''OVE godine čeka nas Univerzijada, natjecanje na kojem mogu nastupiti igrači do 23 godine. Naš posao je da po Americi i doma iskopamo sve klince koji studiraju i imaju pravo nastupa. Dobili smo pozivnicu iz Amerike za Ljetnu ligu. To natjecanje je dosta zahtjevno i skupo, ali neka, treba ih poslati tamo da ih peglaju. Plan je da tu momčad čini onih 12 igrača koji bi trebali igrati za reprezentaciju na Eurobasketu 2021.''
Ovo su riječi Dina Rađe, prvog čovjeka struke u hrvatskoj košarci s kojim smo razgovarali za Božić prošle godine. Rađa nam je najavio da će poslati reprezentaciju u Ameriku na Ljetnu ligu da se kali i obećano je ispunio.
Nije to bila najjača Hrvatska. Ni blizu. Izbornik Mršić je poveo šarenu momčad sastavljenu od igrača za koje mnogi nikad nisu ni čuli. Očekivalo se ''peglanje'', kako je rekao Rađa, međutim, dojam je na kraju ispao više nego pozitivan. Hrvatska je odigrala četiri utakmice i sve četiri je izgubila. Detroit Pistons, Brooklyn Nets, Oklahoma Thunder i Dallas Mavericks bili su rivali Hrvatskoj. Ipak, momčad kojoj su najbolji igrači bili Željko Šakić i Luka Babić nije se osramotila. Štoviše. Hrvatska se protiv svakog protivnika na Ljetnoj ligi držala dobro tri četvrtine. Protiv Thundera je u posljednju četvrtinu ušla s deset poena viška, no momčad Hrvatske nije mogla do kraja pratiti intenzitet košarke kakva se igra preko ''bare'' i padala bi u posljednjim minutama.
''Oduševljen sam, svaka čast momcima. Dobili smo nekoliko igrača za najjaču Hrvatsku''
Rezultat ionako nije bio u prvom planu. Prvi cilj ove turneje bilo je stjecanje iskustva, učenje od boljih i stvaranje kemije u momčadi. Iz te perspektive, misija je uspjela. S tim se slaže i Veljko Mršić, izbornik reprezentacije.
''Oduševljen sam. Dečki su se pokazali kao prava momčad, cijelo vrijeme boravka u Americi ponašali su se kao prava obitelj. Na to sam najviše ponosan. Što se tiče same igre, tri četvrtine smo se ravnopravno nosili sa svakim, tada bi pali. Ali to je bilo i očekivano. Na Ljetnoj ligi bilo je puno rookieja, zatim jakih europskih igrača kojima je ovaj turnir bio odskočna daska za NBA ligu. Iskreno, bojao sam se katastrofe. Srećom, nisam bio u pravu. Pokazali smo da možemo igrati sa svakim, čak i kad smo bili u ovako, rekao bih, šarenom sastavu. Sjajno je da smo od ove reprezentacije dobili četiri, pet igrača koji će sigurno dobiti priliku i u najjačoj selekciji'', kazao nam je Mršić pa je dodao:
''U Americi smo dobili ono šta godinama fali hrvatskoj košarci''
''Najvažnije je da smo disali kao momčad. Igrači su u svakom trenutku bili spremni poginuti jedan za drugoga, a mislim da je baš taj segment najviše nedostajao hrvatskoj košarci u posljednje vrijeme. Ljudi iz Europe, iz cijelog svijeta, dolazili su mi i čudili se kako je moguće da na pripremnim utakmicama klupa i igrači na parketu dišu kao jedno.To me oduševilo. Dugoročni plan saveza je vratiti kult reprezentacije, a osnovni preduvjet za to je svakom igraču nametnuti osnove kulture i ponašanja. Tu smo napravili jako dobar posao.''
''Ne znam što bih rekao o Hezonji''
Veljko Mršić se u Americi susreo s Marijom Hezonjom, zločestim dečkom hrvatske košarke, i od ovog ljeta, novim članom Portlanda. Dubrovčanin reprezentaciju izbjegava od Olimpijskih igara u Riju 2016. Hezonja od 2016. nije rekao ni riječ za hrvatske medije. Pitali smo Mršića o čemu su razgovarali, kako je razgovor tekao i postoji li šansa da se Mario vrati u reprezentaciju.
''Ne znam što bih rekao. Vidjeli smo se, progovorili smo par riječi, dogovorili smo se čuti. Razgovor je trajao doslovce nekoliko trenutaka. Rekao mi je da žuri, da ima neke obaveze i da nema vremena.''