je stvar u svoje ruke preuzeo brazilski sudac Rego. Ignorirao je grubu igru Urugvaja, a izjednačujući gol je postao nogometna legenda. Naime, jedna lopta je izašla u gol aut i policajac koji je stajao iza gola ju je vratio u teren. Urugvajac Cea ju uzima i pokraj statičnih igrača Jugoslavije zabija u praznu mrežu- čak se u prvi mah ni sami Urugvajci nisu veselili, no sudac je na zaprepaštenje svih pokazao na centar.