NEPUNIH sat vremena vožnje od Zagreba, u naizgled tmurnom industrijskom gradiću piše se jedna od najljepših priča u hrvatskom sportu ove sezone. Na spomen tog sporta većina Hrvata prvo pomisli na Medveščak, na njegovu bajku u austrijskom EBEL-u pa spektakularnom ruskom KHL-u, ali danas sličan, samo kudikamo održiviji projekt gradi se u Sisku.
Hokejaši Siska ovog su proljeća drugi put u tri godine postali prvaci Hrvatske, a onda se odlučili za iskorak i sudjelovanje u Alps ligi s austrijskim, talijanskim i slovenskim klubovima. Nakon 10 utakmica senzacionalno drže vrh ljestvice iako imaju najmanje odigranih utakmica.
Njihov 18-godišnji napadač Bruno Idžan najbolji je strijelac lige, golman Vilim Rosandić ima najbolji postotak obrana, a momčad je vodeća po uspješnosti s igračem više, kao i s igračem manje. Na utakmice u prosjeku dolazi 1389 navijača, što ih drži na drugom mjestu po posjećenosti u ligi.
KHL Sisak protekle je tri sezone igrao u regionalnoj IHL ligi s klubovima iz Slovenije i Srbije te triput zaredom ispadao od Crvene zvezde. Ove su se jeseni ponovno susreli u IIHF-ovu Kontinentalnom kupu, u koji su se plasirali kao prvaci Hrvatske, i razbili Beograđane 7:1. Taj je rezultat najbolji pokazatelj da su Siščani preko ljeta skočili nekoliko stepenica.
"Pet stepenica više"
"Alpska liga nije jedna stepenica više, nego pet", rekao je kapetan Ivan Puzić, Zagrepčanin koji za Sisak igra već četvrtu sezonu i sudjelovao je u oba naslova prvaka i sve tri sezone IHL-a.
"Tamo smo trenirali 2-3 puta tjedno i imali jednu utakmicu, igrali 15-ak utakmica u sezoni, a sad ih s Alpskom ligom imamo 45. Puno su duža putovanja i ova liga zahtijeva potpunu posvećenost hokeju. Do ove godine imali smo poluamatersku momčad, a ovo sad je potpuni profesionalizam. Ostalo je nas 5-6 igrača i došlo 15-ak novih."
To zaista podsjeća na Medveščak prije 15-ak godina, ali priča je ipak dosta drukčija. Dok su momčad Medvjeda u počecima uspona činili mahom Kanađani hrvatskog podrijetla, a kasnije i stranci iz brojnih hokejaških zemalja, u Sisku je situacija obrnuta. U momčadi su samo četiri stranca, a ostatak čine domaći igrači, među kojima su najstariji Puzić i golman Rosandić s 28 godina, ali većina nema više od 21.
Liga za mlade igrače
Takva momčad ne bi mogla biti konkurentna u austrijskom EBEL-u, u kojem je Medveščak godinama igrao, ali savršena je za Alps ligu, koja je razvojno natjecanje za EBEL, odnosno današnju ICE ligu, i predviđena je za mlade igrače.
"Zanimljivost ove lige je da kod slaganja momčadi dobivate bodove na rosteru. Za strance ste ograničeni na 16 bodova koje rasporedite kako želite. Mi imamo četvoricu koja nose po četiri boda i s njima smo tu kvotu ispunili", objasnio je dopredsjednik kluba Marko Kajgana.
"Kostur momčad je slagan od sisačkih dečki koji su bili u momčadi prijašnjih godina, uključujući kanadskog Hrvata Nika Malenicu, koji je došao kod nas prije tri godine i rekao da će biti tu dok god ga budemo trebali i da će nam biti jako zahvalan.
Okosnica momčadi su Puzić, Selitaj, Dobrić i Čanić, koji su s nama već četvrtu sezonu. Neki od njih igrali su međunarodni hokej, kao i mali Bruno Idžan, koji je najbolji strijelac lige. On je prošle godine bio u Švedskoj, Čavlović je bio u Švedskoj, neki stariji dečki već su se okušali vani, ali došli su tu jer su prepoznali našu priču", opisao je Kajgana sastav momčadi.
Stranci na nogometu i janjetini s lokalcima
Četvorica stranaca - Finac Mikkola, Australac Bronte, Amerikanac Briere i Čeh Dostalek - sjajno su se uklopili. Svi žive blizu dvorane, a ljudi iz kluba stalno su im na raspolaganju ako im išta zatreba. Čeh je u Sisku doživio najmanji kulturološki šok, ali i ostali su vrlo brzo zavoljeli Sisak i prije svega njegove građane, a Australac je već prvog dana igrao nogomet s lokalcima i uživao u janjetini.
"Čim sam došao, s prijateljima i suprugom otišao sam na Kupu i družio se s lokalcima", prisjetio se Tyrone Brionte. "Kad su čuli da smo novi, donijeli su janjca i ispekli ga pa smo imali veliku gozbu. Sisak nije tako malen grad, ali ima mentalitet maloga grada u smislu da se svi poznaju i otvoreni su prema novim ljudima."
Nova dvorana i velika pomoć Grada
Sisak velikim koracima u hokeju postaje ono što je Zadar u košarci, Dubrovnik u vaterpolu, Kaštela u odbojci ili Osijek u gimnastici - grad prepoznatljiv po jednom sportu u kojem se bori za titule protiv uglavnom dominantnih klubova iz metropole. Muški odbojkaški klub jedini je preostali prvoligaš u svim loptačkim sportovima.
Zato je Gradu Sisku bilo lakše odlučiti se za ulaganje u projekt hokeja i omogućiti mu ovaj uzlet posljednjih godina, a sve je počelo izgradnjom dugo očekivane dvorane Zibel. Iako se hokej na ledu u Sisku igrao još od 1930., a klub postoji od 1934., sve do 2018. djelovao je isključivo na klizalištu na otvorenom.
"Dvorana je prvi faktor koji nas je doveo do Alps lige", kaže dopredsjednik Kajgana. "Ranije financijska sredstva Grada nisu dopuštala izgradnju dvorane iako klub postoji 90 godina, a hokej se tu igra već 94. Financijski izdatak bio je kočnica za sve prijašnje generacije koje su imale volje i želje da hokej u Sisku opstane."
No osim izgradnjom dvorane, Grad se iskazao i u financiranju brojnih troškova i tako velikim dijelom sudjeluje u punjenu budžeta momčadi, koji se za ovu sezonu kreće oko 600.000 eura, što je ozbiljna cifra za hrvatske dvoranske sportove kad se uzme u obzir da ni košarkaški klubovi koji sudjeluju u ABA ligi nemaju puno više.
"Grad nas prati u svim troškovima, od kotizacije za sudjelovanje u ligi, sudačke organizacije, održavanja utakmica i putovanja na gostovanja. Najveći sponzori su nam Renaissance Capital i OTP banka, Delta MM Steelix i Minoa, a imamo i druge donatore iz Siska, uglavnom male poduzetnike, te čak neke iz Zagreba koji pomažu popuniti proračun", objašnjava Kajgana.
Problemi hokeja u Zagrebu
Drugi velik uzrok za uzlet hokeja u Sisku je pad tog sporta u Zagrebu, u kojem djeluju jedina tri preostala prvoligaša - Medveščak, Mladost i Zagreb. Ledena dvorana Doma sportova je u rekonstrukciji, a ostala klizališta imaju svoje probleme.
"U dvorani na Velesajmu malo ima leda, malo nema, na Šalati na otvorenom ne možeš trenirati kad pada kiša... Medveščak je napravio šator, ali jednostavno nema dovoljno termina za tri hokejaška kluba i ostale sportove na ledu.
Neki igrači htjeli su nešto više jer tu sad imamo zatvorenu dvoranu, led 10 mjeseci godišnje i idealne uvjete za hokej. Iz godine u godinu smo rasli, svake godine došlo je par novih igrača, a dečki iz Siska uz nas su napredovali", ispričao je kapetan Puzić kako su problemi u Zagrebu pomogli stvoriti sisački sportski hit.
"Tako je nas nekoliko došlo iz Zagreba pomoći Sisku, u kojem se počela stvarati dobra priča nakon izgradnje dvorane. Prije je tu bilo otvoreno klizalište i falilo im je igrača jer su imali led samo 2-3 mjeseca godišnje, a padalo je sve više kiše umjesto snijega i dečki su se prebacili na druge sportove.
Kad se izgradila dvorana, klub je želio napraviti iskorak, ali nisu imali dovoljno igrača, pa su pozvali nas nekoliko iz Zagreba koji smo došli pomoći. Prve godine dečki koji su tu godinama, a trenirali su maltene dva mjeseca godišnje, dali su sve od sebe i osvojili smo naslov prvaka protiv ekipa iz Zagreba koje treniraju kroz cijelu godinu", prisjetio se Puzić.
Iskorak u međunarodna natjecanja
Taj je naslov Siščanima donio prvi nastup u IIHF-ovu Kontinentalnom kupu, u kojem su u prvom krugu pobijedili protivnike iz Estonije, s Islanda i iz Bugarske, ali u drugom uvjerljivo izgubili od Rumunja, Francuza i Mađara. Tri su se godine, uz prvenstvo Hrvatske, natjecali i u IHF ligi, u kojoj ih je triput zaustavila Crvena zvezda.
Ove su sezone, nakon drugog naslova prvaka, ponovno zaigrali u Kontinentalnom kupu i opet prošli prvi krug s tri pobjede, uključujući onu nad Zvezdom 7:1. Ovaj put jednu su ostvarili i u drugom krugu, protiv ukrajinskog predstavnika, a od jakih Jesenica izgubili su 3:1.
Iste te Jesenice nanijele su im jedan od dva poraza u Alps ligi, ali tek nakon produžetka. U četvrtak u 19:30 Siščani će u svom Zibelu dočekati taj kultni slovenski klub i pokušati mu uzvratiti, nastaviti pozitivan niz i ostati na vrhu lige, na kojem su se teško mogli i zamisliti.
"Na početku sezone nismo razmišljali o tome hoćemo li biti prvi ili zadnji, samo da u kontinuitetu radimo stvari koje trebamo raditi i stavimo se u poziciju u kojoj smo sad. No sezona je dugačka, pred nama je puno rada, a druge momčadi napreduju, pa moramo i mi", čvrsto je na zemlji Josh Siembida, Kanađanin koji je u Sisku prvi put u karijeri u ulozi glavnog trenera.
On je uvelike zaslužan za odabir stranaca u momčadi. Nakon što ga je Luka Jarčov, dugogodišnji igrač Siska, sportski direktor i idejni začetnik projekta, odabrao za trenera uz pomoć bivšeg NHL veterana Shaonea Morrisonna, koji je godinama igrao za Medveščak, zajedno su pogledali više od 1000 igrača dok nisu odabrali roster za prvu sezonu u Alpskoj ligi.
"Trener i stručni stožer uvelike su osvijestili poimanje hokeja kod naših igrača kroz taktiku i psihološku pripremu utakmica", hvali dopredsjednik Kajgana kanadskog stručnjaka, koji je ozbiljno shvatio svoj prvi samostalni posao.
"Radio sam s trenerima koji su i sami imali velike karijere i bili u svim situacijama, od njih sam mogao puno naučiti jer su mi prenosili svoja znanja i iskustva", skromno kaže Siembida, koji zasad djeluje kao savršen trener za ovu momčad i projekt.
Liga baš po mjeri. U jačoj ne bi igrali Hrvati
Ova faza KHL Siska trajat će barem nekoliko godina, ako i dalje budu uspješno zatvarali financijsku konstrukciju, prije nego što eventualno počnu razmišljati o sljedećem iskoraku. Alpska liga im je baš po mjeri.
"Trenutačno je ovo stepenica koje bismo se trebali držati. Svim našim igračima koji su vani odradili juniorski staž ovo je odskočna daska, dobivaju minute na ledu da se pokažu i probaju ući u profesionalni hokej. Ako idemo u neku višu ligu, tu će biti više stranaca, pa će Hrvati igrati manje.
U Medveščaku nije igralo toliko Hrvata, a tu je obratno, koliko je tamo bilo Hrvata, toliko je sad kod nas stranaca. Tamo su u fokusu bili Kanađani s hrvatskom putovnicom, a tu su naši dečki koji su počeli igrati hokej u Zagrebu i Sisku. Ovo je stepenica koje bismo se trenutačno trebali držati, a kroz par godina, ako se pokaže da smo suvereni u ovoj ligi, možda možemo dalje, ali sad je i što se tiče financija i igračke kvalitete za nas ova liga idealna", uvjeren je Puzić.
"Alpska liga je predodređena za mlade hokejaše, što je nama super jer imamo mlade talente po cijeloj Hrvatskoj koji mogu igrati ovu ligu, a mi smo ih okupili, imamo reprezentaciju u malom. Smatramo da je ova liga dugoročno održivija nego EBEL, i sportski i financijski, jer bi nam za tu ligu trebao barem dvostruko veći budžet", dodaje Kajgana.
Dolazi sve više djece
"Voljeli bismo nastaviti u Alps ligi, ali moramo sagledati financije, ne želimo stvarati imaginarno lijepu priču, a da kaskamo i da smo nekom dužni. Klub je tu 90 godina i želimo da bude još toliko, ne želimo ga dugoročno oštetiti. Nadamo se glavnom sponzoru koji bi olakšao funkcioniranje kluba, a ako se napravi višak, to bismo uložili u školu hokeja.
Ona je svakako prvi sljedeći korak za rast. Kaskamo za školama u Zagrebu zbog broja djece, Sisak s okolicom je znatno manji od Zagreba. Pokušavamo što više djece predškolske dobi okrenuti na hokej. Imamo podršku Grada, koji je omogućio da koriste ledene plohe svaki dan dva sata i imaju osiguranu školu klizanja.
Tako nam djeca sama dolaze, mi povremeno šaljemo trenere i upoznajemo ih s hokejem, idemo u obilazak škola, prošli tjedan upisano je 10 djece i nadam se da će broj rasti", optimističan je Kajgana.
Projekt djeluje održivo, ambiciozno taman koliko treba i korisno za sve uključene. Čak ni domaći igrači koji ne sudjeluju u Alps ligi, mahom Siščani koji paralelno studiraju ili imaju drugi posao, nisu zaboravljeni ni odbačeni. Oni su okosnica momčadi koja se paralelno natječe u prvenstvu Hrvatske i zadržavaju važnost i ulogu u momčadi premda nisu dio najjačeg sastava.
Svi su oni ostali dio obitelji koja je u Sisku, iako na ledenoj podlozi i u hladnim uvjetima, ispisala ovu toplu sportsku priču i pokazala brojnim hrvatskim klubovima u raznim sportovima što je moguće kad se udruži cijela zajednica - i entuzijasti koji nose cijeli projekt, i Grad koji stoji iza kluba, i mali sponzori koji pomaži financijski, i navijači koji pune dvoranu i uživaju u novom uzletu svog omiljenog sporta.