Foto: Guliver Image/Getty Images
ALBANIJA pobjeđuje u Portugalu, Island ismijava Nizozemsku i Tursku, Španjolska gubi od Slovačke, Moldavija uzima bod kod Rusije... i sve to ne u nebitnim prijateljskim, nego u kvalifikacijskim utakmicama za Euro 2016.
Nažalost, ništa od toga; razlog zbog kojeg je došlo do europske nogometne uravnilovke ne treba tražiti na zelenim terenima od Lisabona do Astane, nego na nyonskim stolovima boje novca, gdje su od ozbiljnih kvalifikacija i jednako takvog natjecanja, po "koncentratu talenta" i kvalitete prilično jačem od SP-a, napravili sprdnju i pozivni turnir na koji umjesto kontinentalne elite, dolazi pola Europe. Točnije, od 53 nacionalne momčadi koje igraju kvalifikacije, čak 24 odlaze na Europsko prvenstvo!
Imalo jača reprezentacija pri tome se u kvalifikacijama treba tek pojaviti i pola puta koji vodi do Francuske 2016. već je prevaljeno, jer na EP izravno odlaze prve dvije selekcije iz svake skupine, kao i "najbolja treća" (sic!), dok ostalih osam trećeplasiranih razigrava (što su do sada radile drugoplasirane) za još četiri mjesta na Euru 2016.
Kada znamo ove podatke, jasno je zašto se momčadi europskih nogometnih sila ne znoje previše, jer ako i prospu bodove kod treće ili četvrte kontinentalne klase, sigurno su barem drugi u skupini, a kako se ne bi zamarali play-offom, ako baš zagusti, prije kraja kvalifikacija malo će se uozbiljiti i stisnuti par utakmica i tako izboriti izravan put na EP i to bez da moraju na kraju biti prvi u grupi.
Malo brojki najbolje će oslikati devalvaciju kvalitete, ozbiljnosti i značaja koju pod "proleterom" Platinijem doživljava nekada respektabilni i elitni Euro:
Onaj u Švedskoj 1992. bio je zadnji na kojem su doista igrale samo najbolje europske reprezenacije, točnije njih osam.
Naravno, nestankom blokovske podjele, odnosno demokratizacijom zemalja propalog komunističkog uređenja i njihovim rascjepkavajem osamostaljenjem onih koje su bile višenacionalne, "poduplao" se broj europskih država, pa je shodno tome povećan i broj sudionika Eura, jer već na sljedećem, 1996., natjecalo se 16 reprezentacija.
Toliko će ih na EP-u ostati sve do posljednjeg Eura 2012. Jer za dvije godine u Francuskoj bit će ih čak 24. Za ilustraciju, također brojem sudionika prenatrpano Svjetsko prvenstvo ima tek osam sudionika više (32).
Što tek reći na putujući crikus koji se sprema 2020., kada će se Euro igrati i u Bilbau i Bakuu, uz također 24 sudionika.
Postavlja se pitanje: Koji je uopće smisao igranja kvalifikacija, kada se na Euro jednostavno mogu poslati sve europske reprezentacije osim Andore, Malte, Lihtenštajna i Azerbajdžana?