KAKO se približava termin Svjetskog prvenstva u Kataru i raste uzbuđenje u mnogim zemljama zbog nastupa njihovih reprezentacija, činilo se da su se utišale priče o bojkotu na koji su pozivale prvenstveno razne udruge za ljudska prava. No najnovije istraživanje javnog mišljenja u Njemačkoj pokazalo je da mnogi i dalje ne žele da njihova reprezentacija nastupi u Kataru.
Istraživanje koje je proveo Institut YouGov za agenciju DPA pokazalo je da skoro polovica ispitanika, odnosno njih 48 posto, želi da njemačka reprezentacija otkaže nastup na Mundijalu koji treba početi 21. studenoga i trajati do 18. prosinca. Za sudjelovanje je samo 28% ispitanika, a 24% ih nije imalo konkretan stav.
Njemačka je jedna od najliberalnijih i najinkluzivnijih zemalja svijeta koja veliku važnost daje ravnopravnosti spolova, rasa i seksualnih opredjeljenja, pa ni ne čudi da njeni državljani smatraju da Katar ne bi smio organizirati SP zbog učestalog kršenja ljudskih prava u toj zemlji, a dodatni razlog su i prava radnika koji su masovno gubili živote na gradilištima stadiona.
Zimske olimpijske igre u Pekingu su preživjele
Bilo je i masovnih poziva za bojkot Zimskih olimpijskih igara u Kini početkom ove godine, također uglavnom zbog ljudskih prava u toj zemlji, ali on se sveo na diplomatske bojkote nekih zemalja poput SAD-a, Velike Britanije, Australije, Kanade, Indije, Kosova... Nitko nije povukao svoje natjecatelje.
Može li se dogoditi da u sljedeća četiri mjeseca neka reprezentacija zaista otkaže nastup na SP-u? Vjerojatno ne, ako nije do sada, premda nikad ne treba isključiti mogućnost novih povoda ili nečijeg popuštanja pod pritiskom.
Najotvoreniji protesti stizali su iz Norveške, čija je reprezentacija prva na utakmicu izašla u majicama s natpisom "ljudska prava, na terenu i izvan njega", kojom su Erling Haland i suigrači poslali jasnu poruku, a slijedile su ih i reprezentacije drugih zemalja poput Njemačke i Danske.
Mnogi su norveški klubovi objavili da bojkotiraju SP u Kataru koji je javno kritizirala i predsjednica njihova saveza Lisa Klaveness, nakon čega joj je zabranjen ulazak u Katar. Nekolicina norveških novinara koja je izvještavala o uvjetima za radnike je uhićena, iako su već idućeg dana pušteni.
Tri su glavna razloga zbog kojih se poziva na bojkot - korupcija prilikom dobivanja domaćinstva, uvjeti za radnike, čiji su se smrtni slučajevi prema nekim izvorima brojali u tisućama, te kršenje ljudskih prava, prvenstveno seksualnih manjina i žena.
Optužbe za korupciju
Brojne optužbe za korupciju nikad nisu dokazane, ali poznato je da je Katar kupio Svjetsko prvenstvo na legalan način, na primjer putem prenapuhanih sponzorstava, ili na nelegalan, podmićivanjem koje je dio FIFA-ina naslijeđa.
Samo novac može biti razlog za prepuštanje organizacije superbogatoj zemlji bez ikakve nogometne tradicije i infrastrukture, zloglasnoj po ograničavanju sloboda, u kojoj klima ne dopušta održavanje prvenstva ljeti, nego zahtijeva odluku bez presedana o pomicanju na kraj godine.
Pragmatično gledajući, domaćinstva SP-a sele se po raznim kontinentima, a Azija ga nije organizirala od 2002. kada je održano u Japanu i Južnoj Koreji. Katar je samo jedan sat ispred srednjoeuropskog vremena, odnosno dva nakon jesenskog pomicanja, i nudi puno prikladnije termine utakmica za europske fanove nego Daleki istok, od kojeg sada neće trebati strahovati iduća dva desetljeća.
Uvjeti za radnike
Uvelike se pisalo o brojnim smrtnim slučajevima na gradilištima stadiona i nehumanim uvjetima za radnike. Guardian je prošle godine pisao o 6500 poginulih radnika samo iz Indije i okolnih zemalja (Pakistan, Bangladeš, Nepal, Šri Lanka) iz kojih dolazi jeftina radna snaga, uz uvjerenje da je broj puno veći jer tu nisu uključeni podaci o Filipincima i Kenijcima, koji su također veliki dio radnika na gradilištima.
Katarska je vlada pak priznala samo 37 smrtnih slučajeva na gradilištima, a poslodavci su gotovo 80% slučajeva proglasili prirodnom smrću. Nije jasno koliko se tih "prirodnih" smrti dogodilo zbog uvjeta u kojima su radnici živjeli, niti u koju su kategoriju svrstana samoubojstva.
Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino još je brutalnije minorizirao brojke i rekao da su, koliko on zna, na gradilištima umrla samo tri radnika. "Ovih 6000, oni su možda umrli obavljajući neke druge poslove. FIFA nije svjetska policija koja je zadužena za sve što se događa na svijetu. Ali zahvaljujući FIFA-i i nogometu, čak 1.5 milijuna ljudi koji su trenutno u Kataru su zbrinuti i imaju posao"
Ali čak i ako je zaista bilo tako malo smrtnih slučajeva na stadionima, ako je brojka od 6500 ili više istinita i nema veze sa Svjetskim prvenstvom, svejedno je dio strašne statistike Katara kao zemlje domaćina i to je problem jednak onom kršenja ljudskih prava.
Šerijatski zakon i diskriminacija
Katar je izuzetno konzervativna zemlja. Šerijatski zakoni diskriminiraju žene, a homoseksualnost je strogo zabranjena, u teoriji može rezultirati i smrtnom kaznom za lokalno stanovništvo, iako ona u praksi nikad nije izvršena. Bičevanje je uobičajeni način kažnjavanja i domaćih i turista.
No treba i razjasniti da je taj zakon često pogrešno interpretiran u medijima. Homoseksualnost nije kažnjiva sama po sebi, nego "samo" ako se pokazuje na javnim mjestima, ali to vrijedi za sve, odnosno i za heteroseksualne parove. Jednostavno, bilo kakvo javno izmjenjivanje nježnosti u Kataru nije dobrodošlo.
Isto vrijedi i za alkohol, čija je konzumacija također u načelu zabranjena, ali dopuštena je na određenim lokacijama kao što su hoteli i privatni smještaj.
U kontekstu Svjetskog prvenstva, sve bi to moglo biti ozbiljan problem jer navijači iz cijelog svijeta avanturu odlaska na takav događaj proživljavaju kroz spuštanje inhibicija, što u zemlji poput Katara može završiti vrlo loše.
Ali to je stvar individualne odgovornosti i svakako može utjecati na odluku svakog navijača o tome želi li ići u Katar ili će ga bojkotirati. Diplomatski bojkot nekih zemalja također je izvjestan. Ali trebaju li zbog svega navedenog turnir bojkotirati i reprezentacije?