U SERIJI tekstova Hrvoja Petrovića, autora stranice Imaginary Football History (ifh.world), predstavljamo sudionike Svjetskog prvenstva 2018. povijesnim pričama o temeljnim nacionalnim simbolima reprezentacija - dresu, grbu i himni. Odmah ćemo vas razočarati: Modrić nije potomak plemena Hrvata, kao ni Salah antičkih Egipćana.
Gdje ima love, ima i Europljana
Zelena boja nigerijskog dresa izvedena je iz nacionalne zeleno-bijelo-zelene trobojnice u kojoj ona tobože simbolizira prirodna bogatstva Nigerije. Upravo su prirodna bogatstva i položaj na delti rijeke Niger učinili ovaj komad područja zapadne Afrike privlačnim najjačoj svjetskoj kolonijalnoj sili - Velikoj Britaniji. Krajem 19. st. Britanci su osnovali Royal Niger Company koji je bio angažiran za tri zadataka: borbu s francuskim kolonijalnim snagama na zapadu, s njemačkim na jugoistoku te za trgovinu s centralnim Sudanom (današnje zemlje srednje i zapadne Afrike), odnosno održavanje kontrole nad profitabilnom trgovinom koja se odvijala na rijeci Niger. Ono je istovremeno podrazumijevalo i prekidanje trgovačkih veza sa zapadnom Afrikom u korist izvoza jeftinih prirodnih resursa i gotovih usjeva (kikirikija, pamuka, palminog ulja i kakaa) iz doline rijeke Niger ili njene blizine u industrijalizirane zemlje.
S druge strane, iako se Velika Britanija načelno borila protiv ukidanja ropstva, potražnja za palminim uljem je poticala razvoj trgovine robovima budući da su upravo većinom robovi bili zaduženi za skupljanje palminih plodova, obradu palminog ulja i njegovog transportiranja prema obali. Također, palmino ulje je u jednu ruku bilo povezano i s uzrocima ratova lokalnih etničkih grupa i plemena koji su uvidjeli važnost robova kao proizvođača hrane za vojsku te i kao proizvođača palminog ulja koje im je služilo za trgovinsku razmjenu s Europljanima za oružja i druge potrepštine.
Britanska kolonijalna kreacija
Nigerija, čije je ime iz imena rijeke Niger izvedeno u drugoj polovici 19. st., kolonijalna je kreacija i proizvod britanske političke i vojne diplomacije. Zanimljivo, bijela i zelena boja su prevladavale i u grbu što se nalazio na zastavi Južnog Nigerijskog protektorata (1900.-1914.), područja koji je obuhvaćao obalno područje s gradom Lagosom i deltom Nigera. Nastao je iz prethodna dva britanska protektorata (Oli Rivers, Royal Niger) koji su činili ne samo okosnicu britanske kolonijalne vlasti u zapadnoj Africi nego i polazišnu točku za osvajanje sjevera, odnosno kalifata Sokoto početkom 20. st., gdje će utemeljiti Sjeverni Nigerijski protektorat. U konačnici, protektorati će se 1914. godine ujediniti u koloniju Nigeriju.
Geografski prostor nove kolonije Nigerije je prije kolonijalnog vremena bio dom ljudi različitog etničkog porijekla, s različitim kulturama, vjerovanjima i političkim strukturama. Kako bi spriječili bilo kakvu ujedinjenu opoziciju Britanci su se koristili politikom Podijeli pa vladaj, držeći nigerijske etničke skupine što više razdvojenima. Kolonijalna Nigerija se dijelila na tri veće geografske regije, pri čemu je svaku kontrolirala određena etnička skupina: zapad s grupom Yoruba, na istoku Igbo te sjever i Huasa Fulani. Pri tome se vodila politika neizravne britanske vlasti budući da je upravljanje regijama ostavljeno domaćim autoritetima. Može se tvrditi kako su Britanci ujedinili nešto što je vrlo lako moglo izrasti i u tri zasebne nacionalne države i nacije. Politika neizravne vladavine je omogućavala očuvanje domorodačkih kultura i institucije te time pospješila očuvanje plemenskih identiteta, a ujedno i konstruiranje jedinstvene nigerijske nacionalne zajednice učinila gotovo pa nemogućim zadatkom. Ljudi su se osjećali dijelovima etničkih grupa jer su Britanci i željeli da tako bude.
Školski primjer stvaranja jedinstva
Međutim, i spomenute tri najveće etničke grupe bile su svojevrsna kreacija Britanaca. Naime, kreiranje entiteta, odnosno većih grupa, proizvod je ekonomske eksploatacije i administrativne praktičnosti britanske krune. Uzmimo pleme Yoruba na zapadnom dijelu zemlje kao očit primjer političkog i društvenog konstrukta. Prije kolonijalnog doba Yoruba kao politička zajednica ili identitet nije postojao. Štoviše, termin Yoruba nije poznat ljudima jugozapadne Nigerije sve do 19. st. Tamošnje stanovništvo je sebe držalo pripadnicima zajednica Oyo, Ketu, Egba, Ijebu, Ijesa, Ekiti, Ondo i brojnih drugih manjih zajednica. Međutim, pod kolonijalnom vlašću Britanaca društveni odnosi između klanova Yoruba će doživjeti seizmičke promjene. Glavni razlog tome su bili, kao prvo, potreba kolonijalnih vlasti za većim zajednicama kako bi smanjile troškove i poteškoće administracije te, kao drugo, želja kršćanskih misionara za većim zajednicama s jedinstvenim jezikom radi lakšeg preobraćenja stanovništva. Oni su i izumili ''standardni jezik Yoruba'' temeljen na dijalektu najvećeg klana Oyo. Otada je i u interesu klanova bilo prihvatiti standardni jezik s obzirom na to da je on postao sredstvo za sporazumijevanje s Britancima. Osim toga, prihvaćanje identiteta Yoruba je bio imperativ za tamošnje stanovništvo kako bi postali dio kolonijalne države. Sve rečeno za nastanak etničke skupine Yoruba vrijedi i za Igbo i Hausa Fulani.
Netko je rekao ''nafta''? Dajte ovoj državi slobodu i demokraciju
Britanska eksploatacija zemlje se sve više pojačavala, osobito s otkrićem nafte u međuratnom razdoblju. Bilo koji mineral ispod nigerijskog tla je bio pod vlasništvom britanske krune. 1938. kolonijalna vlast je dala kompaniji Shell (tada zvanoj Shell D'Arcy) monopol na eksploataciju svih minerala i petroleja na području cijele kolonije, a ona je konačno i otkrila komercijalno isplativu naftu 1956. godine. Međutim, tijekom pedesetih godina 20. st. i druge su naftne kompanije (Mobil, Texaco, Gulf itd.) dobile koncesije. Istovremeno, afričke i azijske zemlje je u poslijeratnom razdoblju zahvatio val traženja samostalnih nacionalnih država, pa su se tako i tri glavne nigerijske etničke skupine ujedinile s ciljem da zajedničkog neprijatelja - kolonijalnu vlast - protjeraju iz zemlje.
Zeleno-bijelo-zelena trobojnica službeno je izabrana za nacionalnu zastavu na dan proglašenja nezavisne države Nigerije 1960. godine. Ona je ubrzo postala republika sačinjena od tri federalne jedinice (Istočna, Zapadna i Sjeverna regija). Međutim, cijelo desetljeće je prošlo u kaosu u vidu vojnih pučeva te krvavog građanskog rata, popraćenog masakrima i prisilnim migracijama, između federativnih snaga i separatističkog pokreta unutar etničke grupe Igbo. Ispostavit će se kako je inzistiranje na odcjepljenju bilo usko povezano sa saznanjem kako regija leži na području s velikim naftnim rezervama. Također, porezna politika nametnuta od strane američkih naftnih kompanija izravno je utjecala na povećanje etničkih tenzija što će u konačnici dovesti do izbijanja građanskog rata. Uz to, ponovno zahvaljujući Amerikancima, počela se ukorjenjivati i korupcija oko nigerijske naftne politike u kojoj će, pak, još šezdesetih godina najviše utjecaja imati Shell-BP. Federalne snage su dobile rat 1970. te ubrzo nacionalizirale naftnu industriju.
Snažna crkva, korumpirana politika, jug protiv sjevera. Dobro došli u… Nigeriju
Istovremeno s nacionalnom zastavom Nigerija je dobila i nacionalni grb iz kojeg je preuzet orao koji se nalazi na grbu reprezentacije. Također, i nadimak reprezentacije glasi Super Eagles. U pojašnjenju simbolike orla jednostavno stoji da on predstavlja snagu. Tako da bi pogrešno bilo tumačiti ga kao nekakav simbol u državi rasprostranjenog kršćanstva (orao je simbol apostola Ivana) budući da muslimani ipak čine neznatnu većinu ukupne populacije, kao što je nepravilno tumačiti nigerijsku zelenu boju kao obilježje islama, pogotovo ako se uzme u obzir da je njen kreator kršćanin iz etničke grupe Yoruba. Iako, u duboko religioznoj zemlji poput Nigerije, religija nedvojbeno jest u središtu društvene interakcije, pri čemu članovi različitih vjerskih skupina žele da upravo njihova religija dominira poslovima zemlje.
U razdoblju nakon stjecanja nezavisnosti, kao i tijekom kolonijalne ere, traganje za istinskim nigerijskim nacionalnim identitetom je i dalje ostalo bez rezultata. Zapravo, jedini trenutak kada se pojavljuje osjećaj nacionalnog identiteta jest kada igra nacionalna nogometna reprezentacija. Nigerija je više geografski izraz nego nacionalna država. Ona je jedna od najheterogenijih nacija u svijetu, s preko 250 etničkih grupa i još više jezika. Tri glavne grupe - Yoruba, Igbo i Huasa Fulani - čine dvije trećine ukupne populacije. Ne postoje Nigerijci u onom smislu u kojem postoje Englezi, Hrvati ili Egipćani. Termin služi isključivo za razlikovanje stanovništva koje živi unutar granica Nigerije od onoga izvan nje.
Iza maske brojnih nacionalnih muzeja, spomenika, građevina i drugih nacionalnih simbola, u zemlji zapravo ne postoji nikakvo drugo zajedničko nasljedstvo. Svaka od etničkih skupina ima vlastitu jedinstvenu povijest i vuče svoje porijeklo iz različitih izvora. Ljudi imaju razvijen etnocentrizam, odnosno privrženost vlastitoj kulturi koja je tobože vrjednija od tuđe. Religijski jaz između sjevera i juga dodatno otežava jedinstvo i dijeli zemlju. Ljudi na zapadnom (Yoruba) i istočnom (Igbo) dijelu juga, gdje prevladava kršćanstvo s manjim brojem islamskih zajednica i poganskih zajednica, imaju tolerantan religijski pristup. S druge strane, ljudi na sjeveru (Hausa Fulani) su rigorozni i fanatični pobornici islamske vjere.
U kontekstu ponovnih političkih previranja i promjena koje su destabilizirale jedinstvo države odabrana je i nova, današnja himna Nigerije (1978.). Bilo je to u vrijeme diktatorske vlasti generala Oluseguna Obasanja (1976.-1979.) koji je na čelo države stigao kao jedan od vođa uspješno izvršenog državnog udara. Inače, i prije i poslije vojska će imati snažnu ulogu u političkom vodstvu države. Obasanjo će se pokazati kao važan afrički državnik koji je oblikovao čvršće veze sa SAD-om. Tijekom sedamdesetih godina politički vođe će početi sve više koristiti položaje kako bi razgrabili javna dobra i raspodijelili privilegije za svoje sljedbenike. Isto tako, tijekom naftnog buma tih godina politika oko nafte u Nigeriji bit će obilježena endemskim pokroviteljstvom i korupcijom od strane političkih elita, pojave što opterećuje zemlju i u suvremeno doba. I na razini državne i savezne vlasti, moć i bogatstvo su monopolizirale određene interesne grupe koje, brinući se za vlastite interese, financijski nagrađuju svoje političke pristalice.
O AUTORU:
Hrvoje Petrović, Osječanin s diplomom povijesti i pedagogije. Odgajatelj u SOS Zajednici mladih Osijek i autor povijesno-nogometne web stranice Imaginary Football History.
Fan He-Mana, kluba gdje igra LeBron i Letećeg odreda.
Literatura
Daniel Egiegba Agbiboa.''Ethno-religious Conflicts and the Elusive Quest for National Identity in Nigeria''. Journal of Black Studies Vol. 44, No. 1 (JANUARY 2013), pp. 3-30
Chukwuemeka Onwubu (1975). Ethnic Identity, Political Integration, and National Development: the Igbo Diaspora in Nigeria. The Journal of Modern African Studies, 13, pp 399-413
Dodeye U. Williams,'' Dimensions in the Construction of National Identity in Nigeria.'' Studies in World Christianity, Volume 16 Issue 2, Page 169-179.
''Flag of Nigeria'', https://en.wikipedia.org/wiki/Flag_of_Nigeria
'Nigeria: Independent Nigeria'', https://www.britannica.com/place/Nigeria/Independent-Nigeria
'Nigeria: Nigeria as a colony'', https://www.britannica.com/place/Nigeria/Nigeria-as-a-colony
''Nigeria: Igboland and the delta city states'', https://www.britannica.com/place/Nigeria/Igboland-and-the-delta-city-states
''Olisegun Obasanjo''https://www.britannica.com/biography/Olusegun-Obasanjo#ref703888
''Petroleum Industry IN Nigeria'', https://en.wikipedia.org/wiki/Petroleum_industry_in_Nigeria#Implications_and_causes_of_civil_war_(1966%E2%80%931970)
''Royal Niger Company'', https://www.britannica.com/topic/Royal-Niger-Company
''Southern Nigeria Protectorate'' https://en.wikipedia.org/wiki/Southern_Nigeria_Protectorate
''Taiwo Akinkunmi'', https://en.wikipedia.org/wiki/Taiwo_Akinkunmi