BIO je to derbi koji smo gledali već nebrojeno puta. Tvrda utakmica bez puno prilika uz prividnu dominaciju Dinama koja se kanalizirala isključivo kroz posjed. Hajduk je bio strpljiv, čekao je svoju priliku koja je došla u 59. minuti kada Emir Sahiti odličnom završnicom potvrđuje svoj povratak u formu i donosi veliku pobjedu Bijelima (1:0).
Osim strpljenja, Hajduk je na do kraja ispunjenom Poljudu imao veliku energiju u duelima i na "ničijim loptama", što mu je omogućavalo da prekine duga razdoblja Dinamovog posjeda i brzim okomitim dodavanjima nakon oduzete lopte seli igru u zadnju trećinu. Glupo je reći da je Dinamo na bilo koji način bio preplašen, ali u situacijama gdje treba ući u opasan duel igrači Hajduka su bili brži, odlučniji i jednostavno bolji, što je na kraju možda i odlučilo utakmicu.
Iako je trener Hajduka nakon utakmice izjavio da mogu i moraju bolje, Hajduk je odigrao ozbiljnu utakmicu bez crnih rupa, bili su defenzivno odlični i taktički i trkački, a u napadu su iskoristili tu jednu situaciju koja je prelomila susret. Nogometna je floskula da tvrde utakmice odlučuje jedna pogreška ili jedan sjajan potez, ali ona je istinita. Jedan bijeg Sahitija bio je dovoljan da se utakmica koja je plovila prema remiju pretvori u veliku feštu na Poljudu.
Hajduk je krenuo napadački, ali imao je sistemski problem
Trener Ivan Leko je pomalo iznenadio sa sastavom i vratio se receptu koji se u prošlim utakmicama pokazao neuspješnim. Na mjestu desetke zaigrao je Vadis Odjidja-Ofoe nakon što je protiv Lokomotive u prošlom kolu ostao na klupi svih 90 minuta. Iako Hajduk do sada nije počinjao utakmice s lažnim desnim krilom u liku Yassinea Benrahoua, to se nakon posljednjih pola sata prošle utakmice nametalo kao dobro rješenje u nedostatku efikasnosti nominalno krilnih igrača.
Htio je Leko time dobiti četiri prava vezna igrača u sredini terena, uz Sahitija na lijevom krilu, kako bi dobio posjed pred zadnjom trećinom i tako stavio pritisak na Dinamo u međuprostoru. Prvak sad već ima kroničan problem s branjenjem tih zona. Ali nakon početnih 15 minuta bilo je jasno da od dominacije u posjedu neće biti ništa, a za to je najveći razlog bio Vadis Odjidja-Ofoe koji je nakon nekoliko odličnih predstava po dolasku u klub potpuno potonuo i ostavlja dojam veteranskog igrača.
Nije mogao pratiti ritam utakmice u trenucima dok je lopta bila u posjedu Dinama, a budući da nije ni igrač tranzicije Hajduk nije mogao efikasno prijetiti Dinamu. Već unutar prvog poluvremena Leko se odlučio Odjidju-Ofoea pomaknuti niže na terenu, ali Bijeli su se pomalo pogubili pa smo tako Belgijca mogli vidjeti i da brani desnu stranu, što se ne može i ne smije događati nikada. Poklopilo se i da je Niko Sigur imao nešto lošiju utakmicu iako je par puta lijepo probio linije Dinama, ali to je ipak bilo nedovoljno i Hajduk nije mogao uspostaviti kontrolu.
Imao je Hajduk odličnu energiju na početku utakmice, ali nije iz tog pritiska uspio ozbiljno zaprijetiti Dinamu. Doduše, Modri su u prvom poluvremenu ostali još više dužni i praktično osim držanja lopte nisu uopće ozbiljno zaprijetili vratima Ivana Lučića. Trener Sergej Jakirović je kod svakog gol auta za Hajduk momčad slao visoko i s četiri igrača pritiskao zadnju liniju Bijelih. To je domaćinima stvaralo probleme, ali su brzo pronašli rješenje tako da je Lučić dijagonalom tražio Fahda Mofija na desnoj strani. Kada bi Hajduk uspio tako izaći, lopta bi iznimno brzo dolazila do zadnje trećine gdje su Bijeli ipak bili pomalo indisponirani.
Hajduk je obrambeno bio savršen
Hajduk se branio u dvije formacije ovisno o fazi igre u kojoj se Dinamo nalazio. Dok se lopta nalazila u polovici Dinama koji je pokušavao dodavanjima izaći u srednju trećinu, Bijeli su bili postavljeni u formaciji 4-1-3-2 gdje bi se Filip Krovinović pozicionirao iza Marka Livaje i Odjidje-Ofoea. Htio je Leko tako dobiti pritisak na Dinamo, ali je Jakirović osujetio taj plan jer se Josip Mišić povlačio praktično na poziciju libera. Dinamo je tako imao izlazak s trojicom igrača i svako dodavanje koje bi probilo prvu liniju pritiska bi značio da Niko Sigur ostaje na vjetrometini ispred obrambene linije.
Kada bi Dinamo uspješno prenio loptu u polovicu Hajduka, onda su se Bijeli postavljali u klasičnu 4-4-2 formaciju i to je funkcioniralo jako dobro. Hajduk apsolutno ništa nije dozvolio Dinamu osim nekoliko udaraca iz loših pozicija, a posebno je tu prednjačio stoperski par Zvonimir Šarlija - Filip Uremović.
Dinamo nije uspijevao stvoriti situacije za udarac iz kaznenog prostora, a sve pokušaje udaraca iz daljine stoperi Bijelih su blokirali. Uz to, odlično su kontrolirali skok igru i tako onemogućili da protivnik ima jednostavan mehanizam za prenošenje igre u zadnju trećinu, što je znao biti veliki problem Hajduka u prethodnim utakmicama. Šarlija i Uremović su pokazali da su velika snaga Bijelih i to će vjerojatno biti standardni stoperski par unatoč povratku Josipa Eleza nakon ozljede, a posebno se ističe Šarlija koji sada već u kontinuitetu pokazuje da je Hajduk u njemu dobio istinskog vođu obrane.
Leko je pogodio s izmjenama na poluvremenu, ali možda je tako i trebao početi
Dinamo nije stvorio ništa opasno u prvom poluvremenu, ali nije se ni Hajduk mogao pohvaliti. Zato je Leko na poluvremenu povukao dobar potez i iz igre izvadio Odjidju-Ofoea i Sigura, a na teren poslao Aleksandra Trajkovskog i Mihaela Žapera. Puno je stabilniji bio Hajduk nakon toga jer su Žaper i Krovinović na poziciji šestice bili sigurni u dodavanjima i branjenju prostora ispred obrane, a Trajkovski je donio puno više trkačke moći u prvoj liniji pritiska, što je značilo da Krovinović ne mora stalno iskakati na veznjake Dinama.
Ne može se reći da smo u drugom poluvremenu gledali puno bolji nogomet nego u prvom dijelu, ali s Trajkovskim je Hajduk dobio jako puno. Može zadržati loptu, može je prenijeti i može biti i opasan za gol. Na neki način zapravo podsjeća na Livaju, a njih dvojica se već sada odlično razumiju. Livaja definitivno nije odigrao utakmicu za pamćenje, ali je svejedno upravo za Trajkovskog namjestio zicer pred kraj utakmice koji on nije uspio realizirati. Već sada pokazuju da su odličan tandem i navijači Bijelih s veseljem mogu iščekivati ulazak reprezentativca Makedonije u početni sastav kada on uhvati punu fizičku spremu.
Upravo se Trajkovski pokazao ključnim igračem za pogodak Bijelih. Bila je to najjednostavnija akcija koja postoji u nogometu. Lučić je ispucao iz svog peterca dugu loptu na polovicu Dinama, Trajkovski je osvojio zračni duel i sjajno glavom prebacio loptu iza obrane Dinama za natrčalog Sahitija koji tu situaciju ne propušta i dovodi navijače Hajduka u ekstazu. Veliko veselje za Bijele i velike brige za trenera Jakirovića jer takav gol momčad Dinamove kvalitete ne smije primiti, a pogotovo ne u ovako tvrdoj utakmici gdje se prilike stvaraju na kapaljku. Ipak, unatoč jednostavnosti, gol nije plod slučajnosti jer Leko inzistira na brzom dolasku u završnicu i velikom volumenu udaraca.
Sahiti je posebna priča večeri jer dugo se tražio na početku ove sezone, bio je deset utakmica bez gola ili asistencija, ali trener Leko je stao iza njega poštujući njegov pristup na treninzima i sada je obojicu nagradila malo i sreća. Sahiti se u posljednje dvije utakmice pokazao kao igrač prevage za Hajduk, što je fantastično saznanje za navijače Bijelih jer bez pravog Sahitija momčad nema nikakvog doprinosa s krila.
Dinamo do kraja utakmice nije ozbiljno zaprijetio vratima Hajduka izuzev nekoliko poluizrađenih udaraca koji su prohujali pored gola. Jakirović je na kraju pokušao uvođenjem Sandra Kulenovića igrati na duge lopte i na temelju skoka doći do situacije za gol, ali stoperi Hajduka to nisu dozvolili. Na tu izmjenu je reagirao i Leko uvođenjem Ismaela Dialla na poziciju lijevog beka, što je Darija Melnjaka pretvorilo u lijevo krilo na kraju utakmice. Spomenimo i bizarnost da je Melnjak protiv Dinama zaradio svoj prvi žuti karton u dresu Hajduka u svom 90. nastupu.
S tri visoka igrača u zadnjoj liniji Hajduka, Josip Drmić i Kulenović se jednostavno nisu mogli nositi i tako Dinamo nije stvorio ništa. Veliki je udarac za Modre bio izlazak Brune Petkovića zbog ozljede na kraju prvog dijela, ali Dinamo je za to sam kriv. Petković je obnovio staru ozljedu i pokazalo se da ga je Dinamo prerano vratio na teren.
Jasno je da Jakirović nije htio biti na Poljudu bez Stefana Ristovskog i Petkovića istovremeno, ali momčad koju Dinamo ima ne smije ovisiti o jednom ili dvojici igrača, što se često zamjeralo Hajduku zbog Livaje. Sada je Hajduk bez velikog utjecaja Livaje slavio u derbiju, a Dinamo nakon izlaska Petkovića nije mogao ništa.
Pobjeda koja ima veliki psihološki značaj
Hajduk je nakon poraza od Istre i Gorice potonuo u svoju depresivnu fazu sezone, ali pobjedama protiv Lokomotive i posebno Dinama vratio se u život i vjera u naslov prvaka nakon dugih 19 sezona suše je ponovno tu. Hajduk može i mora još bolje, a ako želi istinsku bobu za titulu neće mu biti dovoljne derbi pobjede, već mora pronaći način da "Istre i Gorice" pobjeđuje u kontinuitetu.
Raspored ne mazi Bijele u ovoj fazi sezone te već idući vikend idu na Rujevicu na noge zahuktaloj Rijeci, pa nakon reprezentativne pauze dočekuju Osijek i potom idu u povijesno neugodnu Koprivnicu. Svaka utakmica je važna, ali iako je prvenstvo maraton od 36 kola bit će jako indikativno nakon iduće tri utakmice vidjeti koliko bodova će Hajduk skupiti.
Velike kritike na samu igru u derbiju, posebno nakon pobjede, nisu potrebne. Hajduk je slavio u oba ligaška sraza s Dinamom i već to je podatak za respekt. Već su više puta istu izjavu o tome da se derbiji ne igraju nego pobjeđuju davali Dani Olmo, Arijan Ademi i Bruno Petković. Hajduk je to napokon naučio i zasluženo slavi veliku pobjedu.