OVE SE subote u Varšavi održava velika borilačka priredba KSW 56 na kojoj će program biti nakrcan najboljim hrvatskim borcima.
Glavna borba večeri je ona između Roberta Soldića i Michala Materle u kojoj naš borac, KSW-ov prvak u velteru, debitira u srednjoj kategoriji. Prije njega borbu karijere ima Iven Erslan, koji će već u svom drugom nastupu u KSW-u imati priliku oduzeti poluteškaški naslov Tomaszu Narkunu. Francisco Croata Barrio debitira u KSW-u protiv Mateusza Legierskog, a prvi će u kavez Filip Pejić, koji je uskočio kao zamjenski protivnik Sebastianu Rajewskom.
Uoči tog velikog borilačkog spektakla na treningu u dvorani American Top Teama u Zagrebu posjetili smo Ivana Erslana, pred kojim je borba karijere.
Govorio je o očekivanjima od borbe, svojim nogometnim počecima, idolu Mirku Filipoviću, o Stipi Miočiću, ali dotaknuo se i boksa, odnosno rivalstva između Filipa Hrgovića i Alena Babića.
Kakav je osjećaj prije borbe za KSW-ovu titulu u poluteškoj kategoriji?
Osjećaj je sjajan, iznimna prilika, puno teže se inače dolazi do borbe za titulu, ali u nedostatku izazivača u KSW-u posegnuli su za mnom. Ja sam jedva dočekao, spreman sam odgovoriti na izazov, neće biti lagano, ali vjerujem da imam ono što je potrebno za osvojiti taj naslov.
Kako si reagirao kada si čuo da ćeš se boriti za titulu?
Kad se počelo nešto šuškati, odmah sam rekao da sam spreman za to. Ako do nečega treba doći, doći ću do toga. Ako je izazov ispred mene, spreman sam odgovoriti na njega. Na pripremama s ljudima poput Rakića, Delije i Ishiija vidio sam da se mogu nositi s najboljima na svijetu. Uostalom, to sam vidio i na pripremama u Americi na kojima sam bio dva puta. Potvrda moje kvalitete je došla na treningu. Moje iskustvo nije toliko bogato, ali nadoknadio sam ga na treninzima radeći s vrhunskim borcima. Spreman sam i neće me iznenaditi ništa što mi donese u kavez.
Što nam možeš reći o protivniku Tomaszu Narkunu?
On je već pet godina neporažen u poluteškoj kategoriji, daleko najveća prednost mu je parter, ima visoki crni pojas u jiujitsuu, ozbiljnu jiu radi, to mu je najbolje oružje. Ja svoju priliku, kao i protiv svakoga, vidim u stojci, vjerujem da ću pronaći njegove slabosti.
Na istom eventu nastupaju još tri naša borca - Soldić, Barrio i Pejić. Kako vidiš njihove mečeve?
Filip Pejić se vraća bolji nego ikad, spreman je i psihički i fizički, prošao je strah od poraza, ulazi u meč neopterećeno i mislim da odnosi pobjedu. Francisco Barrio vraća se na veliku scenu protiv odličnog prvaka oktogona koji je potpisao za KSW, težak meč za Croatu, ali mislim da ljudi nisu svjesni koliko je dobar i da će mnoge iznenaditi. Soldić je po meni veliki favorit, jedno je od najvećih imena u KSW-u i vjerujem 100 posto u njegovu pobjedu.
Formalno si neporažen, ali jednu borbu si izgubio pa je naknadno proglašena kao no contest. Što se dogodilo?
To je bilo u FFC-u, u Las Vegasu, moj prvi meč. Izgubio sam prekidom u drugoj rundi, ali protivniku je naknadno došao pozitivan test na doping. Poduzete su pravne mjere, on je suspendiran na dvije godine, a naša borba je proglašena no contest, kao da se nije ni održala. Za to sam saznao igrom slučaja u Americi, kontaktirali smo organizaciju i ispostavilo se da je istina, čekao se samo B-uzorak koji je isto bio pozitivan i onda je sve postalo službeno.
Kako je taj poraz utjecao na tebe?
Taj poraz je bio prekretnica u mojoj karijeri, stvari su se okrenule nabolje. Ja sam izvukao maksimum iz poraza, stvari koje nisu valjale su se popravile, a one koje su bile dobre postale su još bolje. Otišao sam u Ameriku da vidim jesam li za to ili nisam, stavio sam sve na kocku, odlučio se samo tome posvetiti i bila je to ispravna odluka. Poraz mi je došao kao naručen, da je ostao poraz, ne bih žalio. I zadovoljan sam što se to dogodilo u toj fazi karijere i što sam imao šansu sve ispraviti na vrijeme.
Kako si uopće počeo s MMA-om?
Ja sam iz Obrovca, a kako je inače slučaj u manjim sredinama, možeš trenirati samo nogomet. Volio sam ga i igrao do seniorskih dana, do odlaska na fakultet u Zagreb, a onda sam na nagovor brata otišao u UFK Trešnjevku trenirati s njim i zaljubio se u ovaj sport. Uvijek sam bio natjecateljski tip, nakon amaterskog turnira koji sam osvojio logično je bilo da se okušam profesionalno, ali nisam mislio da će to prerasti u moj posao. Bio sam koliko-toliko uspješan student i računao na posao poslije faksa, ali zbog MMA-a sam faks stavio po strani i krenuo drugim putem. Završio sam u MMA-u 24 sata dnevno, sad je to moj posao i drago mi je.
Kako ti roditelji reagiraju na borbe?
Sve do KSW-a u Zagrebu uglavnom su me nagovarali da se ostavim toga i tražim rezervnu varijantu, ali meni nikad nije padalo na pamet. Imao sam uvijek inat u sebi. Stariji brat mi je velika podrška, rekao mi je da ne slušam tko što priča nego da radim ono što volim. Nakon KSW-a u Zagrebu mišljenje im se promijenilo. Moje borbe su brze, brzo završavaju, a oni se doma ne živciraju i ne tresu previše. Zasad uživaju u ovome što radim, vjerujem da će biti stresnih situacija, ali uglavnom sa sretnim završetkom.
Imaš li idola?
Neupitno je da je to Mirko Filipović. Sve je krenulo zbog njega, moj brat i svi koji se u Hrvatskoj bave MMA-om krenuli su zbog njega, ali i mnogi diljem svijeta. On je po meni najatraktivniji borac na svijetu ikad, ima najupečatljiviji high kick na svijetu, na spomen njegova imena ljudi u svijetu se klanjaju. To sam doživio u Americi, kad se neke od najvećih zvijezda na spomen Cro Copa izbezume, to mi je stvarno bio šok kad sam vidio koliko ga ljudi cijene i koliko je pridonio u cijelom MMA svijetu. To je čovjek u kojeg se treba ugledati, da napravim deset posto onoga što je on napravio, ja bih bio sretan.
Kakav odnos imaš s njim?
U super smo odnosu, trenirao sam nedavno s njim kad sam pomagao Deliji u pripremama za meč u UFC-u koji se nije dogodio. Pozvao me da dođem kad god hoću, ne moram se ni najavljivati, imam jako pozitivna iskustva s njim i nadam se da ćemo surađivati u budućnosti još više.
Je li Stipe Miočić najveći teškaš svih vremena?
On je ekstraklasa, najbolji teškaš u UFC-u ikada po rezultatima. Doći će vjerojatno netko bolji od njega jer sport napreduje, ali trenutno je najbolji na svijetu, nezasluženo podcijenjen u UFC-u, nezasluženo stavljen sa strane, stalno se nekako njegova kvaliteta omalovažava i žao mi je da čovjek koji je ispravan i koji predstavlja sve ono što je ispravno u ovom sportu, van oktogona i unutar, nije dobio veću pažnju. Ngannou je opasan za bilo koga na svijetu, jednim udarcem može doslovno usmrtiti čovjeka, ali Stipu krasi psihička prevaga koju ima u svakom meču, to mu je najjača stavka, psihički je na drugoj razini, a očito i fizički. Mislim da će borba proći slično kao i prva i da će Stipe opet pobijediti.
Pratiš li boks? Jesi li gledao Hrgovićev meč?
Pratim, nešto sam i sam boksao amaterski, sparirao sam s većinom naših boksača, sa svima osim Hrgovića. On je potencijal za svjetskog prvaka, mislim da će se u skoroj budućnosti boriti za titulu i želim mu sve najbolje.
Što misliš o rivalstvu između Hrgovića i Babića?
Mislim da je nepotrebno, napokon imamo dva teškaša o kojima se priča u svijetu. Ne trebaju u ovom trenutku jedan drugome stajati na putu i prozivati jedan drugoga. Svatko neka nađe svoj put pa nek' se sastanu kad budu na vrhu pa da vidimo tko je bolji.
Ima li takvih rivalstava među našim MMA borcima?
Naš MMA je do pojave FNC-a bio na jako niskim granama. Tu i tamo bi netko zabljesnuo, Soldić, Pejić, ali nije bilo neke svijetle budućnosti i tu rivalstvo nije moglo ni postojati. Sad vidimo da se nešto diže, Patrik Čelić i Bojković iz Srbije su se počeli prepucavati. To su dečki od 20,18 godina o kojima se već priča. Budi se MMA, FNC je napravio sjajnu stvar s turnirima, moglo bi sada i do toga doći. A mi već imamo svoja imena i put u većim organizacijama, pa je takvo rivalstvo između Hrvata nemoguće i nepotrebno. Teško je naći dva vrhunska Hrvata u istoj kategoriji i istoj organizaciji. Vjerujem da će to krenuti sada od mlađih generacija.
Što očekuješ od subotnje borbe?
Pretendiram da to bude borba večeri, bit će pravi rat, od prve sekunde krećem po završetak pa ćemo vidjeti što će borba donijeti. Nitko ništa ne može garantirati, ali ja sam spreman i na najbolje i na najgore.