HRVATSKA košarkaška reprezentacija je u drugom kolu grupne faze kvalifikacijskog turnira za Olimpijske igre u Parizu u Pireju izgubila od nezgodnog Novog Zelanda 90:86. Hrvatska je tako propustila iskoristiti priliku da se već danas plasira kao prva u polufinale gdje bi igrala s drugoplasiranom ekipom iz grupe u kojoj su Grčka, Dominikanska Republika i Egipat.
Hrvatska može biti prva u grupi, ali mora čekati ishod susreta Novog Zelanda i Slovenije. Hrvatska može biti prva ako Slovenija pobijedi Novi Zeland, ali s manje od 29 poena razlike. U slučaju pobjede Novog Zelanda nad Slovenijom, Hrvatska ide u polufinale kao druga. Podsjetimo, samo prvak turnira ide u Pariz na Igre. Nakon poraza od Novog Zelanda razgovarali smo s Nevenom Spahijom, bivšim hrvatskim izbornikom, a trenutačno trenerom Venezije.
Je li Vas ovaj poraz iznenadio nakon čudesne partije protiv Slovenije?
Ne, jer ovo što je FIBA napravila je u najmanju ruku nekorektno. Ne mogu vjerovati da su odlučili skrojiti raspored za tako važan turnir i onda nekim ekipama između dvije utakmice nisu dali niti 24 sata odmora. Znam da ćemo čuti neko njihovo opravdanje, ali ono me ne zanima. Ni mene ni navijače. Za mene je ovo neshvatljivo.
Svaka ekipa, na ovakvoj razini košarke, mora, ali mora dobiti barem dan vremena za odmor i rekuperaciju. Posebno je nepošteno što je Novi Zeland ušao u susret odmoran. Bez obzira koliko ste dobri, morate imati pravo na odmor. To se najbolje vidjelo u zadnjoj četvrtini. Naši igrači, a pri tome pričamo o fantastično fizički spremnoj ekipi, praktički nisu mogli stajati na nogama. Bez obzira na bilo kakve taktičke zamisli, morate biti energetski na nivou da bi se ta taktika mogla nametnuti.
Protiv Slovenije smo odigrali možda i najbolju utakmicu u posljednjih deset godina, premda smo i lani u Turskoj izgledali fenomenalno, a protiv Novog Zelanda zbog te bizarne FIBA-ine odluke bilo je evidentno da za ponavljati takvu igru morate imati puno širi roster. Siguran sam da bi igra Hrvatske bila puno bolja da se igralo sutradan ili barem u večernjim satima. Ne želim nikome biti odvjetnik, ali je očito bilo da su momci bili potrošeni.
No, poraz kao poraz nije toliko ni važan. Svejedno smo unutra, a čak nije toliko ni bitno s koje pozicije idemo u polufinale. U najavi turnira za Index sam rekao da svaka ekipa koja misli u Pariz od polufinala nema pravo na loš dan. Samo prvak ide, pa je tako manje važno kad ćemo igrati s Grcima. U polufinalu ili finalu. Moramo ih dobiti ako želimo na Igre.
Je li fantastična partija protiv Slovenije bila prikaz hrvatske moći ili je Slovenija odigrala katastrofalno?
Recimo da je istina na pola puta. Naravno da nije realno da jedan od najboljih šutera današnjice Luka Dončić šutira trice 0:9. S druge strane, Čančar se vratio nakon velike pauze, Nebo je odigrao prvu utakmicu u paru s Dončićem, a točno je i to da neki igrači Slovenije ne mogu više igrati na najvišem nivou.
Pogledajmo Filipovića protiv Slovenije, a vidjeli smo ga protiv Novog Zelanda. Protiv Slovenaca je zabio sve što je šutirao, sad nije mogao ništa. Ali nije bilo realno ni očekivati da će u manje od 24 sata moći ponoviti onakvu partiju. Kako sam rekao, u igri smo, ovaj naš trokut - Hezonja, Šarić i Zubac - dao je sve od sebe, svoj maksimum i uz pomoć ostalih momaka moraju samo nastaviti gdje su stali.
Gotovo je sigurno da nas na putu do Pariza čekaju Grci. Koliko je prednost Hrvatske što neće igrati Kostas Sloukas, a kolika Grčke što će se igrati u najpaklenijoj dvorani u svijetu košarke - u dvorani Mira i prijateljstva?
Kao trener, ne bih inzistirao na tezi da je Grčka puno slabija neigranjem Sloukasa, odnosno da mi to moramo gledati kao neki naš golemi adut. Baš kao što se ne bismo trebali plašiti ni atmosfere u Pireju. Bit će puno toga jasnije nakon što Grci odigraju svoju prvu utakmicu protiv Dominikanske Republike. Tada ćemo moći vidjeti ima li kemije unutar ekipe ili ne. No, zasad, realno je reći da su Grci i dalje prvi favoriti.