JEDAN od najboljih tenisača u povijesti i prvi Hrvat koji je osvojio Wimbledon, Goran Ivanišević, novi je gost emisije (Ne)uspjeh prvaka: Specijal sa Slavenom Bilićem, koja se emitira na Arena Sportu. Ivanišević je trenirao Novaka Đokovića, a nakon toga je kratko surađivao i s Elenom Ribakinom, s kojom se brzo rastao.
"Sad sam malo opet na prisilnom odmoru ili na burzi. Malo je bilo čudno. Neću puno pričati o tome, ali mogu reći da je to malo tužna i čudna priča. Nju smatram, i prije što sam joj postao trener, bar za mene uvjerljivo najboljom tenisačicom na svijetu.
I najljepše igra, najjednostavnije igra i zbilja sam uživao. Nažalost, neke stvari izvan terena su se dogodile koje nisam mogao kontrolirati i nisam želio biti dio toga i dio te priče i onda sam odlučio da se najbolje povući. Želim joj sve najbolje u karijeri."
Bilić ga je pitao kako trener u tenisu može promijeniti udarac jednom Đokoviću: "Tenis je individualni sport. Ustvari gladijatorski sport, samo nema kontakta. I tu svaki dan moraš biti na 300 posto. Nitko te ne pita za zdravlje, nitko te ne pita je l' ti se da.
I kada dođeš kod jednoga takvoga genijalca, mislim, Novak je genijalac jer njemu što je danas bilo dobro, sutra više nije. Sutra moramo sve ponovno. Mora biti bolje, uvijek se traži nešto bolje. Nisam za to da mu se mora nešto mijenjati. Iz onoga što imaš moraš uspjeti napraviti najbolje moguće."
Ivanišević je rad s Novakom Đokovićem usporedio s treniranjem Real Madrida u nogometu. "Kada me zvao, kao da te zove Real Madrid i pita te hoćeš doći. Mislim, već sam u Madridu. Nisam uzeo ni kofere. Javit ću doma - u Madridu sam. On je institucija i meni sama ta činjenica što je on mene zvao."
Bilić je Ivaniševića pitao je li kao mlad osjetio odgovornost i teret na leđima nakon što je njegov otac zbog njegove karijere žrtvovao svoju, prodali su i stan, a i sestra mu se razboljela kad je imao 17 godina.
"Otišao sam u Australiju s tim avionom bez novaca, bez ičega, bez plana. A opcija neuspjeha nije postojala. U mojoj glavi nije bilo ni za zaokružiti da neću ne uspjeti. Morao sam uspjeti. To je bilo, jednostavno, za sestru. Trebalo je novaca za liječenje. Nekako kao da nisam mislio na sebe.
Da sam možda mislio na sebe možda i ne bih uspio. Jednostavno to je bilo to. Misija sestra, misija spašavanja nečega, njenog zdravlja. Došao sam u tu Australiju i sve je krenulo. Moj život se tamo totalno promijenio."
Nije moglo ni bez Wimbledona 2001. kada je Goran, tada 125. igrač svijeta, stigao do samog vrha. U polufinalu protiv Henmana ga je, kaže, spasila kiša.
"Moram reći da me spasila kiša. Kada je bio prekid, jednostavno je bio bolji od mene, nisam znao što da radim i ta kiša je došla. Nije slučajno došla. Došla je s ciljem. Došla je baš u tom trenutku.
Znao sam taj dan kad se nismo vratili na teren. Kada je došao Alan Mills i rekao - 'Momci, idete doma, sutra nastavljamo.' Znao sam da je to to. Rekao sam treneru - 'To je to, dobivamo.' Bio sam sve bolji, a on je bio sve gori."
Plazma Sportske igre mladih, najveća europska amaterska sportska manifestacija za djecu i mlade, kao vlasnici i nositelji prava emisije (Ne)uspjeh prvaka, nakon Stanića i Džombe, kroz suradnju sa Slavenom Bilićem nastavljaju graditi još jednu platformu koja će inspirirati mlade generacije. Drugi dio razgovora s Goranom Ivaniševićem pogledajte 31. ožujka na Arena Sport 1 kanalu od 20 sati.