DVIJE minute prije kraja prvog poluvremena u Intuit Domeu Chris Paul izveo je jedno od svojih karakterističnih lob dodavanja, kojima je hranio svoje visoke suigrače tijekom cijele 20-godišnje karijere. Victor Wembanyama nije se morao previše ni odraziti da uhvati loptu i zakuca preko nemoćnog Ivice Zupca.
U idućem napadu Derrick Jones šutnuo je tricu i promašio, ali baš kad se činilo da će se lopta odbiti točno u ispružene ruke najkrakatijeg košarkaša u povijesti, Zubac je iskoristio puno snažniju građu da se ugura ispred njega, uhvati skok, a onda gromovito zakuca ispred zatečenog francuskog čuda.
Wembanyama je do tada bez napora blokirao njegove pokušaje "floatera" i prepoznatljivih horoga, ali Zu je naučio lekciju. Ništa mekano ne prolazi pokraj Wembanyame. Dok ne popuni svoju i dalje pretanašnu figuru, to je jedini način da ga se probije, čistom snagom.
"Ne možeš ništa drugo. Kad je u reketu, jedino tako možeš protiv njega. Moraš ga gurati tijelom i pokušati svaki put zakucati. Tako je visok i ima najveći raspon ruku koji sam ikad vidio. Blokirat će sve drugo što pokušaš, jedino možeš pokušati ići kroz njega", rekao je ponosni Zubac nakon velike pobjede njegovih LA Clippersa 113:104 nad Wembyjevim San Antonio Spursima.
Nova era Clippersa, u kojoj je glavna faca Harden, a Zubac treća ofenzivna opcija
To je ujedno bila i prva pobjeda Clippersa u spektakularnoj novoj dvorani nakon četiriju uvodnih poraza, ali zbog dviju pobjeda u gostima momčad je na prihvatljivom omjeru 3-4. Prihvatljivom, jer Clippersi nisu momčad koja je posljednjih pet godina težila borbi za naslov i redovito ispadala zbog zdravstvenih problema najvećih zvijezda.
Paul George ovog je ljeta otišao u Philadelphiju, Russell Westbrook u Denver (iako je njegov odlazak teško nazvati gubitkom), a Kawhi Leonard opet je ozlijeđen i tko zna kad će zaigrati. Tako je od velikih imena drugom klubu iz Los Angelesa ostao samo 35-godišnji James Harden, koji je silom prilika opet postao "sustav" oko kojeg se sve vrti.
Harden je neefikasniji nego ikad, pogađa samo 38% šuteva iz igre i 29% trica te gubi pet lopti u prosjeku u prvih sedam utakmica, ali je blizu triple-double prosjeka (21.1 poen, 8.7 skokova, 9.9 asistencija). U takvim okolnostima, uslijed osipanja napadačkog talenta i Hardenove nespremnosti da prihvati da više nije ono što je nekad bio, iskočila su dva igrača.
Norman Powell promovirao se u najboljeg strijelca s prosjekom od vrlo učinkovitih 24.9 poena, a Ivica Zubac zasjao je u proširenoj ulozi, u najvažnijim rubrikama ima najbolje brojke karijere i trenutačno je drugi skakač lige, iako se iz utakmice u utakmicu izmjenjuje na vrhu s Domantasom Sabonisom iz Sacramenta.
Prošle sezone hrvatski reprezentativac u prosjeku je igrao 26 i pol minuta te postizao 11.7 poena (rekord karijere) i 9.2 skoka (malo ispod 9.9 iz rekordne 2022./23.). Ove sezone igra 34 i pol minute te postiže 17.4 poena, 13.0 skokova i 2.7 asistencija (nakon što nikad nije imao više od 1.6). Iako se dio tog porasta može pripisati većoj minutaži, više je razloga zašto 27-godišnjak iz Čitluka igra sezonu karijere.
Kad bi se u obzir uzele samo prve tri utakmice, 27-godišnjak iz Čitluka izgledao bi još impresivnije s prosjecima od 22.7 poena, 14.0 skokova i 4.3 asistencije, ali bilo je jasno da su te brojke zbog malog uzorka neodržive. Od tada je dvaput ostao ispod 10 poena, a protiv San Antonija je došao do 17, ali teška bitka s krakatim Wembanyamom, koji je podijelio čak devet blokada, osakatila mu je učinkovitost.
Nakon nekoliko slabijih utakmica na nešto većem uzorku stvara se jasnija slika, ali ona i dalje pokazuje da je Zubac čvrsto zacementiran kao jedan od najboljih 15 centara na svijetu, ako ne i deset. Tri su osnovna razloga za to.
Veća minutaža
Najočitiji razlog je povećana minutaža. Jasno je da u osam minuta više nego prošle sezone može ostvariti bolje brojke, ali nije sve samo u matematici jer bi njegova lanjska statistika prenesena na ovosezonsku minutažu iznosila 15.2 poena, 12.0 skokova i 1.8 asistencija, a Zubac sve te brojke značajno premašuje.
Uostalom, osjetno povećanu minutažu rijetko prati proporcionalno povećan učinak kad se u obzir uzmu faktori poput umora ili protivničkih prilagodbi, osim na ne tako čestim utakmicama kad ima povoljan matchup u svakom trenutku na parketu. Kad su brojke veće od porasta proporcionalnog minutaži, jasno je da je igrač prešao na višu razinu.
Proširena uloga i kemija s Hardenom
Puno važnije od pukog porasta minutaže je to što napad Clippersa sad puno češće ide preko njega, što je i logično s obzirom na odlazak Georgea i ozljedu Leonarda, odnosno izostanak dvojice najboljih igrača i najvećih potrošača lopti iz prethodnih godina.
Sad sve ide preko Hardena, koji se - zbog gubitka eksplozivnosti u prvom koraku i promjene pravila koje mu je omogućavalo lakše iznuđivanje prekršaja bacanjem u tijelo čuvara - u završnoj fazi karijere više mora fokusirati na playmaking i oslanjati se na suigrače. Harden je i dalje maestro pick and rolla, a najveći dobitnik u takvoj situaciji je upravo Zubac.
Odmah nakon trejda iz Philadelphije početkom prošle sezone Harden je prepoznao Zupca kao idealnog partnera u igri dva na dva te tražio od njega da ostaju nakon treninga dodatno raditi na tom segmentu igre kako bi popravili međusobno razumijevanje i naučili sklonosti i kretnje onog drugog.
"Nije bio jedan trenutak kad smo kliknuli, radi se samo o ponavljanju, iskustvu zajedničkog igranja i boljeg razumijevanja što onaj drugi radi", rekao je Zubac nakon dva mjeseca suradnje s Hardenom. "Još ponekad ne znam što želi i ima još prostora za napredak, ali ponavljanjem i utakmicama bit ćemo bolji."
I zaista, kako vrijeme prolazi, ta je suradnja sve bolja, a bez Georgea i Leonarda na parketu postala je jedno od najvažnijih oružja napada momčadi iz Los Angelesa.
Harden ove sezone ima stopu korištenja (akcija koje završava šutom, asistencijom ili izgubljenom loptom) od 30.1, što je na pola puta između prošlosezonskih 20.6 i rekordnih 40.5 iz sezone 2018./19. Njegove akcije obično počinju prodorom, a ovisno o reakciji obrane, završavaju šutom, povratnom loptom slobodnom šuteru ili dodavanjem centru.
Rezultat toga su najbolji postoci trica u karijeri gotovo svih vanjskih igrača Clippersa - Derrick Jones je na 37%, Norman Powell na 45%, Kris Dunn na senzacionalnih 47.6%, a Amir Coffey na neodrživih 58.8%. I, dakako, Zupčeva dominacija.
Hrvatskom je centru stopa korištenja porasla na 22.1%, nakon što ni u jednoj punoj sezoni od dolaska u Clipperse nije bio iznad 16.8%, ali u nju ne ulazi samo porast šuteva nego i rekordan broj asistencija. Zubac je na početku sezone prvi put u NBA karijeri spojio tri utakmice s barem tri asistencije, a prosjek od 2.7 gotovo je dvostruko veći od lanjskog.
To je također posljedica proširene napadačke uloge, u kojoj ga trener Tyronn Lue ne koristi samo za završavanje oko obruča nego mu dopušta više igru s loptom i odlučivanje hoće li sam napasti čuvara ili na udvajanje reagirati pronalaženjem slobodnog suigrača. Taj je segment Zupčeve igre još u razvoju, ali Lueovo povjerenje u njegove odluke značajan je iskorak u odnosu na prošle sezone.
Samopouzdanje iz reprezentacije
S 27 godina Zubac ulazi u "prime" karijere, ali još itekako ima prostora za napredak, kako za širenje napadačkog repertoara, tako i za poliranje postojećih vještina, ali ništa ne može tako osloboditi tradicionalnog igrača uloge kao povjerenje koje dobije od trenera i samopouzdanje koje ono nosi.
Zato je novonastala situacija u Clippersima za Zupca došla u pravo vrijeme, nakon najboljeg ljeta s reprezentacijom i izvrsnih predstava koje je pružao na olimpijskim kvalifikacijama u Grčkoj, na kojima je Hrvatska u finalu ipak izgubila od jačih domaćina.
Zubac je tamo blistao s prosjecima od 22.8 poena, 11.3 skoka i 2.5 asistencija u osam minuta kraćim utakmicama od onih u NBA-u, u kojem se "ne igra obrana", kako laici vole isticati. Od izbornika Josipa Sesara tražio je da više igra na postu, jedan na jedan leđima okrenut košu, što mu je konačno u većoj mjeri počeo dopuštati i Lue.
S idejom o Hezonji kao glavnoj vanjskoj prijetnji, Zupcu kao gospodaru reketa i Šariću kao vezivnom tkivu Sesarova je Hrvatska izgledala najbolje u posljednjih sedam godina, konačno pokazala smislenu igru i bila kompetitivna protiv na papiru podjednakih ili jačih momčadi. A Zubac je bio ključan dio te renesanse, što ga je napunilo samopouzdanjem pred novu NBA sezonu da može igrati u proširenoj ulozi koja mu se smiješila u Clippersima i prije najnovije Leonardove ozljede.
"Pripremao sam se za nju cijeli život. Uvijek sam imao vjere u svoju napadačku igru, uvijek sam znao zabijati s posta, ali prošlih godina za to nije bilo puno prilike jer smo imali puno igrača koji su bili prioritet i to je normalno.
Ove godine uloga će biti veća, već sam dugo spreman za nju. Tako igram u reprezentaciji, igram više na postu, često sam s loptom i puno toga ide preko mene. To mi je puno pomoglo da se pripremim za sezonu, bit ću spreman", rekao je Zubac na Media Dayu uoči početka sezone.
I nije lagao. Zasad mu ide izvrsno i, ako mu brojke budu stremile onima koje je imao u prve tri utakmice, ako Clippersi bez Leonarda ostanu kompetitivni u borbi za play-off i ako neki od uglednijih centara sa Zapada budu imali peh s ozljedama, mogao bi se čak nadati pozivu na All-Star utakmicu, a to je nešto što vjerojatno nitko nije od njega očekivao kad se s 19 godina otisnuo preko Atlantika.