DINAMO je sinoć na Maksimiru izgubio od Milana 4:0 i debaklom u 5. kolu skupine E ispao iz Lige prvaka. Čačićeva momčad još ima teoretske šanse za treće mjesto i europsko proljeće, ali za to bi morala dobiti Chelsea u Londonu što je, blago rečeno, teško očekivati.
Dinamo se nadao da loše dvije utakmice sa Salzburgom može nadoknaditi protiv talijanskog prvaka, što se pokazalo čistom utopijom. Nekoga će utješiti teorija da je pobjeda Talijana bila prenaglašena i da razlika između ove dvije momčadi nije baš četiri gola, ali nakon prvih pola sata dobre Dinamove igre Milan je bio puno bolji i kaznio je sve Dinamove pogreške.
Mišić je igrao sam
Milan je nakon izlaska iz zadnje linije u tri pasa lako dolazio pred šesnaesterac Dinama, koji je dosta brzo izgubio bitku u veznoj liniji. Odlični Tonali i Bennacer bez problema su pretrčali Josipa Mišića koji je pokušavao bezuspješno pokrpati ogromne rupe u sredini terena. Kad bi se Tonaliju i Bennaceru pridružio i De Ketelaere, Mišić nije imao baš nikakve šanse.
Najkonstantniji Dinamov igrač igrao je sam u veznoj liniji. On i Ademi trebali su biti blok ispred zadnje linije kojemu se trebao priključivati i Ivanušec, no njega i Ademija nije bilo nigdje. I nije prvi put.
Luka Ivanušec nije ni sjena igrača kakav je bio prije operacije trbušnog zida, a i pogubio se odlaskom s krila u veznu liniju, na čemu je sam inzistirao. Nije više onako dominantan jedan na jedan i premalo se priključuje napadu, ali koliko-toliko trkom nešto odradi prema nazad.
Ademi teško podnosi ritam utakmica
No najveći Dinamov problem ove sezone je Arijan Ademi. Živa legenda kluba i omiljena figura u svlačionici i klupskim hodnicima potpuno je izvan forme. Dinamov kapetan još je nekako i igrao na početku sezone, ali kako sezona odmiče, a ritam utakmica se drastično pojačao, Ademi je izgubio korak i u puno važnih utakmica ove sezone bio je igrač manje.
Ademi je na početku sezone bio odličan. Zabio je i asistirao protiv Shkupija na Maksimiru, zabio je i u Makedoniji, izjednačio je na 1:1 u derbiju protiv Hajduka (4:1), ali je onda uslijedio pad. Robert Ljubičić doveden je kao igrač koji će odmarati Ademija, ali je morao pokrpati lijevi bok jer Čačić ne vjeruje nijednom od dvojice drugih lijevih bekova koje ima.
Jedini preostali igrač koji može igrati umjesto njega je Marko Bulat, ali i on se tek vraća nakon teške ozljede pa je Ademi morao igrati gotovo svaku utakmicu ove sezone. Taj ritam Ademi, istrošen brojnim ozljedama u posljednjih nekoliko sezona, više ne može pratiti. Vidjelo se to u dvije utakmice protiv Salzburga, vidjelo se u derbiju s Hajdukom na Poljudu te na Maksimiru protiv Milana.
Ovo nije dobro ni za Dinamo ni za njega
Čačić nema koga staviti umjesto njega. Morat će ga izmisliti jer ovakav Ademi nije dobar ni za Dinamo ni za samog sebe. Igraču s više od 350 utakmica za Dinamo ne treba da navijači i svi oko njega ispod glasa komentiraju kako je trenutačno igrač manje. Problem je što mu to nitko u klubu nema snage reći, a nitko mu ne radi uslugu time što on stalno igra.
Nije Dinamo jedini klub koji muči problem s kapetanom koji je potpuno izvan forme. Sergio Busquets je izvan forme već dvije sezone pa mu čak ni veličina poput Xavija ne može reći da se mora preseliti na klupu. Nije to nimalo laka odluka, ali netko će je morati donijeti.
Ademi u Dinamu odavno ima puno veću ulogu od formalnog kapetana na terenu. On je vođa momčadi na terenu i izvan njega. Šef je "užeg vodstva" momčadi, vodi glavnu riječ u svim pregovorima momčadi s upravom, a konzultira ga se oko važnih odluka poput novih ugovora drugim igračima.
Poruka suigračima
Ademi je godinama vojnik kluba i veličina koja je prerasla u jednog od najvećih igrača u Dinamovoj povijesti. To ništa neće moći promijeniti, pa ni jedna loša polusezona ili cijela godina. Dolazi pauza za Svjetsko prvenstvo u Kataru, u kojoj će se i Ademi dobiti priliku odmoriti.
No ako se ništa ne promijeni kad se sezona opet zakuha, netko će morati presjeći i naći rješenje kako ga odmarati ili ga prebaciti na klupu. Najbolje bi bilo da to učini sam. I on zna da nije na nivou koji se od njega očekuje, a svojom selidbom na klupu poslao bi i poruku da nitko u momčadi nije nedodirljiv.