HRVOJE HORVAT je izbornik povijesno uspješne i omiljene reprezentacije Hrvatske koji se Hrvatima ne ulaguje patetičnim populističkim ljigavljenjem o poniznosti, domovini, Bogu, vjeri i braniteljima dok na račun reprezentacije koju vodi sjajno zarađuje, nego ih iritira. Već zbog te činjenice zaslužuje ako ne simpatije, onda respekt.
Koliko god bio iritantan, Horvat je osvježenje nakon Červara i Dalića
Hrvoja Horvata mlađeg je doista lako ne voljeti, ne samo zbog očajnog performansa koji je izveo pred televizijskom kamerom nakon pirove pobjede nad Bahreinom kojom je "osvojio" deveto mjesto na SP-u. Jedinu nacionalnu reprezentaciju koja se po popularnosti može mjeriti s nogometnom Horvat je naslijedio od Lina Červara, jednog od najtrofejnijih trenera u povijesti hrvatskog sporta. I onda je na dva prva, a njemu ujedno i posljednja dva velika natjecanja u izborničkom stažu doživio debakle.
Legende gaze izbornika koji se pravi mutav. Kada se govori o gazdi hrvatskog rukometa, mutave su legende
Prošle godine u ovo vrijeme je na Europskom prvenstvu bio tek osmi, a sada je Svjetsko prvenstvo završio kao još gori, na devetom mjestu. Na oba prvenstva je ponašanjem, držanjem, retorikom i neuspjesima iritirao javnost i rukometne velikane, koji ga žestoko kritiziraju dok istovremeno desetljećima šute na svinjarije u hrvatskom rukometu i strogo paze da se nijednom riječju ne zamjere njegovom vječnom gazdi. Legende hrvatskog rukometa znaju da im to nije oportuno, ali da će riganjem vatre po Horvatu skupiti poene kod svjetine, kojoj Horvat nikako ne leži.
Sve je ono što narodu ne smije biti izbornik dvije najomiljenije hrvatske reprezentacije
Zato što narod traži da izbornik nogometne i rukometne reprezentacije Hrvatske mora biti uspješan, ali ništa manje bitno od toga, mora biti otac ili djed sportske nacije, pučki tribun, teatralni demagog. Čovjek kojem donose djecu da se slikaju s njim. Mora pričati o poniznosti, domovini, Bogu, vjeri i braniteljima. Konkretno, mora biti Zlatko Dalić ili Lino Červar.
I dok njih dvojica tjeraju puk da im jede iz ruke sentencama koja klobučarske mase s kockastim uzorkom pamte i ponavljaju kao stihove Voćke poslije kiše te savršenim miksom strogoće i nasmijanosti, Horvat je sve što oni nisu. Mlad je (45), štoviše izgleda i daleko mlađe od svoje stvarne dobi, a opet je i starmali. Toliko je ozbiljan da ne postoji nijedna fotografija na kojoj se makar slučajno smije.
Mali Cveba. U te dvije riječi sadržano je cijelo prokletstvo
Drvena pojava i držanje u skladu su s tim što govori kao štreber, a tako i izgleda. Zaboga, čovjek je toliko nekarizmatičan da ga zovu Mali Cveba. Ovaj ne simpatični, nego prefiks koji pokazuje da nikada neće nadići istoimenog i istoprezimenog oca, koji je bio ne poznat, nego slavan kao Cveba, nad Hrvoja Horvata juniora se nadvio toliko zlokobno kao da mu stalno pokazuje gdje mu je mjesto.
Zaludu mu to što je trenersku karijeru deset godina gradio od dna prema vrhu. Od Dubrave, preko mlade reprezentacije i Nexea, do sekundiranja Červaru u seniorskoj. Otkako je prije dvije godine od njega preuzeo drugu najomiljeniju reprezentaciju Hrvatske, ali i onu s kojom se svakog siječnja po popularnosti ne može mjeriti ni nogometna, reda debakle.
Nitko mu neće priznati da nipošto nije jedini krivac za debakle na dva posljednja velika natjecanja
Ništa mu pri tome u očima javnosti ne pomažu objektivne i velike otežavajuće okolnosti. Prošlog siječnja Hrvatska je završila Europsko prvenstvo kao tek osma te su zato izbornik i igrači zaslužili kritike. Međutim, pri tome se mora uzeti u obzir da je Hrvatska na Euru igrala samo godinu dana nakon najvećeg debakla u povijesti, 15. mjesta na SP-u, pomlađena te nevjerojatno osakaćena koronom. Zaraza je pogodila i ostale reprezentacije na Euru, ali vjerojatno nijednu kao hrvatsku. Situacija je bila takva da je Horvat usred prvenstva zvao umirovljenog Jakova Gojuna jer mu nije imao tko igrati.
Ovog pak siječnja Hrvatska je krahirala i na SP-u, ali ondje bi sve bilo potpuno drugačije i bolje od devetog mjesta koje znači "možda kvalifikacije za Olimpijske igre", da su suci dopustili Hrvatskoj da pobijedi Dansku. Horvatova momčad imala je dvostruke uzastopne i aktualne svjetske prvake na konopcima, ali onda su se umiješali suci i uzela je tek nevažni bod. Tim senzacionalnim i zasluženim trijumfom poništio bi se veliki kiks protiv Egipta, ali...
Ni on ne voli njih. To im je pokazao slanjem srdaca
Nitko to neće Malom Cvebi uzeti kao olakšavajuće okolnosti, zato što ga hrvatska javnost ne voli. On to zna, pa joj je slanjem srca i glumljenjem mutavosti u siječanjskom prime timeu, kada cijela zemlja na dva tjedna poludi za rukometom i poludi na Malog Cvebu, pokazao da ni on ne voli nju.