HRVATSKA je ispala s Europskog prvenstva nakon lude utakmice i poraza u osmini finala od Španjolske (5:3).
S obzirom na godine pojedinih nositelja igre, ovo je vjerojatno bila posljednja velika i prava šansa srebrne generacije iz Rusije da napravi još jedan veličanstveni uspjeh. Pred reprezentacijom je proces reizgradnje, ali njeni navijači se ne trebaju brinuti. Ima sjajnu kičmu momčadi, ali i generaciju odličnih igrača koji tek dolaze.
Tri prvotimca mogla bi otići
Od svih igrača koji su pozvani za ovo Europsko prvenstvo za četvoricu ne bi bilo čudno da se oproste od reprezentacije. Idući veliki turnir, Svjetsko prvenstvo u Kataru, je za godinu i pol dana, jer se igra u studenom i prosincu iduće godine.
Luki Modriću će za vrijeme SP-a biti 37 godina. Iako je i dalje u velikoj većini utakmica ponajbolji hrvatski igrač i iako u Realu jako paze i doziraju njegovu minutažu, lako je moguće da je ovo bio zadnji Modrićev veliki turnir. Domagoj Vida je imao vrlo tešku predsezonu, u kojoj ga je Bešiktaš htio prodati, a činilo se da će ispasti i iz prve postave reprezentacije. Ipak, Vida je postao jedan od ključnih igrača Bešiktaša u pohodu na naslov prvaka, a na Euru je odigrao sve tri utakmice. U Kataru će biti u 34. godini života i moguće je da ga više nećemo gledati u dresu s kvadratićima. U gotovo identičnoj situaciji je Perišić, iako fizički i dalje može parirati svakom hrvatskom napadaču i žedan je golova i svih mogućih rekorda, zbog čega će možda biti tu, čak i ako ne bude u prvom planu.
Od ostalih igrača teško ćemo u Kataru gledati 33-godišnjeg Badelja, koji je i sada na Euro poveden kao opcija C, a nije nemoguć ni odlazak Šime Vrsaljka. Iako će u Kataru imati tek 30 godina, ozljede su mu uzele zadnje dvije sezone karijere i trebat će mu čudo da nastavi igrati u tempu i intenzitetu kakav je potreban reprezentaciji. Hrvatska i u sadašnjem kadru ima kvalitetne zamjene, ali i u generaciji koja tek treba stasati na najvećoj sceni.
Dobar dio kičme iz Rusije ostaje
Ostatak prve postave, koja je bila nositelj i u Rusiju i na Euru, u Kataru ne bi trebao biti daleko od svojeg vrhunca i ispred sebe ima sigurno još barem dva ciklusa.
Marcelo Brozović je već godinama jedan od najboljih veznjaka Serie A, a činjenica da ga je probao dovesti Liverpool to potvrđuje. Ako ode Modrić, njegova važnost u momčadi samo će rasti. U tom kontekstu vjerojatno najbitniji igrač reprezentacije u tom periodu bit će Mateo Kovačić.
Veznjak Chelseaja i dalje je nevjerojatno podcijenjen u domaćoj javnosti, ali se upravo od njega očekuje da preuzme Modrićevu ulogu. Kovačić je jedan od stožernih igrača prvaka Europe, ima sjajan prvi korak, kojim se oslobađa suparnika, i može kontrolirati tempo utakmice. Eventualnim odlaskom bivše Zlatne lopte Kovačić bi konačno mogao zaigrati u ulozi kakva mu najviše leži. Postava u kojoj igraju i on i Brozović i Modrić je najjača hrvatska vezna linija na papiru, ali sva tri igrača traže loptu u sličnim zonama, spuštaju se vrlo nisko kako bi igrali u posjedu i previše se preklapaju u kretnjama.
Kramarić će imati 30 godina, ali Hoffenheimov lisac nikad igru nije bazirao na fizikalijama. I dalje može jako puno toga ponuditi kreacijom u zadnjoj trećini terena ili završnicom. Ante Rebić mogao bi, posebno ako ode Perišić, češće dobiti šansu zaigrati na lijevoj strani napada, koja mu puno bolje paše. Standardan je u Milanu i trebao bi biti sve bolji, a na Svjetskom prvenstvu će još uvijek biti fizički moćan, što je za njegovu igru izuzetno bitno.
Novi nositelji igre bit će u najboljim godinama
Od Rusije naovamo Hrvatska je dobila nekoliko igrača koji su kvalitetom i profilom iskočili kao točno ono što joj je nedostajalo. Imaju već dovoljno reprezentativnog iskustva da uzmu ili zadrže ključne uloge, a bit će u najboljim igračkim godinama.
Dominik Livaković već je danas neizostavan član prve postave. Tek mu je 26 te je i dalje u fazi karijere u kojoj golmani napreduju. U slučaju da iz HNL-a ostvari transfer u neku od liga Petice, taj napredak mogao bi biti ubrzan zbog većeg razvojnog podražaja. Duje Ćaleta-Car standardni je igrač Olympique Marseillea i za očekivati je da će biti dio udarnog stoperskog dvojca u narednom ciklusu. Posebno je bitan zbog kvalitetnih dodavanja, kojima može biti playmaker u prvoj fazi napada, a ima i jako preciznu dugu loptu, kojom može brzo prenijeti težište igre.
Barišić će u Kataru imati 30 godina, ali u Rangersima igra stalno i igra jako dobro te će vjerojatno i dalje biti jedan od glavnih kandidata na poziciji lijevog beka. Gvardiol će u Kataru imati tek 20 godina, a iza sebe već ima iskustvo s Dinamom u Europi i s reprezentacijom na velikom turniru, i to na lijevom beku, iako je po vokaciji stoper. Prelazak u RB Leipzig mogao bi donijeti puno toga dobrog hrvatskom nogometu. Gvardiol je jedan od najvećih obrambenih talenata na svijetu, a u zadnjih pet godina ne postoji bolji razvojni klub od onog u kojem će igrati od iduće sezone.
Bruno Petković bio je jedan od najvažnijih igrača reprezentacije u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo. Kada je fizički spreman i kada ima dobar dan, igra na razini svjetske klase. Uspije li formu produžiti na velik broj utakmica, posebno u ligi jačoj od hrvatske, pitanje prvog napadača ne bi trebalo biti upitno, a u Kataru će imati 28 godina. Konačno, Nikola Vlašić je ono što je reprezentaciji nedostajalo jako dugo. Njegova sposobnost igranja između linija, dribling i eksplozivnost nešto su na čemu bi reprezentacija mogla graditi napad. Već sada je zvijer, a do Katara bi trebao postati bolja verzija samog sebe. Tek su mu 23 godine.
Ne treba zaboraviti ni one igrače koji trenutno nisu u prvom planu. Domagoj Bradarić ima dovoljno talenta da postane igračina na beku, ali će mu trebati više minuta u klubu da se razvije. Borna Sosa, ako nastavi igrati kao prošle sezone i sredi odnos s onima koji odlučuju, mogao bi biti odlična konkurencija na istoj poziciji. Luka Ivanušec odigrao je fantastičnu sezonu za Dinamo. Od osmice je postao kvalitetan krilni igrač, koji s loptom ulazi prema sredini terena i stvara višak. Ima fantastičnu motoriku i ako bude imao dovoljno minuta u klubu, trebao bi biti bitan kotačić u Kataru. Ne treba zaboraviti ni Marija Pašalića, koji je uvijek u drugom planu, ali struka i javnost točno znaju što od njega mogu očekivati. On to isporučuje. Oršić i Budimir nisu dobili pravu šansu na ovom Euru, ali će možda u nekoj novoj reprezentaciji imati bolji status. Budimir je elitni skakač i igrač presinga koji uvijek dobro dođe, barem kao zamjena za dizanje tempa, a Oršićeve igre u Dinamu jako je teško zanemariti.
U kadru su u prethodnom ciklusu bili i Filip Uremović, Tin Jedvaj, Kristijan Lovrić i Marin Pongračić. Budu li imali kontinuitet igara, i dalje mogu poslužiti izborniku.
Dolazi nova generacija, koja jako obećava
Postoji dosta igrača koji nisu bili ni u širem planu za Euro, a u Kataru bi mogli imati ulogu. Jedan od njih je Nikola Moro, koji je s 21 godinom bio stožeran igrač u Bjeličinom Dinamu, a danas sjajno igra u ruskoj ligi. Eventualnim odlaskom Modrića i Badelja otvaraju se pozicije u veznoj liniji, koja je već dugo ista, a Moro je prvi favorit za preuzimanje bitne uloge.
Iza Lovre Majera je odlična sezona u Dinamu, a interes Milana i Eintrachta dokaz je da je već sada ozbiljna nogometna marka. Još uvijek postoje opravdane sumnje u njegovu igru u obrani i duelu. Uspije li podići taj segment ili ga maskirati pravovremenim kretanjem i postavljanjem, mogao bi biti reprezentativna desetka. Hrvatska nema puno plemenitijih igrača od njega.
Šemper i Nevistić se još uvijek nalaze u kritičnoj točki golmanskog razvoja, ali je njihova forma iz prošle sezone vrlo ohrabrujuća. Hrvatska bi nakon dosta vremena mogla imati sjajnu, a istovremeno i jako mladu golmansku postavu. Iako je daleko od očiju javnosti, Kristijan Bistrović već dvije godine igra vrlo dobar nogomet, najprije u Rusiji, a danas u Turskoj. Pokriva jako velik dio terena i ima fin pas. Mogao bi biti iznenađenje u narednom ciklusu.
Postoji i niz igrača koji su ogromni talenti, ali tek trebaju iskoračiti i razviti se. Mihael Žaper je jedan od najboljih mladih igrača HNL-a, Mario Vušković bi prelaskom u Italiju mogao dobiti dozu sigurnosti i taktičke potkovanosti, koja mu je nužna da postane vrhunski stoper. Stipe Biuk je još uvijek tinejdžer, ali loptu udara drugačije od drugih. U ovu skupinu spada i Kristijan Jakić, a možda i Darko Nejašmić, ako Bjelica uspije revitalizirati njegovu karijeru.
Jedno je sigurno, pred Hrvatskom je period u kojem se ne treba brinuti za kvalitetu. Istina je da je jako puno talenta još uvijek u fazi razvijanja i vjerojatno će biti porođajnih muka dok se ne izgradi jedna sasvim nova generacija, ali budućnost hrvatskog nogometa vrlo je svijetla i uzbudljiva.