VELIKE nepravde prema Toniju Kukoču samo se nižu.
Posljednja od njih je što je izrezan s promotivnih plakata i grafika za aktualni hit dokumentarac u nastavcima Posljednji ples o šampionskoj generaciji Jordanovih Bullsa.
Međutim, ona najveća je što još nije primljen u košarkašku Kuću slavnih. Nećemo nabrajati u stilu "tko je sve tamo primljen, a Kukoč nije", samo ćemo podsjetiti da su njegovi dugogodišnji suigrači Vlade Divac i Dino Rađa, koji su primljeni posljednjih godina, istaknuli da je i njemu odavno tamo mjesto.
Fascinantno je što je sve Kukoč postigao i osvojio te zato nevjerojatno da još nije u Hall od Fameu
Najtrofejniji hrvatski košarkaš i jedan od najboljih hrvatskih sportaša u povijesti, Jugoplastiku i Benetton vodio je do jugoslavenskih, talijanskih i europskih naslova, a reprezentaciju Jugoslavije do dva europska i jednog svjetskog zlata, dok je u NBA-u bio ključni član jedne od najvećih momčadi svih vremena, Chicago Bullsa.
S njima je od '96. do '98. osvojio tri uzastopna naslova najjače lige svijeta. Kukoč je pri tome postao tek četvrti i do sada posljednji košarkaš u povijesti koji je iste godine osvojio NBA prsten i nagradu za najboljeg šestog igrača lige. Prilikom osvajanje sve tri titule bio je treći strijelac momčadi, iza nedodirljivih Jordana i Pippena.
Sva ova fascinantna Kukočeva postignuća nisu dovoljna da dobije košarkaškima najvažnije i najprestižnije priznanje - članstvo u Hall of Fameu i to ga s pravom smeta, ističe tu i u razgovoru za ESPN, koji je objavio veliku priču o njemu:
"Samo da mi otac to doživi"
"Jako mi je važno da me prime u Hall of Fame. Ne znam koji je kriterij za to, ali nadam se da će jednog dana naći razlog da to naprave. Moj otac Ante, koji me uveo u sport, ima 82 godine i volio bih da se to dogodi dok je živ. Njemu bi to značilo još više nego meni."
Kukoč ima poruku i za one koji misle da trećoj violini jedne od najjačih momčadi ikad nije mjesto u košarkaškom svetištu jer u ključnim kategorijama nema dovoljno visoke brojke za tu čast:
"Vjerujem da bih u nekom drugom klubu, gdje bih imao više lopti i šuteva, lako imao prosjek 20/7/7 i bio All-Star. Ali nikada i ni pod koju cijenu ne bih mijenjao vrijeme u Bullsima za to. Ako neki misle da moje brojke u Bullsima (13/4/4 u regularnom dijelu tri šampionske sezone, op.a.) nisu dosta za Hall od Fame, nemam nikakvih problema s tim. Samo ću reći da bi se svaki košarkaš na svijetu odrekao svega samo da bi mogao biti dio te momčadi u kojoj sam ja bio."