KAD SE posljednjih godina govori o nogometu na Bliskom istoku, teme su uglavnom Svjetsko prvenstvo u Kataru te milijarde utočene u europske klubove poput Manchester Cityja ili PSG-a i u džepove zvijezda u poznim godinama koje su pohrlile za Cristianom Ronaldom u saudijsku Pro ligu.
Dok Ronaldo i Saudijci privlače najveću pozornost svjetske javnosti, sasvim dobar nogomet igra se i na drugoj strani Perzijskog zaljeva. Iranska je liga jedna od najjačih i najatraktivnijih u tom dijelu svijeta, a na njenom je vrhu nakon pola sezone klub u koji je prošlog ljeta stiglo čak šest Hrvata. Tractor nakon 15 kola ima 32 boda, koliko i drugoplasirani Sepahan, dok je prvak Persepolis treći s tri boda zaostatka.
Glavni trener Tractora legenda je riječkog i iranskog nogometa Dragan Skočić, u njegovu su stožeru pomoćnik Vjekoslav Miletić i analitičar Dino Žiška, šef akademije je Nenad Nikolić, a na terenu slavu ubiru donedavne perjanice podravskog nogometa - višegodišnji kapetan Varaždina Igor Postonjski i napadač Slaven Belupa Tomislav Štrkalj.
Više turski i azerbajdžanski nego iranski
Tractor je klub koji je ime dobio - tko bi rekao - u čast tvornice traktora u Tabrizu, gradu od milijun i pol stanovnika, koji je iranski više zemljopisno nego kulturološki. Smješten je na sjeverozapadu zemlje, u regiji Istočni Azerbajdžan, a većinu stanovnika čine Azeri i Turci. Osjeti se to i po statusu Tractora, čiji su navijači fanatični poput Bešiktaševih ili Galatasarayevih.
"Na derbiju protiv Persepolisa gledalo nas je više od 100.000 ljudi. Nakon svake gostujuće pobjede dočekuju nas na aerodromu, pjevaju i vesele se. Kad izađemo na kavu ili u restoran, ljudi dolaze u grupama da se slikaju s nama, skandiraju nam na svakom koraku", priča za Index Postonjski, 28-godišnji defenzivni veznjak.
Tractor je osnovan 1969. godine, a 2001. natjecao se u premijernoj sezoni profesionalne iranske lige, ali je odmah ispao, da bi se vratio 2009. godine. Najbolje razdoblje u povijesti bilo mu je od 2012. do 2015., kad je triput bio drugi i osvojio prvi od dva naslova pobjednika kupa. Ali, nikad nije bio prvak.
"U zadnjem kolu igramo u gostima. Ako se vratimo s titulom, bojim se da avion neće moći sletjeti na pistu od navijača", smije se Štrkalj, 29-godišnji nogometni lutalica i treći strijelac iranske lige sa šest golova.
Hrvatski treneri vrlo su popularni u Iranu
Ovosezonski Tractorovi uspjesi nisu iznenađenje, kao što ne bi bilo ni da osvoje naslov jer je klub u sezonu ušao vrlo ambiciozno, doveo tri igrača iz prvaka Persepolisa, a ulogu trenera povjerio hrvatskom stručnjaku Draganu Skočiću. Ni to nije iznenađenje. Skočić je vrlo priznato i poštovano ime u Iranu te je uspješno vodio već četiri kluba i reprezentaciju.
"Mi Hrvati tamo imamo ime. U kampu reprezentacije su u dvorani slike svih bivših izbornika, među njima Tomislava Ivića, Ćire Blaževića, Stanka Poklepovića, Branka Ivankovića. I Zlatko Kranjčar je radio u Iranu. Hrvati su tu najviše cijenjeni po nogometu, a treneri su odigrali najveću ulogu u tim odnosima", kaže Skočić, 56-godišnji stručnjak iz Rijeke, koji je u dva navrata vodio klub iz svoga grada, a prošle sezone hrvatsku U-21 reprezentaciju.
Prije toga bio je izbornik Irana i s njim se u rekordnom roku, uvjerljivije nego ijedna azijska reprezentacija u povijesti, plasirao na Svjetsko prvenstvo u Kataru, samo da bi ga smijenili dva mjeseca prije Mundijala.
"Predsjednik saveza bio je potpisao Marca Wilmotsa za ogroman ugovor, ali s njim su gubili utakmice i skoro ispali u pretkvalifikacijama. Umjesto njega došao sam ja i ne samo da smo izborili Svjetsko prvenstvo nego smo prošli s najboljim rezultatom ikad u Aziji, s najviše bodova, najviše pobjeda, najbrže smo se plasirali...
Ali, dva mjeseca prije SP-a opet su birali predsjednika i čim se vratio na vlast, ovaj me pomeo i postavio Carlosa Queiroza, a vjerojatno je najzaslužniji što su prije mene bili u problemima. Ali, ponosan sam na način na koji sam otišao, na proces u reprezentaciji u kojem sam sam donosio odluke, to mi je bilo važnije nego da završim na Svjetskom prvenstvu", kaže Skočić.
U novom početku okružio se Hrvatima
Naravno, takav gorak okus nakon rastanka pokolebao mu je želju da opet radi u Iranu, u kojem je kao trener i izbornik proveo ukupno oko sedam godina. Pa ipak, nije odolio pozivu Mohammada Reze Zonuzija, uspješnog biznismena, vlasnika Tractora, ali i aviokompanije koja klubu omogućuje privatne letove na utakmice.
"Premišljao sam se, petnaestak dana ranije odbio sam Persepolis, a imao sam još neke ponude i praktički sve dogovoreno s reprezentacijom Kuvajta. Ali, vidio sam kolika je bila želja da me dovedu i koliko su ambiciozni, doveli su tri igrača iz Persepolisa koja znam iz reprezentacije i to je možda presudilo", objasnio je Skočić, koji je odmah krenuo u slaganje stožera.
"S analitičarom Žiškom surađivao sam u U-21 reprezentaciji, dobro sam ga upoznao i procijenio da je perspektivan i da mi može pomoći. S Vjekom Miletićem dugo se poznajem, bio mi je i asistent u Rijeci, a Nenad Nikolić je dugo u Iranu, radio je s njihovim mlađim reprezentacijama i dobro ih poznaje.
S nama je bio i Antonio Rukavina, ali on je brzo otišao iz privatnih razloga. U stožeru mi je i Španjolac Alvarez, trener golmana koji je radio s Mourinhom u Manchester Unitedu, u Valenciji, Atleticu, čovjek s velikim iskustvom, znanjem i energijom."
U igračkom kadru bili su samo domaći nogometaši i Ricardo Alves, 31-godišnji portugalski veznjak, koji je već treću sezonu u Tractoru. Skočić je i na momčad stavio hrvatski pečat te doveo dva igrača iz HNL-a za koja je smatrao da će se dobro uklopiti u njegove taktičke zamisli.
"Postonjski razumije igru, zna igrati u oba pravca, odgovoran je i discipliniran, oko njega nisam imao nikakve dvojbe. Štrkalj je pokretljiv napadač, odgovarao mi je više od onih koje su imali u kadru. Trebao mi je taj tip igrača i obojica su potpuno pogođeni, svi su prihvatili njih i njihov način igre.
Osim toga, svima smo pokazali kakvi smo mi Hrvati. Puno puta sam čuo da ovakve strance još nisu imali, u smislu ljudskih odnosa. Svakako su opravdali dolazak i na terenu i izvan njega", nahvalio je svoje igrače Skočić.
Uz njih su i drugi u klubu progovorili hrvatski. Portugalac Alves znao je ponešto iz godine u slovenskoj Olimpiji, a trener golmana Alvarez brzo uči i već koristi neke hrvatske poštapalice. Tu je i Skočićev prevoditelj, s kojim je surađivao i u reprezentaciji te je u četiri zajedničke godine "sasvim korektno" naučio hrvatski.
Žene na stadionu, promet kao u Turskoj
Ostali Iranci nisu, ali to ne znači da se ne slažu s pridošlicama s Balkana. Poštuju i njihove običaje i vrijednosti, pa su u klubu svojim strancima za Božić organizirali proslavu i večeru, okitili drvce te pripremili darove. Iako nitko od njih nije poveo obitelj u Iran, djelomično zbog prava žena, od početka sezone već su četiri puta imali priliku skoknuti kući, što je posebno bitno Štrkalju.
"Baš smo u subotu otkrili da dobivamo jednojajčane blizanke", rekao je bivši napadač Slavena. "Bilo je preriskantno da trudna supruga ide sa mnom, ali izdržat ćemo. Dobivamo slobodno svaki put kad su reprezentativna okupljanja, a sad smo imali pet dana nakon Nove godine jer se prvenstvo nastavlja tek 21. siječnja."
"Žena i sin ostali su u Varaždinu. Mali ide u vrtić i nismo htjeli da izgubi prijatelje", dodao je Postonjski.
No, što se prava žena tiče, u Tabrizu nije tako strašno kao u južnijim dijelovima zemlje, a pogotovo u zemljama s druge strane Perzijskog zaljeva.
"Počeli su ih puštati na stadion prošlih sezona. Tabriz je više grad Azera i Turaka, ni ne smatraju se Irancima i suprotstavljaju se režimu", objašnjava 28-godišnji veznjak. "Općenito, tu je jako lijepo. Ljudi su puno topliji nego kod nas, uvijek su spremni pomoći čak i ljudima koje ne poznaju. Iznenađen sam kako sve tu funkcionira, preko medija dobivamo krive informacije. Očekivao sam više molitvi, ali u klubu imamo svega 2-3 igrača koji se pomole nakon treninga ili utakmice."
Na tribinama od pet do čak sto tisuća ljudi
"Dosta je drukčije nego u drugim gradovima, u manjima ljudi još žive u prošlom stoljeću, ali su skromni, dobri i uvijek spremni pomoći", dodaje Štrkalj. "Jedna od najvećih razlika koje sam primijetio je promet. Od tri trake naprave šest, sedam, puno voze u kontra smjeru, na motorima su bez kacige, njima je to sve normalno. I po tome se vide sličnosti s Turskom."
Vide se i na tribinama kad je moguće. Na prvoj domaćoj utakmici sezone, derbiju protiv Persepolisa, na stadion koji službeno prima 70-ak tisuća ljudi navodno se natiskalo više od 100.000, ali na nekima se okupi tek pet, šest tisuća navijača.
"Naravno da je najveći interes za derbi protiv Persepolisa, ali sve ovisi o terminu. U Iranu su četvrtak i petak kao nama vikend. Četvrtak je subota, a petak nedjelja. Kad nam utakmicu stave u četvrtak, bude puno ljudi i na jednoj nedavnoj je bilo 30.000. Ali, kad je utakmica u utorak ili neki drugi radni dan, ljudi ne mogu otići s posla, nije to kao kod nas", objašnjava Štrkalj.
"Prošlih sezona imali su besplatne ulaznice. Sad ih naplaćuju, nisu skupe, manje od dolara, ali i to je za navijače puno jer je standard dosta nizak", dodaje Postonjski.
Imaju sve, čak i avion
Vidi se to i po nedostatku sadržaja u gradu. Nogometaši u Tabriz odlaze uglavnom samo na kavu, u restoran ili šoping-centar, ali sve što im je potrebno ionako imaju u klupskom kompleksu izvan grada, u kojem i žive.
"Kamp je 30-ak kilometara od grada, a 15-ak od stadiona na kojem igramo. U sklopu su hotel u kojem živimo, restoran i sve što nam treba za trening, tereni, teretana, bazeni, jacuzzi, saune. Imamo i sadržaje za razonodu, stolove za bilijar i stolni tenis, čak i frizera, baš paze na nas", oduševljeni su igrači, a treneru Skočiću se sviđa i to što mu je ured odmah pokraj sobe.
Sve to imaju zahvaljujući imućnom vlasniku Zonuziju, koji ima širok spektar poslovnih interesa, od industrije metala do aviokompanije koja klubu na raspolaganje stavlja avion za odlaske na gostovanja, što je izuzetno bitno s obzirom na zemljopisni položaj Tabriza i udaljenost od većine ostalih klubova.
"Do Teherana nam treba nekih sat vremena, a prosječni let na gostovanja je sat i pol. Osim u Ligi prvaka Dva, u kojoj smo domaće utakmice igrali u Dohi i Dubaiju zbog sigurnosti", kaže Postonjski i objašnjava: "Bilo je alarmantno stanje zbog pucnjave ove jeseni, pa nam zbog sigurnosti druge ekipe nisu dopustili da igramo u Iranu. Ekipa iz Indije čak je izbačena iz AFC-ovih natjecanja jer nije htjela doputovati, ali mi od rata nismo ništa osjetili. A sve ide k normalizaciji, ljudi su oduševljeni izborom Donalda Trumpa jer imaju dobre odnose s njim."
Najdominantnija momčad Irana
Unatoč gostovanjima čak i na domaćim utakmicama, Tractor je bez problema prošao skupinu Lige prvaka Dva, koja je azijski ekvivalent Europa ligi, te u veljači igra utakmice osmine finala protiv bahreinske Al-Khaldiye. Ipak, osnovni cilj je domaće prvenstvo i osvajanje prvog naslova prvaka. Za sada su na dobrom putu da ga ostvare.
"Igramo najbolji i najljepši nogomet, imamo po 20 udaraca i 70-80 posto posjeda na utakmici. Liga je dosta teška jer je puno brzih igrača, pa je fizički zahtjevnija, ali u Europi su ekipe puno taktički posloženije. Ipak, ide nabolje jer dolazi sve više stranih trenera koji primjenjuju ideje iz Europe", kaže Štrkalj, koji je u svim natjecanjima dosad zabio osam golova.
"Svi protiv nas igraju s pet, šest defenzivaca, pa ih je teško probiti. Igramo dosta preko bokova, ali i dosta vertikalno. Na meni je da vrebam najbolju poziciju, a stalno smo u posjedu i stvaramo šanse. Najviše golova sam zabio iz šesnaesterca nakon centaršuteva ili povratnih lopti."
Postonjski nije zabio nijedan, ali to ni nije njegov posao. On je motor momčadi koji kontrolira ritam igre iz vezne linije, a slavu prepušta drugima, no navijači itekako prepoznaju njegovu važnost i doprinos.
Skočićeva prilika
"Ne znam na koju foru, ali od prvog dana su me zavoljeli. Skandiraju mi na svakom koraku, stvarno se lijepo osjećam", rekao je Postonjski. "Sve su nas prihvatili, ali pogotovo šefa, on je tu baš faca, obožavaju ga u Iranu."
Skočiću je popularnost na nacionalnoj razini znatno porasla tijekom izborničkih dana, ali izuzetno ga cijene i zbog posla koji je napravio s prijašnjim klubovima. Ipak, poput Tractora, naslov prvaka još nije osvojio.
"Nisam bio u klubovima koji se bore za naslov, ali u svakom sam napravio napredak u odnosu na to kakav je klub bio prije i kakve su mu mogućnosti. U Tractoru imamo bolju ekipu, klub je sređen, ja sam iskusniji... Očekivanja postoje, a vidjet ćemo kamo će nas to odvesti.
Mislim da smo pokazali snagu, u utakmicama koje smo gubili sami smo sebe pobjeđivali glupostima, a onda opet pokazivali dominaciju. Nadam se da ćemo takvu dominaciju pokazivati i u ovih nekoliko mjeseci do kraja sezone", zaključio je Skočić.