PEDRO PETRONE, Kurt Hamrin, Gabriel Omar Batistuta i Dušan Vlahović jedini su stranci u povijesti Fiorentine koji su u jednoj sezoni zabili 20 ili više golova. Posljednji nogometaš uopće kojem je to uspjelo bio je Luca Toni u sezoni 2005./2006. kad je zabio 31 gol i osvojio Zlatnu kopačku.
Dušan Vlahović je u subotu zabio svoj 19. i 20. pogodak te je tako ušao u prestižno društvo, na čijem je tronu do tog trenutka sjedio legendarni Batistuta, čovjek koji i danas simbolizira cijelu jednu eru talijanskog nogometa.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Dušan Silni, kako ga zovu srpski mediji po uzoru na Stefana Dušana, srpskog cara iz 14. stoljeća, uspio je kod navijača posrnule Fiorentine probuditi onaj osjećaj koji su odavno zaboravili. Svjesni su u Firenci da nakon dugo vremena imaju nešto veliko, a svjesni su toga i europski velikani koji su već počeli obilaziti Artemio Franchi tražeći način da osiguraju Vlahovićeve usluge tijekom ovog ljeta.
Odakle se sada on pojavio?
Vlahović je 190 centimetara visok i 21 godinu star napadač koji je prve nogometne korake napravio na terenima Teleoptika u beogradskom Zemunu. Kako je i sam jednom priznao, upravo na tim terenima sanjao je o talijanskoj ligi i o najvećim utakmicama.
"Još dok sam udarao loptu na Teleoptiku, maštao sam da ću jednog dana zaigrati u Italiji, koja je po meni najljepša zemlja u Europi. Drago mi je da sam ispunio dječački san i da sam dio velike nogometne karavane. Talijani vole nogomet, liga je sve kvalitetnija. Mislim da sam izabrao pravu nogometnu sredinu, u kojoj mladi igrači dobivaju šansu", rekao je Vlahović za Mondo.rs u veljači 2020., dvije godine nakon potpisa za Fiorentinu.
U Firencu je stigao 2018. godine za nešto manje od dva milijuna eura, a vrlo brzo postao je i prvi igrač rođen nakon 2000. godine koji je zaigrao za Fiorentinu. Nije mu to bilo ništa novo jer je i u Partizanu držao rekord za najmlađeg igrača u nekoliko kategorija, pa je tako bio najmlađi debitant, strijelac i nogometaš koji je nastupio u derbiju s Crvenom Zvezdom. Svakim svojim korakom postavljao je rekorde, a tako nastavlja i danas.
Kakav igrač je Vlahović?
Građom i dijelom igračkih navika Vlahović jako nalikuje na ono što je svojevremeno u engleskom nogometu bio prototip target mana, ali tu sve sličnosti prestaju. Srpski napadač može se pohvaliti time da je među pet najboljih napadača lige kada su u pitanju zračni dueli, ali i dueli općenito. Osim što je visok, jak i čvrst u duelu, Vlahović je izuzetno dinamičan nogometaš koji se često izvlači u poluprostor ili na krilo.
Grafika: Sofascore za IndexSport
Igra bez lopte mu je možda i najveća vrlina, a njihov popis nije kratak. Svojim kretnjama neprestano stvara probleme protivničkim obranama i otvara prostor za suigrače. Taj dio njegove igre više je do izražaja dolazio dok je u vrhu napada Fiorentine igrao uz Federica Chiesu, koji je sjajno koristio te otvorene prostore. Međutim, i sada, kad mu je glavni partner Franck Ribery, Vlahović svoj dio posla odradi točno onako kako je potrebno, samo što Francuz ne gaji iste navike kao Chiesa, pa ne koristi na pravi način ono što mu srpski napadač omogućava.
Vlahovićev veliki igrački adut, koji se sjajno naslanja na činjenicu da osvaja velik broj duela, način je na koji koristi svoju slabiju, desnu nogu. Nerijetko se može vidjeti da tijekom prijema lopte, umjesto lijevom nogom, prvi dodir odigrava desnicom pa, već prije nego što i napravi prvi korak, stječe prednost pred protivničkim stoperima, koji mu u pravilu čuvaju suprotnu nogu. Tu do izražaja dolazi i njegova brzina pa se zna dogoditi da se nađe na 20 ili 30 metara brisanog prostora iza leđa stopera i postaje neuhvatljiv. Sam je u nekoliko intervjua priznao da gleda Erlinga Halanda i od njega uči kako se kretati u napadačkim akcijama, a takve stvari dokaz su da, osim teorije, jako dobro razumije i primjenu. Uz sve to sposoban je desnom nogom ubaciti i dobar centaršut nakon što se izvuče na krilo pa mu je zapravo svejedno na koju će se stranu protivničke obrane izvući. Takva vrlina je jako rijetka i daje mu dodatnu prednost nad protivnicima.
Ima i dvije vrlo jasno izražene mane
Ipak, ne smije se zanemariti da je desna noga, bez obzira na sve navedeno, jedan od dva Vlahovićeva najveća i zapravo jedina jako izražena problema u igri. Iako mu je korisna u primanju i kod centaršuteva, Vlahović golove gotovo nikad ne zabija desnom nogom. Od 21 ovosezonskoga gola u Serie A, samo je jedan postigao desnicom, u 34. kolu kad je zabio za 3:2 protiv Bologne u susretu koji je završio 3:3.
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ POGODAK VLAHOVIĆA OD 1:20
Iznenađujuće, ali desnicu ne koristi ni kod kratkih dodavanja, pa tako veliku većinu svojih dodavanja odigrava jačom, lijevom nogom, dok desnu koristi u potpuno zanemarivoj mjeri. Dio dodavanja odigrava i glavom, odmah pri osvajanju zračnog duela.
Visok je 190 centimetara, osvaja zračne duele kao od šale, ali ne zabija glavom
Kod igre glavom postoji i jedan za mnoge neobičan problem - Vlahović nije glavom osobito opasan za gol protivnika. Visok je 190 centimetara i osvaja velik postotak zračnih duela, ali njegova tehnika udarca toliko je sirova da ga uvelike ograničava. Samo pozicioniranje na ofenzivnom prekidu mu nije problematično, ali trenutak kada treba napraviti onaj golgeterski trzaj glavom i poslati loptu u mrežu zasad se pokazao kao nesavladiva prepreka za Vlahovića.
U subotnjoj utakmici s Lazijom zabio je gol glavom, svoj drugi, kojim je potvrdio pobjedu Fiorentine, ali kada se pogleda taj zgoditak, prilično je jasno pod kojim je on okolnostima pao. Vlahovića je na korneru čuvao usporedivo visok Luiz Felipe, ali Brazilac se nije dobro postavio.
► KLIKNI OVDJE I POGLEDAJ POGODAK VLAHOVIĆA OD 2:50
Lopta je idealno doletjela na poziciju koju je Vlahović držao od početka prekida i srpski napadač samo je namjestio glavu tako da usmjeri loptu prema golu. Nije morao raditi dodatnu kretnju, nije morao u skoku zahvatiti loptu glavom i promijeniti joj smjer, samo ju je preusmjerio nakon što je nasamario braniča Lazija i otvorio si prostor. Osim u takvim situacijama Vlahović je ozbiljno limitiran kad je igra glavom u pitanju i vrlo je upitno hoće li ikad razviti taj dio svoje igre da ga može frekventno koristiti kao oružje.
Što ga čeka na ljeto?
U trenutku kad nogometaš s 21 godinom postigne za klub ono što je posljednji uspio napraviti samo veliki Batistuta jasno je da je vrijeme za novi korak u karijeri. Trebalo mu je sedam godina, ali klinac s terena Teleoptika dosanjao je najljepši san koji je mogao zamisliti o Serie A. Sada sam bira kako će ga nastaviti živjeti.
Real Madrid, Arsenal, RB Leipzig, Roma, Atletico Madrid, Liverpool, Milan, Juventus, Inter. To je samo početak beskrajnog popisa klubova koji su navodno zainteresirani za dovođenje Vlahovića već ovog ljeta, a Fiorentina ga, prema pisanju talijanskih medija, cijeni oko 40 milijuna eura.
Kad je tržište u pitanju, Vlahović ima sreću da se svojim igračkim profilom može uklopiti u gotovo svaki sustav koji se trenutno može naći u najvećim europskim klubovima, pa mu vjerojatno neće biti teško u kojoj god sredini se našao nakon ovog ljeta, jer jedno je sigurno - Vlahović je prerastao Fiorentinu i uskoro ćemo ga gledati u top klubu.