HRVATSKA nogometna reprezentacija uzela je bod u Poljskoj. Ukupno je osvojila četiri boda u ovom ciklusu, što je Zlatko Dalić postavio kao rezultatski cilj uoči okupljanja, ali način na koji je Hrvatska ispustila pobjedu protiv Poljske ostavila je donekle gorak dojam.
Hrvatska je još jednom platila danak prevelikoj jurnjavi i nedostatku balansa u igri te Dalićevom precjenjivanju moći starosjedilaca da mogu u kontinuitetu igrati na razini na kojoj su igrali prije dvije ili pet godina. Nije pitanje mogu li se te greške ispraviti jer vremena do Svjetskog prvenstva ima sasvim dovoljno. Pitanje je želi li ih Dalić ispraviti i smatra li uopće da se radi o greškama.
Hrvatska juri iz greške u grešku
U odnosu na utakmicu sa Škotskom, Dalić je napravio tri izmjene. Luku Sučića je u sredini terena zamijenio njegov bratić Petar, Martin Baturina je zaigrao umjesto Marija Pašalića, a Martin Erlić je zauzeo stopersku poziciju umjesto ozlijeđenog Duje Ćaleta-Cara.
Slično kao i protiv Škotske, Hrvatskoj je glavni problem u igri bio nedostatak kontrole. Dio uzroka sigurno je vezan uz izostanak Matea Kovačića koji je ključan igrač u davanju ritma napadu i koji puno bolje povezuje momčad u svim fazama igre.
Dio uzroka leži i u geometriji novog sustava nakon Eura, 3-5-2. Hrvatska s dva bočna igrača koja brzo otvaraju teren po oduzetoj lopti i s napadačem koji traži dubinu puno efikasnije stvara uvjete za osvajanje terena. Naposljetku, u veznoj liniji je imala puno direktnije igrače od Kovačića i Brozovića, igrače koji puno češće pokušavaju okomita dodavanja.
Problem je što ih Hrvatska traži u situacijama u kojima nisu stvoreni preduvjeti za to i dobiva se kontraefekt. Momčad radi velik broj atipičnih grešaka, puno brže se umara i nerijetko ostavlja svoje stopere da brane 40 metara brisanog prostora iza svojih leđa.
Hrvatska je u dvije utakmice primila četiri gola (Škoti su u nadoknadi zabili još jedan koji je VAR poništio), a osim toga su Škoti i Poljaci, reprezentacije koje su daleko od elite kada je u pitanju napadačka igra, imali četiri velike šanse i 25 udaraca prema golu Hrvatske.
Nekritična divinizacija Modrića i Perišića postaje problem za ovu ekipu
Luka Modrić i Ivan Perišić su vjerojatno dva najveća igrača u povijesti reprezentacije kada se gleda njihov značaj, dugovječnost i rezultatski uspjeh. Oni su ujedno i totemi, svete relikvije pred kojima je običnim smrtnicima dozvoljeno jedino klanjanje, a svako kritičko preispitivanje njihovog statusa je blasfemija i udar na nacionalnu sigurnost.
Dalić je godinama pažljivo njegovao takvo vjerovanje i pobožno čuva njihov status, ali je momčad protiv Poljske najviše patila zbog njih dvojice. Zalewski je stalno tražio izolacijske situacije protiv Perišića ili, još bolje za njega, uvlačio se hrvatskom beku iza leđa kako bi napadao Šutala. Pokušao je najviše driblinga na utakmici (5), a imao ih je i najviše uspješnih (3).
Modrić je već kod prvog gola izgubio Zielinskog i dozvolio mu da ga kretnjom bez lopte izbaci iz igre. Bila je to, uzgred budi rečeno, greška zbog kakve je Dalić znao nedavno javno prozivati igrače nakon utakmice, poput Pongračića nakon Portugala.
Modrić i Perišić su odigrali slabu utakmicu defenzivno. Dijelom zbog ideologije, a dijelom i zbog toga što je poljski izbornik Michal Probierz prepoznao da je to meki trbuh Hrvatske, pa je uveo Lewandowskog koji je formirao trokut sa Zielinskim i Zalewskim te opteretio tu zonu.
Modriću je 39 godina, a Real ga već par sezona dozira kako bi ga imao svježeg u onim trenucima kada ga momčad najviše treba. Perišiću je 35 godina, iza njega je praktički čitava sezona bez nogometa, jedna od najtežih ozljeda i tek dva starta u novoj sezoni.
Koliko je razumno očekivati da mogu 90 minuta raditi ono što su radili 2018.? I koliko je razumno očekivati da to mogu napraviti dvaput u tri dana, pri čemu Perišić igra na poziciji u kojoj se kroz cijelu utakmicu nalazi u ključnim 1 na 1 situacijama na boku u kojima momčad stvara ili gubi prednost.
Nije se dobrom pokazala ni odluka Dalića da ih smjesti na istu stranu, i to s najsporijim od tri stopera kao korektorom, Šutalom. I izbornik i javnost zbog prijašnjih zasluga naglašavaju svaki dobar potez, a podcjenjuju to da se seniori jako muče da u kontinuitetu daju sve što treba u oba smjera. Zbog toga momčad pati i što duže Dalić bude zatvarao oči na stvarnost, to će cijena biti veća, a prostor za popravak manji.
I Modrić i Perišić su igračine koji i dalje mogu dati ozbiljnu rolu reprezentaciji, ali više nisu ljudi koji mogu i moraju svaku utakmicu igrati 90 minuta. A posebno je loše rješenje ne reagirati kada ih suparnik očito cilja u obrani i nadati se da će se stvar riješiti sama od sebe jer imaju supermoći.
Ciklus je, uz sve probleme, bio uspješan
Na kraju je Hrvatska ostvarila prvi cilj poslije Europskog prvenstva, osiguravanje prvog jakosnog šešira prilikom ždrijeba za Svjetsko prvenstvo. Još je u vrlo dobroj situaciji i u Ligi nacija te će sa samo jednom pobjedom iz zadnje dvije utakmice sigurno otići u četvrtfinale, a dovoljno bi joj moglo biti i manje bodova.
Matanović je nakon volovskog rada u prošlom ciklusu napokon uspio i realizirati jednu šansu, ali je i ulogom izvan toga pokazao da može biti vrijedan igrač. Sučić i Baturina pokazali su Daliću da i u tom SHNL-u ima igrača koji mogu biti pojačanje reprezentaciji.
Sve su to plusevi za Dalićevu selekciju kadra, a momčad će biti puno kompletnija kada nakon ozljede Juranović i Stanišić zatvore desnu stranu obrane, a Kovačić se vrati u srce veznog reda. Kao što smo pisali i nakon Škotske, situacija je bolja nego što se većina navijača nadala nakon razočaravajućeg Europskog prvenstva, ali to ne smije biti dimna zavjesa za probleme.