ZLATKO DALIĆ mogao bi uživati pregledavajući zlatne trenutke u nedavnoj hrvatskoj prošlosti. "Već sam rekao da je polufinale protiv Engleske bila naša najveća pobjeda ikada, a ova nad Brazilom je druga", rekao je. "Uspijemo li pobijediti Argentinu, to bi bila najveća, najpovjesnija utakmica za Hrvatsku svih vremena."
Nije to bilo omalovažavanje Engleske ili bilo koje druge prepreke koju su Dalić, njegovi igrači i njihovi prethodnici svladali. Pobjeda nad Argentinom i Lionelom Messijem donijela bi najtopliji sjaj, kao i drugo uzastopno finale Svjetskog prvenstva, ali njegova je procjena bila prošarana razvojem njegove momčadi, piše Guardian.
Ovogodišnja Hrvatska možda ne izgleda mnogo drugačije od one iz 2018. ni stilom ni pristupom, ali to je samo po sebi hvalevrijedno: tri četvrtine ove momčadi nisu bile u Rusiji, a jedan od najučinkovitijih strojeva za pobjede na ovakvim turnirima nastavio je raditi.
Momčad koja upravlja sama sobom
U nedjelju je njihov strijelac u četvrtfinalu Bruno Petković u šali rekao da je bio "negdje 78. izbor" Dalića za prošlo prvenstvo. U Bologni je jedva dobivao priliku, a kad je reprezentacija stigla do polufinala, razmišljao je o putovanju u Moskvu kao navijač.
Nije pozvan do ožujka 2019. i unatoč umjerenom učinku za zagrebački Dinamo, nikada nije iznevjerio reprezentaciju. Poput ostalih manje razvikanih pridošlica u hrvatsku momčad, podizao se na standardima koje je postavila njena dugogodišnja jezgra. "Ponoviti takav uspjeh s novom reprezentacijom je fantastično", rekao je.
Osim središnjeg braniča Joška Gvardiola, Celticovog traženog desnog beka Josipa Juranovića i možda čudotvorca u penalima Dominika Livakovića, Hrvatska nema očitih novih zvijezda na tragu svojih veterana. Ali oni koji dolaze, ulaze u usko povezanu skupinu koja, barem izvan terena, praktički upravlja sama sobom: Luka Modrić, Ivan Perišić i društvo stvaraju primjer koji drugi slijede, što Hrvatsku podiže visoko iznad prosjeka.
Oni bliski kampu prenose opipljiv osjećaj da stariji igrači osmozom čine svoje suigrače boljima. Modrić i Perišić, da se držimo dva primjera, nisu posebno glasni u svlačionici, pa čak ni na terenu, ali to znači da i najkraće izjave ili opomene, kada dođu, imaju značajnu težinu.
Nitko ne može ignorirati marljivost kojom Modrić, opsesivni samoanalitičar, prati utakmice i preispituje vlastitu izvedbu. On pokazuje put i s tako zapanjujuće visine za 37-godišnjaka osvjetljava odredište.
Dalićeva velika odluka o Kaliniću bila je ključ u razvoju momčadske kulture
Na početku hrvatske sezone 2018. Dalić je poslao kući iskusnog napadača Nikolu Kalinića, nakon što je odbio ući kao kasna zamjena protiv Nigerije. Kalinić je bio popularan među starješinama momčadi, pa je to bio velika odluka trenera koji je tada još bio zelen na najvišoj razini. Ali to je bila crta u pijesku koju nitko od tada nije prešao i smatra se ključnom epizodom u njegovom razvoju momčadske kulture.
Dalić je spoznao kome može vjerovati. Primjetno je da ne osjeća potrebu brinuti se o izvannastavnim aktivnostima igrača tijekom turnira ni izvan njega. Senatori - među kojima su Dejan Lovren, Mateo Kovačić, Marcelo Brozović i Domagoj Vida - vode svojim ponašanjem i nikome ne pada na pamet iskakati iz tog kalupa.
Dalić preferira malu, ali čvrsto povezanu i fokusiranu grupu, kompaktniju od brazilske, koja je na četvrtfinale stigla u dva autobusa. Hrvatska ima samo jednog analitičara, Škota Marca Rochona. Njihova je team managerica, administratorica na visokoj razini koja sjedi na klupi od 2016., Iva Olivari. Igrači i stožer naglašavaju njen utjecaj na to da se novi igrači osjećaju prihvaćeno i dobrodošlo. Dalić je naziva "šeficom" i predaje joj kontrolu nad većinom detalja izvan terena.
Sve to čini skupinu čije metode i mentalitet djeluju uspostavljeno, glatko, intuitivno. Velika većina igrača je prešla na seniorsku razinu kroz mlađe kategorije ili su barem proveli neko vrijeme igrajući zajedno ili jedni protiv drugih u najvećim klubovima, Dinamu i Hajduku. Stupnjevi odvajanja su mali, ali za navigiranje tijekom pet tjedana ovakvog intenziteta na ovakvoj razini, to što se dobro poznaju smatra se prednošću.
Obiteljska atmosfera za ovu skupinu moćno je oružje
"Svi smo mi prava obitelj i držimo se zajedno", rekao je Juranović. "Dišemo jedni za druge od prve do zadnje minute i to je jednostavno tajna našeg uspjeha." To je moćno oružje kada ste skupina sastavljena od velikih imena, solidnih igrača i potencijala. I više je od slučajnosti kad se recept tri puta pokazao dobrim, počevši od 1998. godine s grupom koju je vodio Miroslav Blažević.
Sada imaju novu prepreku i spremni su, ako treba, opet ići i dalje od 120 minuta. "Ako budemo igrali kao protiv Brazila, sve je moguće, bez sumnje", rekao je Perišić.
Bit će potrebna još jedna lekcija o kontroli od veznog reda koji vodi Modrić, za kojeg je Juranović, izazivajući smijeh, rekao da je "kod njega lopta sigurnija nego novac u banci". Ako se to središnje područje kontrolira i ako se sveprisutnog Messija može prigušiti, hrvatski generali postavit će još jednu platformu za svoje pomoćnike da ispišu nova poglavlja.
"Svakim danom postajem sve svjesniji veličine ovog gola", rekao je Petković o udarcu koji je zaprepastio Brazil. "Možda ću doživjeti nešto slično u polufinalu ili kasnije." Možda on ili možda netko drugi. Snaga Hrvatske je u tome što u momčadi prožetoj slavnim licima svatko može biti heroj.