JOHN HALLS prošao je omladinsku školu Arsenala, bio zvijezda u Stoke Cityju i igrao u Premier ligi za Reading, pa je nevjerojatno da nogometna karijera nije ona u kojoj je postigao najveće uspjehe, piše Planet Football.
Slučajno nabasavši na posao međunarodnog modela nakon što je objesio kopačke, Halls je razumljivo čovjek koji odiše samopouzdanjem. Jedan je od rijetkih sretnika koji imaju i prirodan talent i dobar izgled, što mu je omogućilo uspjeh u dvije karijere na suprotnim krajevima spektra.
Ali, njegova priča zasigurno nije samo usponima. Zapravo, u razgovoru u londonskom kafiću spominje nekoliko odluka donesenih tijekom nogometne karijere koje bi volio da može promijeniti. I bez obzira na to koliko mu glamurozan novi posao bio, jasno je da bi više volio da mu je stari duže potrajao.
Nakon što je osvojio juniorski FA kup s Arsenalom i probio se u prvu momčad, upisavši tri nastupa u Liga kupu, Halls je očekivao da će postići više nego što je uspio.
"Bio sam vrlo sretan i privilegiran što sam odrastao u momčadi poput Arsenala", kaže. "Tek nakon što sam otišao, pomislio sam: 'Bože, svakog dana sam trenirao s Thierryjem Henryjem i Dennisom Bergkampom'.
U to vrijeme bio sam bahati klinac, mislio sam da sam bolji od svih i da 'trebam igrati ispred ovoga i onoga'. Tek kad se odmakneš od toga i promisliš o drugim aspektima života, shvatiš koliko si bio privilegiran.
Uvijek sam potpuno vjerovao u sebe, kao i većina nogometaša, a sa 17 ili 18 godina dospio sam na klupu protiv Charltona - Nelson Vivas promašio je penal i izgubili smo 1:0. Nakon toga sam ozlijedio koljeno i neko vrijeme pauzirao, a poslije samo opet bio u momčadi za Liga kup i na klupi kad je Bergkamp zabio onaj suludi gol u Newcastleu."
Život poslije Arsenala
Unatoč vjeri u svoje sposobnosti, Halls je dobivao vrlo malo prilika. Još se vidio u budućnosti u Arsenalu kad je posuđen Colchester Unitedu i Beverenu, ali stvari su se promijenile kad ga je Tony Pulis uzeo na posudbu u Stoke City 2003. Transfer je tog prosinca postao i stalan.
"Bilo je teško napustiti klub poput Arsenala", kaže, "jer u to vrijeme se potpuno drukčije gledalo na Championship i niže lige, trebalo se spustiti razinu niže, a to je bilo teško. Ali, otišao sam u Stoke na posudbu i dva mjeseca igrao svaku utakmicu. Svidjelo mi se i nisam se želio vratiti u Arsenal.
Nisam želio sjediti na klupi ili igrati za rezerve pa sam razgovarao sa šefom. Bila mu je ostala jedna godina ugovora, ali želio sam igrati, bio sam mlad i entuzijastičan. Odlučio sam i prešao u Stoke. S odmakom, mislim da sam možda trebao ostati u Arsenalu, tko zna što bi se dogodilo, ali u to vrijeme želio sam igrati.
Pulis me primio otvorenih ruku. Volio me i ja sam volio njega. Dopuštao mi je da na travnjaku radim što želim, što mi je trebalo kao nogometašu. I navijači su bili sjajni, svi su mi u centru grada znali ime i bilo je super biti poznat kao nogometaš. Uživao sam u svakom trenutku."
Pogrešan potez
Halls, koji i dalje živi na korak od Emiratesa, proveo je tek malo više od dvije godine u Stokeu prije nego što su ga Pulisov odlazak i nesuglasice oko ugovora odvele do transfera u Reading, još jednu momčad Championshipa.
Pokazalo se da je to početak njegova kraja kao nogometaša, u više od dvije godine odigrao je samo dvije ligaške utakmice - iako među njima i nastup u Premier ligi protiv Boltona, njegov jedini u najvišem rangu u karijeri.
"Nije funkcioniralo u Readingu", kaže. "Ne znam tko me doveo, što i nije neobično u nogometu, ali menadžeru Steveu Coppellu se nisam sviđao, a ni on meni. Nisam odgovarao njihovu stilu. Koristili su bekove samo da dodaju krilima, šalju im sigurne lopte, što uopće nije moja igra.
Imao sam problema s ozljedama i karijera mi je brzo završila. A kad si daleko od očiju, moraš krenuti ispočetka. Kad sam otišao iz Readinga, samo je nekolicina klubova bila zainteresirana, tamo sam protratio vrijeme.
Ništa što sam radio u Readingu nije bilo dobro za mene. Ne žalim, ali volio bih da sam otišao odatle puno ranije. Okusio sam Premier ligu kao igrač, što je bilo lijepo, ali su mi gurnuli loptu kroz noge bez da sam je dotaknuo 30 sekundi nakon što sam ušao. S obzirom na moj talent, to je bilo traćenje."
Nedostatak utakmica i ozljede uzeli su danak na Hallsu dok je sjedio na klupi čekajući priliku između razdoblja provedenih kod fizioterapeuta.
"Zaista sam izgubio ljubav prema igri", rekao je. "U zadnjoj sezoni u Readingu igrao sam za rezerve, što zaista može slomiti igrača. Nitko se previše ne trudi, osim nekih mladića. Stariji dečki ne misle da bi trebali igrati za rezerve pa se ni ne trude. Kao da su prijateljske utakmice. Izgubio sam ljubav prema igri.
Morao sam otići u ligu niže, u Brentford, i tamo mi je bilo odlično jer smo osvojili naslov, ali osjećao sam da sam izgubio brzinu i osjećaj jer tri godine neigranja uzme danak. Nakon toga sve je išlo nizbrdo."
Nova karijera
Ozljede su mu obilježile vrijeme u Aldershotu i Wycombeu pa se Hallsova karijera počela preuranjeno gasiti prije nego što je 2012. odlučio da mu je kraj kao 30-godišnjaku, slijedeći savjet specijalista zbog problema s Ahilovom tetivom.
Londončanin priznaje da mu je stil života u mladim profesionalnim danima djelomično kriv za rani prestanak. "Volio sam izlaziti, da se ne lažemo. Imao sam puno prijatelja koji su voljeli izlaziti i uživao sam u tome.
Dvije najbolje godine karijere proveo sam u Stokeu, a tada sam izlazio vjerojatno više nego ikad u životu. Problem je kad se ozlijediš i nastaviš s noćnim životom, tada stvari kreću naopako jer ne održavaš spremnost, a to dovodi do novih ozljeda. Da se mogu vratiti, to bih promijenio."
Na Hallsovu sreću, nakon što se morao umiroviti od nogometa, imao je sretan susret dok je bio u šopingu, koji mu je osigurao da ne mora previše misliti o tome što će sljedeće raditi.
"Zaista sam imao sreće. Pet ili šest dana nakon umirovljenja u Wycombeu bio sam u šoping-centru kad mi je sadašnji agent prišao i pitao me želim li biti model, pa sam odlučio probati. Prije toga, sestra me tjerala da idem u neke agencije dok sam još igrao i utuvila mi u glavu da je to nešto čime bih se mogao baviti.
Odradio sam probno snimanje za svoje agente i angažirali su me. Radio sam s Armanijem, Dolce & Gabbanom, Marks & Spencerom, Nextom i H&M-om, tako da sam stvarno imao sreće. To me odvelo po cijelom svijetu, što je stvarno lijepo, pogotovo kad ne moraš sam to plaćati."
Halls je iskusio i hladne noći u Stokeu i modnu pistu u Milanu te zna s čime se teže nositi. "Samopouzdanje je jako važno u nogometu i u manekenstvu", kaže. "Uvijek sam bio siguran u sebe od nogometa i uzdizanja u Arsenalu.
Ali na revijama, moraš doći četiri sata prije nego što prošetaš pistom, makar to traje samo 30 sekundi. Satima i satima samo želiš što prije završiti s tim, ali ljudi ti sređuju kosu i odjeću, tako da ima puno čekanja. Prilično je dosadno, puno bih radije igrao nogomet."