SA samo 15 godina Diego Armando Maradona je debitirao za momčad Argentinos Juniors i već tada je pokazao o kakvoj se klasi radi. Argentina je 1978. bila domaćin SP-a, a premda je cijela država tražila od izbornika Menottija da u momčad zove malenog debeljuškastog genija, veliki nogometni meštar Cesar je to odbio. Smatrao da je Diego ima još puno učiti i dokazivati se. Argentina je te godine na krilima Marija Kempesa osvojila naslov prvaka svijeta, a mali zeleni nije bio u momčadi. Maradona to Menottiju nikad do kraja nije oprostio.
Za Argentinos Juniors je Diego igrao pet godina, od 1976. do 1981., a za tu je momčad odigrao 167 utakmica i zabio nevjerojatnih 116 golova. Kasnije je ispunio svoj san i otišao u Bocu, ali prije toga je upravo protiv njih odigrao jednu u od svojih najluđih utakmica i natjerao navijače da dobro zapamte njegovo ime. Za sve je bio kriv brbljavi vratar Boce Hugo Gatti.
Bio je 9. studenoga 1980. kad su se u 12. kolu prvenstva Argentine susrele momčadi Argentinos Juniors i Boce Juniors. Ovaj dvoboj je počeo puno prije nego li je sudac na terenu dao znak da utakmica može početi. Tadašnji vratar Boce, Hugo El Loco Gatti, dao je novinarima izjavu kako je Diego talentiran klinac, ali da je debeo i precijenjen. Bila je to kobna pogreška. Treber Argentinos Juniorsa Miguel Angel Lopez mu je, da probudi inat u Diegu, pokazao novinske napise, a 20-godišnjak se tada zakleo pred suigračima da će Boci i Gattiju zabiti ni manje ni više nego četiri komada.
Utakmica je počela dobro za Bocu koja je povela golom iz penala u 18. minuti, a onda na scenu stupa ''talentirani, ali precijenjeni debeljko.'' Igrala se 25. minuta kad je Diego iznudio penal koji je sam realizirao. Panenkom. Silvano Espindola zabija drugi gol za Argentinos Juniors, a Boca se ubrzo vraća i izjednačava na 2:2. Bilo je to sve što je Boca tog dana mogla napraviti. Ostatak utakmice pripao je Diegu.
Oscar Ruggeri ga je srušio negdje između šesnaesterca i aut linije. Obrana Boce nije se ni snašla, a Maradona je pokazao lukavstvo koje će postati njegov zaštitni znak. Odmah je ustao s travnjaka i prije nego što je Boca postavila živi zid, praktički s tla, poslao je loptu u mrežu. Tribine su bile u euforiji.
Odmah na početku nastavka Pedro Pasculli, s kojim će Diego osvojiti svjetsko zlato u Meksiku šest godina kasnije, poslao je sjajnu loptu koju je Maradona s nevjerojatnom elegancijom primio na prsa i lijevom nogom poslao u mrežu za 4:2. Bio je to Diegu treći gol, a zakleo se da će ih biti četiri. Dakle, nedostajao je još jedan.
Igrači Boce srušili su ga na samoj liniji kaznenog prostora. Diego je tražio penal, ali sudac je loptu izvukao na samo liniju. Slobodnjak. No, za Diega je to bilo kao da je pucao s bijele točke. Gatti je još jednom bio nemoćan. Diego je svoje ispunio.
Boca je do kraja jedino uspjela zabiti treći gol za konačnih 3:5, a Diego jeo odmah nakon utakmice rekao:
''Za mene je Gatti bio veliki golman, sad je nitko i ništa.''
Samo pet mjeseci kasnije Diego je otišao u Bocu za koju je odigrao samo jednu sezonu prije odlaska u Barcu. Dovoljno da za navijače bude bog. Sve ostalo je povijest.