OTVORENO pismo podrške kojim je nekolicina bivših igrača Dinama stala na stranu Zdravka Mamića u borbi za prevlast u Dinamu bila je vijest dana kada je riječ o maksimirskom klubu. Uskoro se saznalo i da je cijela inicijativa velika prevara. U javnost je izašlo osam igrača (od ukupno 28 na listi) koji su rekli da nisu dali nikakav potpis i da ne podržavaju nijednu od struja koje se bore za prevlast.
Taj manevar potvrdio je nešto što je dobro poznato, a o čemu je u javnosti gotovo pa zabranjeno pričati - većina bivših igrača i "legendi" spada u red najvećih štetočina svakog nogometnog kluba. Inzistiranje na tome da bez ikakvih kvalifikacija i nakon kraja igračke karijere budu uključeni u rad kluba neminovno vodi propasti.
Hajduk nije upropastila samo politika, nego i igračke legende
Dinamo tu ni po čemu nije iznimka. "Legende" kluba odigrale su i jednu od ključnih uloga u uništavanju najvećeg rivala Plavih i brojnih drugih klubova. Vedran Rožić je kao legenda kluba optužen za pljačku Hajduka u vrijeme dok je bio direktor kluba.
Igor Štimac je kao trener, sportski direktor, predsjednik i sve između Hajduk uspješno odveo u propast iz koje ni danas do kraja nije izašao, a Ivica Šurjak i Iko Buljan godinama su bili uhljebljeni u klub. Zaposleni da se brinu o sportskom segmentu kluba, vrijeme su uglavnom provodili naručujući hranu i piće na R1.
Glavešine iskorištavaju bivše igrače
Doduše, situacija u Dinamu nije identična onoj u Hajduku. Na Maksimiru, barem u zadnjih 20 godina, nije postojao nikakav oblik decentralizacije vlasti i uloga, pa su bivši igrači uglavnom služili tome da njihova zastupljenost u skupštini ili drugim tijelima daje svojevrstan legitimitet Zdravku Mamiću i svima onima koji su u klubu ostali iza njega.
Više igrača iz starijih Dinamovih generacija, iz vremena kada se u deset godina karijere bilo teško osigurati za život po današnjim standardima, bilo je financijski ovisno o Dinamovom voždu. On to nikad nije skrivao, a to su još manje skrivali oni.
Mamić ih je godinama perfidno koristio u svrhu emocionalne ucjene, kako bi ispalo da je ustanak protiv njega ujedno i ustanak protiv legendi kluba. Takva logička vratolomija dovela je do sulude situacije da je dobrom dijelu bivših igrača on postao važniji i veći od kluba. Kluba u koji se kunu, a to, naravno, nema nitko pravo osporiti.
Samoprozvane legende
Što vam prvo padne na pamet kao zajednički nazivnik kad čujete niz imena: Nermin Šabić, Enes Mešanović, Vladimir Vasilj, Veldin Karić, Siniša Sesar i Dalibor Poldrugač? Naravno, svatko je odmah pomislio na to da se radi o Dinamovim "legendama".
Posebna je "legenda" kluba posljednji u nizu. Hermetički zatvoren sustav Dinama u kojem ne postoji nikakav kriterij osim odanosti vođi dovela je do toga da je 2016. godine klub na čelo veteranske sekcije stavio Dalibora Poldrugača, čovjeka koji u karijeri ima 45 nastupa za Dinamo.
"Legenda" Dinama Poldrugač zove bivše suigrače, vara ih i lažira potpise kako bi zaštitio guzicu osuđenom kriminalcu
Taj isti Poldrugač jučer je zivkao bivše suigrače i igrače starijih generacija i ispričao im priču kako će apelirati prema medijima da se Dinamovo ime ne provlači po blatu, na što su svi od 28 ljudi na popisu, naravno, pristali.
Nakon toga je u potpunosti izmijenio tekst, a u ključnom pamfletu u kojem igra na emociju stadiona piše: "Gospodo, takva su vremena prošla prije više od trideset godina! Povijest će vam suditi kao onima koji su neke od nas svrstali u zločince raznim kaznenim prijavama.
Napadate zaposlenike kluba, prijetite, ucjenjujete, a sve zbog jednog čovjeka koji više nije poželjan među suradnicima. Budite sigurni, nijedan PR vam neće oprati tu ljagu jer Dinamo je nastao i opstao na zajedništvu. Jedino tako ovaj klub može biti velik kao što on uistinu to jest."
Dakle, "legenda" Dinama Dalibor Poldrugač, za kojeg je većina ljudi koji čitaju ovaj tekst vjerojatno zaboravila da je igrao za Plave, zvao je ljude kako bi pokušao spasiti kriminalca i pri tom izmišljao potpise.
Činio je to ispred kluba, istog onog iz kojeg je taj kriminalac ukrao milijune. U Dinamu već jako dugo vlada neka vrsta paralelne stvarnosti, ali čak i navijačima Plavih, naviklima na to da je sve moguće, nekad dođe u glavu - pa dobro, jel' ovo nas netko zajebava?
Čast iznimkama, ali većina bivših igrača su prevare i štetočine
Jedna od najopasnijih ljudskih karakteristika je ona da ne poznaju svoje granice i mogućnosti te se petljaju u tematiku u koju nisu niti najmanje upućeni. Upravo se to događa s bivšim igračima nakon što završe karijeru. Nogomet je hermetički zatvoren sustav koji gaji veliko nepovjerenje prema svima koji već nisu unutra.
U takvom okruženju bivši igrači na valu nekadašnje slave i karizme često preuzimaju rukovodeće, trenerske i druge uloge, potpuno nekvalificirani za tu ulogu. Većini njih je teško shvatiti da se odsad bave novim zanimanjem i da za donošenje dobrih operativnih odluka nije ključno to što su nekoć zabijali Zvezdi ili Hajduku.
Dobili su šansu igrati u velikom klubu, nositi Dinamov dres i za to su bili fantastično plaćeni. Dinamo im ne duguje ništa dok god svojim radom i rezultatom ne dokažu da i danas mogu doprinositi njegovoj kvalitetnijoj sadašnjosti i budućnosti. Svatko takav je i više nego dobrodošao, kao što je to bio Zajec koji je krajem 80-ih kreirao Dinamo koji je u prvenstvu zamalo srušio prvaka Europe.
S druge strane, svi oni koji smatraju da zbog prijašnjih zasluga imaju dozvolu raditi što god hoće i podržavati kriminal u klubu su štetočine koje klubu rade direktno zlo. I možda im to nitko nikad nije rekao zbog zaslijepljenosti njihovom veličinom, ali dečki - vi ste prevare.