Foto: Guliver Image/Getty Images
"IGRA na snagu", "nema šut", "igra u eri koja je najlošija ikad, "nestaje u završnicama i najbitnijim utakmicama", pa sve do najvećeg mita - "Kobe Bryant je veći igrač od LeBrona Jamesa".
Sve navedene budalaštine je sportaš koji je u većini velikih izbora dobio nagradu za najboljeg na svijetu u 2016. sam demantirao godinama unazad. Ne na internetu, gdje je predmet podcjenjivanja generacije koja je odrasla "kada je NBA liga bila najjača" i "kada je Jordan širio košarku svijetom", nego na terenu.
Budući da većina pripadnika navedene generacije uglavnom više nema vremena za traženje streamova iz američkih dvorana u kasne noćne sate, pokušajmo im jednostavno dočarati što su sve prespavali proteklih godina te što sve i dalje propuštaju.
"Igra na snagu"
Prva stvar koju zamjeraju najboljem košarkašu posljednjeg desetljeća, a koji je omražen još otkako je 2003. stigao u ligu kao The Chosen One, ta je što im njegova igra ne izgleda lijepo i elegantno poput pokreta velikana s kojim ga, zbog njegovih monstruoznih nastupa, moraju uspoređivati.
Ali reći da LeBron igra na snagu je rečenica za dvogodišnju zabranu gledanja košarke. Istina je da je građen idealno za košarkaša, da u karijeri zbog toga nije imao veću ozljedu i da mu je to velika prednost na terenu. Međutim, kakav je argument pri uspoređivanju najboljih za nekoga reći da ne igra lijepo? Mnogima niti Barcelonina igra ili vizija Pepa Guardiole nije privlačna, pa ih zbog toga ne možete izbaciti iz rasprave o najboljima.
Uostalom, silne mišiće i brzinu LeBron sigurno nije dobio isprobavajući nova jela u McDonaldsu i viseći po društvenim mrežama. Snaga je rezultat onoga što nemamo priliku vidjeti, a što znaju samo oni koji ga svakodnevno viđaju u klupskoj teretani. Uglavnom prvog jer se zbog treninga probudi i u pet ujutro. Pet dana treninga tijekom "odmora" te svakodnevni treninzi kada počne sezona.
Prošle godine povijesnim preokretom oteo je već upisanu titulu Golden Stateu koji se nakon toga pojačao jednim od najboljih na svijetu Kevinom Durantom.
"Kada je čuo da Durant potpisuje za Golden State, prekinuo je odmor. Navio je sat u 5 ujutro i već sat kasnije bio je u teretani. Zna da je to jedini put do naslova", otkrio je nedavno Sports Illustrated zanimljiv detalj o pripremama LeBrona za aktualnu sezonu.
I dok neki uporno njegovu snagu guraju u prvi plan, "žmire" na sve ono drugo što ga čini najboljim. Riječ je o jedinom košarkašu na svijetu koji uz takvu snagu ima i zapanjujuću brzinu, pregled igre kao kod najboljih razigravača svijeta te košarkaški IQ koji ga stavlja među najveće koji su ikad igrali ovu igru. Želite da zabija, asistira, skače, brani sve pozicije ili igra obranu na najopasnijem suparničkom igraču. Sve može. I u svemu je među najboljima ili najbolji.
"Nema šut"
U jednom dijelu prošle sezone je zaista bio najlošiji šuter izvan reketa u konkurenciji njih 64. Ponovno je bio predmet ismijavanja i podcjenjivanja, a onda...
"Jednostavno je. Probudio sam se, vidio tu statistiku na Instagramu i bilo je to prije utakmice u Denveru. Je li me to smetalo? Ne, samo me još više vratilo u teretanu, a utakmica u Denveru bila mi je idealna prilika da odgovorim."
Šut je brzo "pronašao" i od utakmice u Denveru počeo šutirati sa 45 posto uspješnosti izvan reketa.
Iako nije među najboljim šuterima svijeta, LeBron i dalje ima dovoljno dobar šut da vas kazni ako pokušate riskirati s njegovim šutom. Pitajte Gregga Popovicha i njegove Spurse ako ne vjerujete...
Uostalom, kako netko tko navodno šutira poput DeAndrea Jordana može tijekom karijere imati bolji postotak za tri poena od onih koji "imaju šut"? Pa tako LeBron za tri poena otkako je u NBA pogađa s 34,2 posto, Bryant je pogađao s 32,9 posto, a Jordan s 32,7 posto. A, ako ne gledate NBA, još nije zakucao s trice...
"Igra u eri koja je najlošija ikad"
Zamislite se na trenutak... Sve oko nas napreduje, uskoro će nas sve zamijeniti roboti, a samo u sportu je sve bilo kvalitetnije ranije...
Kako je to moguće? Kako je moguće reći da se jedan Russell Westbrook, košarkaš koji je jedan od fizički najdominantnijih ikad, ne bi snašao u onoj košarci koja se igrala prije 30 godina? Ili da Novak Đoković, koji je pomaknuo granice u tenisu, ne bi osvajao Grand Slamove u Samprasovoj eri? Ili da je kojim slučajem Cristiano Ronaldo rođen desetak godina ranije, ne bi dominirao kao što to čini sada?
Ne, današnja NBA liga nije najlošija ikad, već upravo suprotno - najbolja je. Neki će reći "jeb`o ligu u kojoj je Zaza Pachulia centar u najboljoj momčadi lige", ali isti taj Zaza igra sa četiri All-Star igrača. Pamtite jaču momčad od aktualne Golden Statea? Pamtite da su u istoj ekipi igrali najbolji šuter u povijesti, jedan od najboljih scorera ikad, jedan od tri najbolja šutera u povijesti i krilni centar koji drži ekipu na okupu i ispravlja njihove defenzivne propuste? Naravno da se ne sjećate...
"Ali prije se igrala bolja obrana...", još jedna je diskutabilna tvrdnja onih kojima je sve prije bilo bolje. Jača da, ali je li i bolja?
Danas hand-check nije dopušten, ali za razliku od ranije danas je dopuštena i zonska obrana. Upravo ona pravi najveći problem najboljim igračima, te su stariji igrači poput Tima Duncana, Tracyja McGradyja i Kevina Garnetta zonu naveli kao prvu stvar koju bi zabranili u ligi.
I sam Jordan priznao je kako je mrzio zonu jer je jedini cilj takve obrane zaustaviti najveće zvijezde.
Dovoljno je pogledati ovaj screenshot, kojeg je izdvojio američki novinar DeShawn Hornback, i brzo ćete shvatiti koliko daleko je otišla obrambena faza igre. Vidite Marreese Speightsa i Harrisona Barnesa kako zajedno čuvaju igrača bez lopte, što prije nije bilo dopušteno. Vidite Shauna Livingstona koji nikog ne čuva, što bi ranije također bilo nedopušteno. A onda pogledajte LeBrona i koja mu opcija ostaje. Ako ide lijevo prati ga Klay Thompson, a Speights dolazi pomoći. Ako ode desno... Ne, ne želi ići desno.
Kada smo shvatili da obrana i nije neka prednost 90-ih u ovakvim raspravama, je li onda možda prednost jača konkurencija? Naveli smo gore primjer Pachulije kao startnog centra najmoćnije momčadi današnjice, ali sjećate li se tko je bio centar u Bullsima nakon Jordanovog povratka? Ne? Ne sjećate se centra u, po mnogima, najjačoj momčadi ikad? Bio je to Luc Longley, ništa veće ime od Gruzijca koji nastupa za Golden State.
Ako NBA posljednjih godina nema bolju postavu igrača nego neke ranije ere, onda nema ni lošiju. Danas se, zaista, teško može pronaći centar koji bi parirao divovima iz 90-ih, ali zato pogledajte današnju konkurenciju na poziciji razigravača. Najjača je u povijesti! Ili poziciju niskog krila s LeBronom, Durantom, Leonardom i ostalima... Koja je era bila jača na toj poziciji?
"Ali ranije je bilo više jačih timova, a danas o naslovu odlučuju tek tri-četiri tima", još jedna je tvrdnja u nizu kojima se pokušava degradirati današnja NBA liga. Za razliku od mnogih, ova tvrdnja je točna. Međutim, je li lakše osvojiti naslov u konkurenciji šest podjednako kvalitetnih timova ili preko dva super-tima koja moraš pobijediti četiri puta? Hm...
A jesu li košarkaši ranije bili bolji? Teško... Danas, osim što imamo brže i jače igrače, imamo bržu igru, kompleksniju obranu i šutere za tri poena kakve ova igra nikad nije vidjela.
Zaključak je da se veći dio starijih igrača predvođenih Charlesom Barkleyem, koji ima dugu povijest budalastih izjava, teško miri s time da su i sami postali povijest, a da su ih zamijenili neki bolji, brži, jači i precizniji klinci.
Ili, kako bi to rekao veliki Larry Bird, koji očito nema Barkleyev kompleks: "Gledajući ove klince mogu reći samo wow. Kako samo šutiraju! Kako samo pametno igraju! Šutiraju s većih udaljenosti nego mi, a opet su precizniji. Uvijek mislite da je moja era najbolja ikad... Nisam više siguran u to."
"Nestaje u završnicama i najbitnijim utakmicama"
"Clutch" i "choke" - dva izraza koja će vam najviše pokazati koliko se podcjenjuje LeBron.
Neka definicija "clutch" igrača bila bi da je to onaj koji preuzme odgovornost u posljednjih pet minuta regularnog dijela utakmice ili produžetka i svojoj momčadi donese pobjedu u utakmici koja se rezultatski lomila.
"Choker" vam je, ako vjerujete forumašima, LeBron. Odnosno, igrač koji se u istim tim trenucima utakmice "ukakio".
Nije poznato tko je, kada i zbog čega prvi dodijelio LeBronu nadimak LeChoke, ali znamo da se time žestoko osramotio. Neka brojke govore za sebe...
Možete li zamisliti bitniju utakmicu od eliminacijske utakmice doigravanja? Tada ili jesi ili nisi, ili ostaješ u igri ili završavaš sezonu, ili si "clutch" ili si "choker".
Znate li tko je najbolji igrač u takvim utakmicama ikad? Najbolji ikad? Možete samo jednom pogađati...
A znate li tko je najbolji u sedmim utakmicama u povijesti lige? Od čega je dvije odigrao u NBA finalu? Da, onaj "LeChoke"...
"Kobe Bryant je veći igrač od LeBrona Jamesa"
Za kraj, mit zbog kojeg su istrošene tipkovnice diljem svijeta. "Pet je veće od tri", kažu, aludirajući na broj osvojenih naslova Kobea i LeBrona, zaljubljenici u elegantnu igru nedavno umirovljenog Bryanta.
Zaboravljaju, pak, da košarka nije tenis kako bi se dvojica mogla uspoređivati prema osvojenim titulama. Košarka nije individualni sport u kojem ovisiš samo o sebi, suparniku i sucima. U košarci uz tebe na parketu se nalazi još devet igrača, od čega četvorica u tvom dresu. Broj titula tako ne ovisi samo o igri jednog igrača, što se najbolje vidi na Jordanovom primjeru, koji bez Scottieja Pippena godinama nije mogao proći niti prvu rundu doigravanja.
Dvojicu košarkaša možemo usporediti samo po onome što prikazuju na terenu, utjecaju na igru i pojedinačnim nagradama. A tu se Kobe i LeBron ne mogu mjeriti...
Počnimo s nastupima u finalu - Bryant je samo u dva od svojih šest finala bio najbolji igrač na parketu, a James u samo dva finala (jedno od tih je i sramotno loše odigrano protiv Dallasa) od svojih sedam nije bio najbolji. Kobe je u svoje prve tri titule bio druga opcija u Lakersima, dok je LeBron sve svoje naslove osvojio kao uvjerljivo prvi igrač momčadi, a u prošlom je bio prvi igrač u povijesti koji je obje momčadi predvodio po poenima, skokovima, asistencijama, ukradenim loptama i blokadama.
Od 100 statistički najboljih utakmica finala jednog igrača osam je LeBronovih i jedna Bryantova, odnosno osam puta više u korist najboljeg igrača današnjice. Od toga, među pet najboljih utakmica u finalu ikad, prema efikasnosti, su dvije prošlogodišnje LeBronove - na prvom i trećem mjestu.
Osim toga, ono što je LeBron uspio prije 10 godina s tadašnjom momčadi Cavaliersa, vjerojatno nitko ne bi. U epskim utakmicama sam je izbacio Detroit (u petoj utakmici za vodstvo 3-2 u seriji zabio je 48 poena, uključujući i 25 posljednjih na utakmici!) i odveo najlošiju momčad ikad do finala.
Usporedbe radi, Bryant, nakon što je sam, jer nije mogao prihvatiti ulogu drugog igrača, uništio dominantnu ekipu Lakersa, na vrhuncu karijere nije uspio odvesti momčad niti u play-off. LeBron je doigravanje propustio dva puta, ali oba puta u svoje prve dvije sezone u ligi.
Je li možda u utakmicama odluke ta prednost Bryanta nad LeBronom? Ne samo da Bryant tu nema nikakvu prednost, već ono što je on prikazivao u eliminacijskim utakmicama je sramotno za jednog takvog igrača. Dovoljno je pogledati kako mu igre, za razliku od LeBronovih, padaju od regularne sezone do finala, pa preko utakmica u kojima je suočen s eliminacijom do najbitnijih sedmih utakmica.
I dok Kobe, iako je njemu netko nekad dodijelio nadimak Clutch Mamba, dokazano nije clutch, netko drugi to jest. Mit o Clutch Mambi i LeChokeu je jedan od najvećih u povijesti sporta.
Pa u čemu je onda Bryant bolji od Jamesa? Razmišljate, razmišljate... I dalje razmišljate, ali vam na pamet možda pada samo šut. Uz napomenu da ima čak lošiji prosjek i za dva i za tri poena od LeBrona, ali je jasno da bi prosjek bio bolji da tijekom većeg dijela karijere nije bio sebičan i nije uzimao užasno teške šuteve.
Iako je sedam godina kraće u ligi, LeBron uz drastično bolje postotke šuta, ima i veći broj asistencija, skokova i blokada. Bolji je i obrambeni igrač, ali i ono najbitnije - omiljen kod suigrača. Dovoljno se prisjetiti da su od jednog suigrači iz godine u godinu bježali jer njega i njegov sebični stil igre više nisu mogli podnijeti, dok je većini i dalje san zaigrati s LeBronom, za kojeg je dokazano da suigrače čini boljima no što oni zaista i jesu. Zbog svega toga i jest jedan od pet najvećih koji su se bavili ovim sportom...